Naslov
Ovojnica za tijelo u pokretu
(Membrane of a moving body)

Autori
Vukadin-Doronjga, Hela

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Poglavlja u knjigama, znanstveni

Knjiga
Branko Kincl

Urednik/ci
Marković, Slavica

Izdavač
Kabinet grafike Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti

Grad
Zagreb

Godina
2016

Raspon stranica
286-342

ISBN
978-953-347-060-3

Ključne riječi
Branko Kincl ; sportska arhitektura
(Branko Kincl ; sports architecture ;)

Sažetak
Tematskim fragmentiranjem cjelovitog opusa, u monografiji je omogućeno isčitavanje svestranosti Kincla kao arhitekta i urbanista, ali istovremeno i kao projektanta s inženjerskim umijećem i kompetentnim poznavanjem konstrukcije. Uža tema ovog rada jest sport, u kojem su kronološko- faktografski praćeni i analizirani projekti u okviru vremenskog perioda nastajanja od desetak godina (1998-2009). Realizirane i nerealizirane projekte čine natječaji ; izvedba i prijedlozi. Sport podrazumijeva lakoću, eksperiment, gibanje, tijelo, pokret. Projektira se i osmišljava „ovojnica za tijelo u pokretu“, koja istražuje svoje mogućnosti. U analizi i interpretaciji sportskih projekata, potrebno je upozoriti na svestranost problematike i kriterije koji su potrebni pri projektiranju. Konačni cilj je arhitektonska sinteza, kao skladan sklop formalne, funkcionalne i strukturalne složenosti, a što je najteže spojiti, da se jasno izrazi stav o prostoru, konstrukciji, funkciji i obliku. Cilj je sa što manje sredstava stvoriti optimalno rješenje. Funkcija i racionalna konstrukcija će, kako god bilo, dati kvalitetna (odgovarajuća) arhitektonska rješenja, koja će se oduprijeti potrebama dopadljivosti i atraktivnosti kao nezaobilaznom imperativu današnjeg vremena što počesto vodi u formalizam. Postavlja se pitanje autentičnosti, estetsko- konstruktivne snage «velikih zgrada» (Koolhaas), inženjerskog pristupa projektiranju konstrukcije, u oblikovnom smislu – egzibicijama konstrukcije i forme (moć, ljepota, snaga konstruktivne forme), izraziti svoj dosljedan stav o prostoru, konstrukciji, funkciji i obliku, što isključuje dodvoravanje klijentima. Problem sportske arhitekture danas (megaprojekata/multifunkcionalnih građevina) je formalno-sadržajno komuniciranje uglavnom s opnom pročelja: interijer i eksterijer postali su odvojeni projekti zbog ikonografske potrebe (R. Koolhaas), što prepoznajemo i na Kinclovim megastrukturama (Stadioni: Maksimir i Kajzerica ; Arena Zagreb). Kako je kod stadionske arhitekture funkcija vrlo određujuća i ne ostavlja mnogo prostora za slobodu oblikovanja, arhitekt se pokušava oblikovno izraziti na pročeljima: Nova tehnološka rješenja pročelja istovremeno oblikuju vanjski (urbani) i unutarnji (arhitekronski) prostor uz naglasak energetske učinkovitosti, B. Kincl. Kod njega je istodobno prisutan suodnos „snažne ikoničnosti“ i „neutralne pojavnosti/pojavne izražajnosti“, i to stoga što u projektiranju polazi od kontekstualizma, s uvijek prisutnom suptilnošću prilaženja problemu (potonje se posebice odnosi na „manje sportske objekte“, gdje u koracima ide k jednostavnosti ; npr. Plivački centar Svetice ; Zatvoreno skijalište Sljeme ; Sportski kamp Brestovac ; Stadioni: Lapad i „Hrvatski dragovoljac“). Suprotno tome, na megaprojektima, primjenjuje metodu „dvostrukih pročelja“ (prva opna rješava fiziku i statiku zgrade, a druga oblikovanje), s naglaskom na njihovoj ikoničnosti jer ih autor tretira kao budući „landmark“ Zagreba. Posebnu pažnju autor posvećuje i „modeliranju“ pješačke platforme/trga („prijelazni prostori“: prilazi, ophod oko stadiona/arene), a koja je postala prepoznatljivi „znak“ kod svih Kinclovih megastruktura, na način anticipacije okružja arhitektonskim sredstvima i urbaniziranja okoliša. Osim što ju ispod funkcionlno „puni“ potrebnim sadržajima, npr. garaže, shopping centar i dr., pruža mu mogućnost formalnih varijacija koje nastaju unutar čvrstog geometrijskog gabarita, korespondirajući tako sa samim pročeljem (Stadioni: Maksimir, Kajzerica ; Arena Zagreb). Neke od tekstura ploha pročelja, osim što čine raznolikost modeliranja fasade, podsjećaju i na neke uzore, ali ne u smislu «doslovnog kopiranja», nego „taloga svijesti“, onoga što je vidio, osjetio i spoznao. U usporedbi s megaprojektima, koji sami po sebi traže drukčiji, „naglašeniji“ pristup, što je posve opravdano s obzirom na sve već iznesene argumente, izdvajamo Plivački centar Svetice, koji je realno i fino odmjerena kompozicija i konstrukcija, koja je doprinos unutar segmenta zagrebačke sportske arhitekture. K tome, izdvajamo projekt Stadiona Lapad, konstruktivno simplificirane i dosljedne ovalne forme te naglašeno vidljive konstrukcije. Na Lapadu, posebno ističemo presjek, koji je zanimljivo i originalno riješen (s obzirom na relativno skučenu parcelu), na način hibridne artikulacije sadržaja (programsko prožimanje – zanimljiv spoj cjelovitog spoja funkcija sa stadionom, koje se prožimaju kao jedna cjelina, a taj dio ekonomski „hrani stadion“), a zadovoljava estetsku i konstrukcijsku montažnu shemu.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Arhitektura i urbanizam

POVEZANOST RADA