Pregled bibliografske jedinice broj: 1217219
Tijelo, identitet i emocije postmodernističke majke- revolucije - Medeje
Tijelo, identitet i emocije postmodernističke majke- revolucije - Medeje // Language, Literature and Industry: Eleventh International Conference / Budinčić, Valentina ; Parezanović, Tijana ; Solujić, Božana (ur.).
Beograd: Alfa BK Univerzitet, 2023. str. 114-133 (predavanje, međunarodna recenzija, cjeloviti rad (in extenso), znanstveni)
CROSBI ID: 1217219 Za ispravke kontaktirajte CROSBI podršku putem web obrasca
Naslov
Tijelo, identitet i emocije
postmodernističke majke-
revolucije - Medeje
(The body, identity and emotions of the
postmodernist
mother-revolution - Medea)
Autori
Alfirević Franić ; Jelena
Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Radovi u zbornicima skupova, cjeloviti rad (in extenso), znanstveni
Izvornik
Language, Literature and Industry: Eleventh International Conference
/ Budinčić, Valentina ; Parezanović, Tijana ; Solujić, Božana - Beograd : Alfa BK Univerzitet, 2023, 114-133
ISBN
978-86-6461-061-2
Skup
Eleventh International Conference: Language, Literature and Industry
Mjesto i datum
Beograd, Srbija, 22.09.2022. - 23.09.2022
Vrsta sudjelovanja
Predavanje
Vrsta recenzije
Međunarodna recenzija
Ključne riječi
feminističko tijelo u književnosti ; emocije u književnosti ; rodni identitet ; Medeja ; žensko pismo ; Ivana Sajko ; emocionalni ili emocijski identitet ; emocijski narativ ; agresivni identitet
(the feminist body in literature ; emotions in literature ; gender identity ; Medea ; female letter ; Ivana Sajko ; emotional or emotional identity ; emotional narrative ; aggressive identity)
Sažetak
Rad istražuje odnos tijela, emocija i rodnog književnog identiteta u lirskoj monodrami Arhetip: Medeja ‒ monolog za ženu koja ponekad govori (2000.) Ivane Sajko. Intertekstualizacijom s mitskim likom (Euripidovom antičkom čedomorkom Medejom), autoreferencijalnošću i grotesknim postupcima Sajko u središte dramske radnje postavlja feminističko tijelo postmodernističke majke – Medeje čiji (emocionalni) identitet gradi emocijama gađenja, bijesa, ogorčenja, tuge i agresije. Te emocije iznalaze se kao simboličke identitetske konstrukcije kojima dramatičarka (ne)izravno kritizira položaj žene-majke kao seksualnog objekta (žensko tijelo koje se razumijeva kao praznina, odvojeno od , , ja“) i rodilje (važna samo zbog produženja vrste) uslijed utjecaja društvenih strukturalnih faktora (kapitalizma, postindustralizacije i globalizacije) te opterećenosti patrijarhatom. Odnosom između fenoteksta i genoteksta (J. Kristeva) otkriva se emocionalna dramska strukturacija Medeje kao dubinskog područja iz kojeg tekst prelazi u znakovni sistem , , emocionalno hendikepirane“ kulture. Emocijski narativi najčešće su prikazani kroz fragmentalnost naracije monološkog žanrovskog iskaza, a njima se iskazuje rasap identiteta i tvorba simboličkog majčinskog ili bahtinovskog , , otvorenog, grotesknog tijela“, koje je trudno, rađa ili doji, a u čijem su životu osnovna zbivanja činovi tjelesne (Bahtin, 1978.) i osobne emocionalne traumatske drame. Emocije služe i kao temeljno poetičko komunikacijsko sredstvo u neksusu autor- književni tekst-emocija-čitatelj, čiji cilj je , , proizvođenje“ strategijske narativne empatije, tj. književnoga angažmana kroz dekonstrukciju rodnih praksi u kojima muškarac označava moć, a žena Drugo. Motiv prema svijetu otvorenog i , , žrtvovanog tijela“ ili majčinstva kao čedomorstva (emocionalno karakteriziranog, čijom žrtvom, paradoksalno, majka želi obraniti ono što joj je najdragocjenije – dijete), osim što je dio autoričina ideologema, u drami je predstavljen kao subverzivni element opiranja patrijarhalnom odnosu prema ženskom tijelu, ženskoj emotivnosti, psihi žene i njezinu položaju u društvu 21. stoljeća. Zaključuje se kako Sajko, emocionalno , , apostrofirajući“ feminističko Medejino tijelo u ovom ženskom dramskom pismu, gradi emocionološki (proto)tip postmodernističke majke kao majke-otpor ili majke-revolucija. ENGLISH: The paper explores the relationship between the body, emotions and gender literary identity in the lyrical monodrama Archetype: Medea - a monologue for a woman who sometimes speaks (2000) by Ivana Sajko. Through intertextualization with a mythical character (Euripid's ancient infant Medea), self- referentiality and grotesque actions, Sajko places the feminist body of a postmodernist mother - Medea - in the center of the drama, whose (emotional) identity she builds with emotions of disgust, anger, indignation, sadness and aggression. These emotions are found as symbolic identity constructions with which the playwright (in)directly criticizes the position of the woman- mother as a sexual object (the female body understood as a void, separated from the "I") and a mother (important only because of the extension of the species) due to the influence of social structural factors (capitalism, post- industrialization and globalization) and burdened by patriarchy. The relationship between phenotext and genotext (J. Kristeva) reveals the emotional dramatic structure of Medea as a deep area from which the text passes into the sign system of an "emotionally handicapped" culture. Emotional narratives are most often presented through the fragmentary narrative of a monologue genre statement, and they show the breakdown of identity and the creation of a symbolic maternal or Bakhtinian "open, grotesque body", which is pregnant, gives birth or breastfeeds, and in whose life the basic events are bodily acts (Bakhtin , 1978) and personal emotional trauma dramas. Emotions also serve as a fundamental poetic communication tool in the author-literary text- emotion-reader nexus, the goal of which is to "produce" strategic narrative empathy, i.e. literary engagement through the deconstruction of gender practices in which men signify power and women the Other. The motif towards the world of an open and "sacrificed body" or motherhood as infanticide (emotionally characterized, whose victim, paradoxically, the mother wants to defend what is most precious to her - the child), apart from being part of the author's ideology, is presented in the drama as a subversive element of resistance the patriarchal attitude towards the female body, female emotionality, the female psyche and her position in the society of the 21st century. It is concluded that Sajko, emotionology "apostrophizing" the feminist Medea's body in this female drama, builds an emotional (proto)type of the postmodernist mother as a mother-resistance or mother- revolution.
Izvorni jezik
Hrvatski
Znanstvena područja
Filologija, Interdisciplinarne humanističke znanosti, Kazališna umjetnost (scenske i medijske umjetnosti), Književnost, Kognitivna znanost (prirodne, tehničke, biomedicina i zdravstvo, društvene i humanističke znanosti)
POVEZANOST RADA
Projekti:
VLASTITA-SREDSTVA-IP.01.2021.09 - Tijelo, identitet i emocije u hrvatskoj i slavenskim književnostima 20. i 21. stoljeća (TIEH2021) (Kuvač-Levačić, Kornelija, VLASTITA-SREDSTVA ) ( CroRIS)
Ustanove:
Sveučilište u Zadru
Profili:
Jelena Alfirević Franić
(autor)