Naslov
Izotiocijanatni sumpor kao akceptor halogenske veze u kokristalima s Wernerovim koordinacijskim spojevima
(Isothiocyanate sulfur as halogen bond acceptor in cocrystals containing Werner coordination compounds)

Autori
Posavec, Lidija ; Cinčić, Dominik

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Sažeci sa skupova, sažetak, znanstveni

Izvornik
XIV. susret mladih kemijskih inženjera : knjiga sažetaka / Žižek, Krunoslav ; Katančić, Zvonimir ; Kovačić, Marin - Zagreb : Hrvatsko društvo kemijskih inženjera i tehnologa (HDKI), 2022, 183-183

Skup
XIV. susret mladih kemijskih inženjera (SMLKI 2022)

Mjesto i datum
Zagreb, Hrvatska, 24.02.2022. - 25.02.2022

Vrsta sudjelovanja
Poster

Vrsta recenzije
Domaća recenzija

Ključne riječi
Wernerovi koordinacijski spojevi ; halogenska veza ; kokristali
(Werner coordination compounds ; halogen bond ; cocrystals)

Sažetak
Najviše istraživanja halogenske veze u vidu neutralih akceptora napravljeno je u kokristalima koji sadrže atome dušika i kisika različite funcionalnosti. Sustavi koji sadrže sumpor u ulozi akceptora halogenske veze značajno su manje istraženi. Pretraživanjem baze CSD za izotiocianatni sumpor koordiniran na metal kao akceptor halogenske veze pronađeno je samo četiri slučaja takve interakcije [1]. Riječ je o kokristalima koji sadržavaju komplekse Co(C5H5N)4(NCS)2 ili Ni(C7H7N)4(NCS)2, a koji se svrstavaju u Wernerove koordinacijske spojeve [2]. Wernerovi koordinacijski spojevi su skupina spojeva opće formule MX2L2, gdje je M= Ni(II), Co(II), Fe(II), Cu(II), Mn(II), dok je L supstituirani piridin ili -arilalkilamin [3]. Kako ne postoji sistematično istraživanje halogenske veze s takvim građevnim blokovima, napravljeno je istraživanje na dva Wernerova koordinacijska spoja, koji sadrže isti metalni centar, a razlikuju se samo po metilnoj skupini na ligandu: Ni(C5H5N)4(NCS)2 (1) i Ni(CH3C5H5N)4(NCS)2 (2). Navedni kompleksi kokristalizirani su s perhalogeniranim donorima halogenske veze kako bi se izučio akceptorski potencijal izotiocijanatnog sumpora te proučio utjecaj liganda na nastanak supramolekuskih arhitektura. Kao koformeri odabarane su molekule različitih geometrijskih svojstava: 1, 2- dijodtetrafluorbenzen (12tfib), 1, 3- dijodtetrafluorbenzen (13tfib), 1, 4- dijodtetrafluorbenzen (14tfib) i trifluor-1, 3, 5- trijodbenzen (135tfib). Pretraživanje mogućnosti kokristalizacije provedeno je mehanokemijskom sintezom i kristalizacijom iz otopine, uz karakterizaciju nastalih produkata difrakcijom rentgenskog zračenja na polikristalnom uzorku. Dobiveno je osam kokristala, od kojih je šest okarakterizirano difrakcijom rentgenskog zračenja na jediničnom kristalu. Utvrđeno je da je u sintetiziranim kokristalima dominantna interakcija I∙∙∙S halogenska veza, dok metilna skupina na ligandu utječe značajno na ostvarivanje supramolekulskih arhitektura.Najviše istraživanja halogenske veze u vidu neutralih akceptora napravljeno je u kokristalima koji sadrže atome dušika i kisika različite funcionalnosti. Sustavi koji sadrže sumpor u ulozi akceptora halogenske veze značajno su manje istraženi. Pretraživanjem baze CSD za izotiocianatni sumpor koordiniran na metal kao akceptor halogenske veze pronađeno je samo četiri slučaja takve interakcije [1]. Riječ je o kokristalima koji sadržavaju komplekse Co(C5H5N)4(NCS)2 ili Ni(C7H7N)4(NCS)2, a koji se svrstavaju u Wernerove koordinacijske spojeve [2]. Wernerovi koordinacijski spojevi su skupina spojeva opće formule MX2L2, gdje je M= Ni(II), Co(II), Fe(II), Cu(II), Mn(II), dok je L supstituirani piridin ili -arilalkilamin [3]. Kako ne postoji sistematično istraživanje halogenske veze s takvim građevnim blokovima, napravljeno je istraživanje na dva Wernerova koordinacijska spoja, koji sadrže isti metalni centar, a razlikuju se samo po metilnoj skupini na ligandu: Ni(C5H5N)4(NCS)2 (1) i Ni(CH3C5H5N)4(NCS)2 (2). Navedni kompleksi kokristalizirani su s perhalogeniranim donorima halogenske veze kako bi se izučio akceptorski potencijal izotiocijanatnog sumpora te proučio utjecaj liganda na nastanak supramolekuskih arhitektura. Kao koformeri odabarane su molekule različitih geometrijskih svojstava: 1, 2- dijodtetrafluorbenzen (12tfib), 1, 3- dijodtetrafluorbenzen (13tfib), 1, 4- dijodtetrafluorbenzen (14tfib) i trifluor-1, 3, 5- trijodbenzen (135tfib). Pretraživanje mogućnosti kokristalizacije provedeno je mehanokemijskom sintezom i kristalizacijom iz otopine, uz karakterizaciju nastalih produkata difrakcijom rentgenskog zračenja na polikristalnom uzorku. Dobiveno je osam kokristala, od kojih je šest okarakterizirano difrakcijom rentgenskog zračenja na jediničnom kristalu. Utvrđeno je da je u sintetiziranim kokristalima dominantna interakcija I∙∙∙S halogenska veza, dok metilna skupina na ligandu utječe značajno na ostvarivanje supramolekulskih arhitektura. [1] C. R. Groom, I. J. Bruno, M. P. Lightfoot, S. C. Ward, Acta Cryst. 2016, B72, 171–179. [2] M. D. Serb, C. Merkens, I. Kalf, U. Englert, Acta Cryst. 2015, C71, 991–995. [3] M. M. Wicht, N. B. Báthori, L. R. Nassimbeni, Dalton Trans. 2015, 44, 6863–6870.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Kemija, Kemijsko inženjerstvo

POVEZANOST RADA