Pregled bibliografske jedinice broj: 1217888
Uloga markera endotelne disfunkcije asimetričnoga dimetil arginina i dušičnoga oksida u procjeni kardiovaskularnoga rizika nakon transplantacije jetre
Uloga markera endotelne disfunkcije asimetričnoga dimetil arginina i dušičnoga oksida u procjeni kardiovaskularnoga rizika nakon transplantacije jetre, 2021., doktorska disertacija, Medicinski fakultet, Zagreb
CROSBI ID: 1217888 Za ispravke kontaktirajte CROSBI podršku putem web obrasca
Naslov
Uloga markera endotelne disfunkcije
asimetričnoga dimetil arginina i dušičnoga oksida
u procjeni kardiovaskularnoga rizika nakon
transplantacije jetre
(The role of markers of endothelial dysfunction:
asymmetric dimethyl arginine and nitric oxide in
the assessment of cardiovascular risk after liver
transplantation)
Autori
Dragičević, Maro
Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Ocjenski radovi, doktorska disertacija
Fakultet
Medicinski fakultet
Mjesto
Zagreb
Datum
09.04
Godina
2021
Stranica
82
Mentor
Anna Mrzljak ; Marijana Vučić Lovrenčić
Ključne riječi
transplantacija jetre ; kardiovaskularni rizik ; markeri endotelne disfunkcije
(liver transplantation ; cardiovascular risk ; markers of endothelial dysfunction)
Sažetak
Uvod i ciljevi rada: Nakon transplantacije jetre (TJ) su učestale kardiometaboličke komplikacije. ADMA i NO su se u općoj populaciji pokazali kao markeri endotelne disfunkcije i odraz kardiovaskularnih bolesti. Njihova uloga nakon transplantacije jetre u procjeni kardiovaskularnog rizika je slabo istražena što je cilj ovoga istraživanja. Ispitanici i metode: U ovo istraživanje je uključeno 177 bolesnika koji su bili kandidati za transplantaciju jetre. Bolesnicima su prije transplantacije jetre određeni klinički i laboratorijski parametri kao i u periodu 6 i 12 mjeseci nakon transplantacije jetre. Određene su incidencije i prevalencije kardiovaskularnih bolesti, njihovih rizičnih čimbenika te kardiovaskularni rizik (KV) prema SCORE indeksu kao i njihova povezanost s ADMA i NO. Rezultati: U bolesnika s terminalnom bolesti jetre, koncentracije ADMA i NO koreliraju s kategorijom višega kardijalnog rizika (p=0.046, te p=0.044). Nadalje je utvrđeno povećanje vrijednosti ADMA (p=0.042), NO (p=0.049), glukoze u plazmi (p=0.017), te HDLkolesterola (p=0.047) kao značajni prediktor KV rizika dok je hepatocelularni karcinom identificiran kao pridruženi biološki čimbenik (p=0.044). Nakon TJ se prati uspostava povezanosti vrijednosti ADMA i NO, već nakon 6 mjeseci od TJ (p= 0.011), koja perzistira i 12 mjeseci nakon TJ (p=0.007). Nije dokazana povezanost vrijednosti ADMA i NO s višim kategorijama KV rizika nakon TJ dok su se vrijednosti HDL-kolesterola (p=0.047), glikemije (p=0.006) uz cirozu jetre prije transplantacije (p=0.002), izdvojili kao značajni pridruženi čimbenici KV rizika. Zaključak: Iako je ovim istraživanjem utvrđena povezanost ADMA i NO s višim kardijalnim rizikom u bolesnika s terminalnom bolesti jetre, njihova povezanost s istim, nakon TJ nije dokazana. Klasični čimbenici KV rizika pridonose povećanju KV rizika nakon TJ. Potrebna se u daljnja istraživanja da se utvrdi moguća uloga markera endotelne disfunkcije na kardiovaskularni pobol i rizik u kasnijem razdoblju nakon transplantacije jetre.
Izvorni jezik
Hrvatski
Znanstvena područja
Kliničke medicinske znanosti
POVEZANOST RADA
Ustanove:
Klinička bolnica "Merkur",
Medicinski fakultet, Zagreb