Naslov
Usporedba broja rehospitalizacija pacijenata liječenih zbog psihotičnih poremećaja oralnim i dugodjelujućim antipsihoticima tijekom COVID-19 pandemije
(Comparison of the number of rehospitalizations of patients with psychotic disorders treated with oral and long-acting antipsychotic during the COVID-19 pandemic)

Autori
Mastelić, Tonći ; Borovina, Tonka ; Rakušić, Mihaela ; Martinović, Dinko ; Divić, Kristina ; Lasić, Davor ; Uglešić, Boran ; Glavina, Trpimir

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Sažeci sa skupova, sažetak, stručni

Izvornik
Knjiga sažetaka 8. Hrvatskog psihijatrijskog kongresa s međunarodnim sudjelovanjem / Mihaljević-Peleš, Alma - Zagreb : Hrvatsko psihijatrijsko društvo, 2022, 54-55

Skup
8. hrvatski psihijatrijski kongres s međunarodnim sudjelovanjem = 8th Croatian psychiatric congress with International participation

Mjesto i datum
Opatija, Hrvatska, 16.10.2022. - 19.10.2022

Vrsta sudjelovanja
Predavanje

Vrsta recenzije
Nije recenziran

Ključne riječi
Pandemija COVID-19 ; rehospitalizacije ; oralni i dugodjelujući olanzapin
(the COVID-19 pandemic ; rehospitalization ; oral and long-acting injectable form of olanzapine)

Sažetak
Često se ističe superiornost dugodjelujućih oblika antipsihotika naspram oralnih antipsihotika pa i po pitanju adherencije i stope rehospitalizacija. Kao takvi, dugodjelujući antipsihotici su osobito preporučeni tijekom COVID-19 pandemije. Cilj našeg istraživanja, kao Referentnog centra za dugodjelujuće antipsihotike Ministarstva zdravstva, bio je utvrditi postoji li razlika u broju rehospitalizacija kod pacijenata liječenih zbog shizofrenije, poremećaja nalik shizofreniji i sumanutih stanja dugodjelujućim antipsihoticima u odnosu na pacijente liječene oralnim antispihoticima. Uključili smo ispitanike sa shizofrenijom, poremećajima nalik shizofreniji i sumanutim stanjima. 124 ispitanika su liječena oralnim antipsihoticima, dok su 72 primala dugodjelujuće antipsihotike uz oralne antipsihotike. Prikupili smo njihove sociodemografske podatke i podatke iz psihijatrijske anamneze. Glavna mjera ishoda nam je bio broj rehospitalizacija. Statistička analiza je pokazala da se ispitivane skupine ne razlikuju prema sociodemografskim parametrima, osim što je u skupini pacijenata s dugodjelujućom terapijom značajno veći postotak muškaraca (65 (52.4) vs. 50 (69.4), p=0.029)). Također, skupine se ne razlikuju prema podacima iz psihijatrijske anamneze. Ne postoji razlika u trajanju aktualne hospitalizacije ni po sastavu pacijenata s obzirom koja je aktualna hospitalizacija po redu. Razlika u broju rehospitalizacija nije značajna ni u prvoj godini praćenja (p=0.144), niti u drugoj (p=0.142) niti nakon dvije godine praćenja (p=0.083). Istraživanje je pokazalo da ne postoji razlika u broju rehospitalizacija kod pacijenata oboljelih od shizofrenije, poremećaja sličnih shizofreniji i sumanutih stanja s obzirom uzimaju li oralne antipsihotike ili uz njih uzimanju i dugodjelujuće antipsihotike. Nepostojanje razlike može se objasniti konceptom “perceived threat as a health belief”. To bi značilo da se pacijenti, u stanju ugroze poput pandemije, zbog pojačane zabrinutosti za vlastito zdravlje više pridržavaju uzimanja propisane terapije, bez obzira na njen oblik. Možemo stoga zaključiti koliko je važna adherencija pacijenta, a time i dobar terapijski savez. Moramo osvijestiti da nam i pandemija, kao i druge ugroze, može biti saveznik u poboljšanju adherencije.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Kliničke medicinske znanosti

POVEZANOST RADA