Naslov
Stradanje zdravlja žena u ratu
(Suffering of women in war)

Autori
Car, Antun

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Sažeci sa skupova, kratko priopćenje, ostalo

Izvornik
Međunarodni stručni skup "Žene žrtve rata, njihovo stradanje i očekivanje" / Tolle, Neva - Zagreb : Centar za žene žrtve rata Rosa, 1993, 1-3

Skup
Međunarodni stručni skup "Žene žrtve rata, njihovo stradanje i očekivanje"

Mjesto i datum
Dubrovnik, Hrvatska, 15.10.1993. - 17.10.1993

Vrsta sudjelovanja
Predavanje

Vrsta recenzije
Nije recenziran

Ključne riječi
zdravlje žena, patnja, rat
(suffering of women, women's health, war)

Sažetak
Tijekom ratnih mjeseci i poraća pojavile su se neke specifičnosti u posljedicama reagiranja na stres kojemu su žene bile izložene. Studije koje su provođene tijekom rata pokazale su da je zdravlje žena prognanika bilo posebno pogođeno te su njihove reakcije na stres bile češće i burnije od reakcija domicilnog stanovništva koje je isto bilo izloženo ratnoj traumi. Pri tome bih posebno spomenuo potrošnju psihofarmaka koja se tijekom posebno prva tri mjeseca rata bila povisila. Među lijekovima prednjačili su anksiolitici i to benzodiapinske skupine, dok je potrošnja antidepresiva bila mnogo manja. Danas imamo više depresije nego u tim mjesecima, a manje anksioznosti. Vjerojatno tome doprinosi i neizvjesna ekonomska situacija i nezaposlenost. U studiji koja se tijekom rata bavila zdravljem pučanstva pokazale su se ove manifestacije poremećenog psihičkog života-anksioznost, poremećaji adaptacije, fobije, hipersenzitivnost, te brojne konverzivne slike psihoneuroze- lupanje srca, poremećaji probave, glavobolje uz koje su se javljale depresive tendencije i emocionalna nestabilnost. Podjednako i kod žena i muškaraca javljala se anksioznost, hipersenzitivnost, astenija, agresivne tendencije i rigiditet. Žene su pokazivale više različitih poremećaja vjerojatno zato što iskazuju šire simptome jer slabije inhibiraju osjećaje od muškaraca. Kod žena prognanika i žena domicilnog stanovništva najčešće su se javljale reakcije tipa konverzivne psihoneuroze uz lupanje srca, smetnje probave, glavobolju, poremećaje adaptacije, depresivne tendencije i emocionalnu nestabilnost. Rješenja su tada bili anksiolitici, individualna i grupna psihoterapija koja se u nekim slučajevima nastavila i do danas. Zaključak bi bio da je to bila normalna reakcija na nenormalne uvjete življenja. Žene prognanici su zahvaljujući svom pozitivnom duhu same pokušavale pronaći spas iz situacije u kojoj su se našle. Žene prognanici su se na rane načine odlučile aktivirati i raditi. Neke od žena bile su aktivne u hotelima u kojima su bile smještene, gdje su na razne načine pomagale. Druge su bile aktivne u Crvenom križu ili Caritasu. Neke od žena su uzele malene parcele zemlje uz hotele gdje su bile smještene te su se bavile poljoprivredom dok su druge sadile povrće na balkonima hotela zato, jer kako su govorile, „htjele vidjeti kako nešto raste“. Žene su mnogo plele i kukičale ručne radove. Jedna 74 godišnja žena iskačkala je 6 malih ručnih radova za „novu kuću“, kako je rekla. Te žene su bile manje opterećene s prošlošću, a daleko više zabrinute za sadašnjost i kako imati produktivniju udućnost. Medicinska dokumentacija, kao i svakom ratu, koja bi upućivala na posljedice po zdravlje žena, nije objedinjena te je prema tome nepotpuna. Zanimljivo je da nismo primijetili porast šećerne bolesti tijekom ratnih godina u odnosu na godine prije. Stanje produženog strasa dovelo je sigurno do pada obrane organizma, što može biti razlogom porasta malignih bolesti. Međutim, zbog prirode bolesti trebamo pratiti situaciju idućih godina da bi vidjeli postoji li porast nakon rata. Poremećaji menstrualnog ciklusa kod žena u generativnoj dobi sada su mnogo češće nego u godinama prije rata. Povećao se i broj žena koja traže pomoć zbog krvarenja iz probavnog sustava uz napomenu da u mjersecima najtežeg bombardiranja grada i opsade, nije bilo takvih slučajeva kao uostalom ni infarkta srca mlađih žena koji su danas češći nego u godinama prije rata. Posebnu pozornost izaziva porast bolesti štitnjače, i to hipertireoze gdje se nažalost susrećemo s teškoćama dijagosticiranja zbog pomanjkanja osnovnih reagensa i aparata za određivanje hormona u krvi. Zaključak bi bio da je zdravlje žena ovog kraja sigurno platilo visoku cienu u ovome ratu, ali trebat će proći godine da bi se mogla točnije znati. Stoga se moraju stvoriti socijalno ekonomski uvjeti bogatijeg življenja, povećanje zaposlenosti te osigurati kvalitetnu medicinsku skrb koja bi trebala biti što pristupačnija svima kao preduvjet zdravije budućnosti od sadašnjosti u kojoj živimo.

Izvorni jezik
Hrvatski

POVEZANOST RADA