Naslov
ENDODONTSKO LIJEČENJE U PACIJENATA NA BISFOSFONATNOJ TERAPIJI
(ENDODONTIC TREATMENT IN PATIENTS RECEIVING BISPHOSPHONATE THERAPY)

Autori
Rokov, Josipa

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Ocjenski radovi, diplomski rad, diplomski

Fakultet
Fakultet dentalne medicine

Mjesto
Rijeka

Datum
21.07

Godina
2022

Stranica
50

Mentor
Peršić Bukmir, Romana

Ključne riječi
lijekovi ; bisfosfonati ; medikamentozna osteonekroza čeljusti ; endodontska terapija
(drugs ; bisphosphonates ; medication-related osteonecrosis of the jaw ; endodontic treatment)

Sažetak
Bisfosfonati su lijekovi koji se u medicini koriste od 60-ih godina prošlog stoljeća. Pripadaju skupini antiresorptivnih lijekova čiji se mehanizam djelovanja temelji na inhibiciji aktivnosti osteoklasta i poticanju njihove apoptoze. Razlikuju su dvije skupine: aminobisfosfonati i neaminobisfosfonati koji se osim po strukturi razlikuju i po učinkovitosti djelovanja. Imaju dugo poluvrijeme života te se njihovo djelovanje osjeti u organizmu i nekoliko godina nakon prestanka uzimanja lijeka. Ovisno o indikaciji, primjenjuju se peroralno za bolesti koštanog sustava kao što je osteoporoza ili parenteralno u liječenju koštanih metastaza karcinoma ili primarnih koštanih tumora. Nekoliko je zabilježenih nuspojava, od kojih je najozbiljnija medikamentozna osteonekroza čeljusti. Simptomi mogu varirati od mirne, lokalizirane lezije do procesa koji se invazivno širi u okolne strukture orofacijalne regije. Postoji nekoliko teorija nastanka od kojih su najznačanije smanjena remodelacija kosti uslijed terapije bisfosfonatima, lokalna infekcija i trauma. Rizični čimbenici koji se razlikuju od pacijenta do pacijenta, a imaju važan utjecaj na razvoj bolesti su način primjene terapije, trajanje i doza pri čemu se kod pacijenata na parenteralnoj primjeni uglavnom razvija BRONJ. Također, trajanjem terapije rizik se povećava, svake iduće godine za 1, 7 puta. Endodontska terapija predstavlja alternativu za invazivne kirurške zahvate te ih može odgoditi ili u potpunosti spriječiti. Smatra se relativno sigurnim zahvatom, međutim postoje modifikacije u kliničkom radu kojih se treba pridržavati kako bi se rizik za BRONJ sveo na minimum. Poseban oprez pridaje se očuvanju integriteta mekih tkiva usne šupljine i sprječavanjem ekstruzije debrisa, irigansa ili materijala za punjenje u periapikalno tkivo.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Dentalna medicina

POVEZANOST RADA