ࡱ> U2Bbjbjnn.baa]   pPTTThhh8\4hUatkkk`_b_b_b_b_b_b_$be^_Tkkkkk_TTaVVVk9TT`_Vk`_VVYYyR*YL_%a0UaY,eGVFeYYeTZ<kkVkkkkk__VFkkkUakkkkekkkkkkkkk P Z:dr. sc. Antonija Huljev Fakultet za odgojne i obrazovne znanosti Ulica cara Hadrijana 10, Osijek Sveu iliate Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku Ivan Levar Slatina Usmeno svjedo enje kao narativizacija proalosti  pamenjem protiv zaborava Sa~etak: U radu se polazi od teze da je svjedo anstvo i u usmenoj i u pismenoj fazi ekstenzija pamenja zahvaenoga u njegovoj narativnoj fazi. Usmena personalna memoaristika, kojom se svjedo e osobna sjeanja i iskustva, prvotno za cilj ima otimanje proalosti od zaborava. Prou avanje prostora nu~no sa sobom donosi i prou avanje i povijesne i kulturne stvarnosti. Rad pretpostavlja da se povijesno pamenje ne mo~e odnositi samo na globalna, tj. druatvena, ve i na individualna ljudska iskustva, ona koja ne ovise toliko o recepciji povijesne matrice koliko o reaproprijaciji povijesne proalosti i stoga se u radu na temelju povijesnoga usmenoga svjedo anstva analizira narativizacija proalosti. Usmeno pripovijedanje  iz prve ruke o vremenu samonaoru~avanja hrvatskih domoljuba, branitelja na podru ju bivae Opine Podravska Slatina, donosi slike o va~nom vremenskom razdoblju ne tako davne hrvatske povijesti koja joa uvijek nije dovoljno znanstveno istra~ena. Treba istaknuti da je slatinsko podru je trebalo predstavljati zamialjenu zapadnu granicu tzv. Velike Srbije. Klju ne rije i: Domovinski rat, kultura sjeanja, narativ, pamenje Uvod Domovinski rat, kao kulturno i povijesno naslijee hrvatskoga naroda, joa uvijek ima nedovoljno istra~ene segmente ili segmente o kojima se nedovoljno zna, mada je na podru ju istra~ivanja Domovinskoga rata, kada je u pitanju bivaa Opina Podravska Slatina, a o emu je u radu rije , u injeno znatnih znanstvenih pregnua koji pridonose rasvjetljavanju dogaaja iz ne tako davne hrvatske povijesti. Bivaa Opina Podravska Slatina obuhvaala je podru je koje je trebalo predstavljati zamialjenu zapadnu granicu tzv. Velike Srbije. U svojim naumima, kako bi se takve granice i ostvarile, agresor nije prezao niti od najgorih oblika zlostavljanja i zlo ina. Zlo ini koje je agresor po inio u Voinu, eralijama, Balincima i etekovcu postali su ve dijelom kolektivne svijesti hrvatskoga naroda. No postavlja se pitanje zaato nam je potrebna svijest o povijesnom naslijeu. U radu se polazi od teze da je  posao bilje~enja usmene predaje neodgodiv  pisanje u odreenom smislu i narativizacija proalosti, odnosno, konceptualno sreivanje dogaaja pomou jezika kada tekst, u odreenom smislu postaje kriptogram koji istovremeno i  otkriva i prikriva, poigrava se sa zna enjem, imenovanjem i preauivanjem u pri ama koje ne podrazumijevaju samo govor Drugog, ve i otpor autnje . Nadalje, prou avanje prostora, mjesta i toposa,  povijesne i kulturne stvarnosti koja istovremeno raspola~e i s iskustvenim i imaginarnim pojmovima i simbolima ne upuuje samo na na to no odreene geografske prostore  oni  su istovremeno i evokatori  mentalne mape, identitetski i strukturni reperi, mjesta pamenja (u istinskom smislu rije i)  podlo~ni najrazli itijim tuma enjima . No povijesno se pamenje ne mo~e odnositi samo na globalna (druatvena) iskustva, nego i na pojedina na, individualna, ljudska iskustva, tj. ona koja ne ovise toliko o recepciji povijesne matrice, koliko o reaproprijaciji povijesne proalosti i stoga se u radu pose~e za individualnim, pojedina nim ljudskim iskustvom ispri anim u obliku pri e, prema sjeanjima na dogaaje u kojima je pojedinac, kaziva  Ivan Levar, sudjelovao. Dakle, u radu je predmet analize osobno iskustvo i perspektiva pojedina noga kaziva a, Ivana Levara, koji je aktivno sudjelovao u obrani Republike Hrvatske. Sjeanje  pamenje  zaborav Da bi se moglo govoriti o reaproprijaciji povijesne proalosti Ricoeur (2008) navodi tri enigme koje je prethodno potrebno razmotriti, a koje optereuju proces pamenja. Prva je enigma anamnesis, slika sjeanja zapravo onoga koje je bilo prisutno kao trah ili otisak, ali viae nije. Anagnorisis, prepoznavanje, druga je enigma, a ti e se prepoznavanja onoga ato se dogodilo kao jamstvo stvarne prisutnosti odsutno proalosti, privilegij od kojega je prikraena povijest, ali ne i pamenje. Trea je enigma svjedo anstvo i u usmenoj i pismenoj fazi. Odnosno, svjedo anstvo je u odreenom smislu ekstenzija pamenja zahvaenoga u njegovoj narativnoj fazi. Naposljetku, i sjeanje i zaborav, shvaeni kao obveza, imaju moralnu dimenziju. Ricoeur zaklju uje:  Nije li praksa amnestije atetna i za istinu i za pravdu? Gdje prolazi linija razgrani enja izmeu amnestije i amnezije? Odgovor na to pitanje ne nalazi se na politi koj razini, nego na najintimnijoj razini svakoga graanina... Svatko od nas ima du~nost ne zaboraviti proalost, nego o njoj govoriti, ma koliko bolna ona bila, smireno, bez ljutnje.  Usmeno svjedo ei svoja osobna sjeanja i iskustva o ratnim dogaajima na podru ju bivae Opine Podravska Slatina, Ivan Levar donosi posebno povijesno svjedo anstvo kontekstualizirajui i povezujui dogaaje iz 1971. godine s ratnim devedesetima. Prve netrpeljivosti izmeu dvaju naroda, Hrvata i Srba, Levar smjeata u 1971. godinu kada se u Mikleuau osniva Matica hrvatska. Tada pojedini susjedi Srbi okreu lea, kako navodi Levar, a takvo je stanje trajalo pet godina. U intervjuu je razvidno da je sugovorniku iznimno teako pri ati o pojedinim dogaajima, a na pitanje kako bi opisao svoje emocije, vrlo teako i posredno odgovara. Razgovaranje (istra~ivanje i razumijevanje) tuih  bolnih uspomena i dogaaja, a ne puko svjedo enje o njima (La Capra 1997: 80-112), omoguuje empatijsko i eti ko svjedo enje o diskursu svjedoka (2008: 41) . Uspomena ~ivi koliko ~ivi njezin svjedok. Izumiranjem svjedoka nestaje i uspomena pa e ono ato je danas ~iva uspomena, sutra  prenositi samo mediji. Taj se prijelaz ve sad iskazuje kroz porast pismenih prisjeanja ~rtava, kao i kroz intenzivnije arhivsko skupljanje.  Usmeno pripovijedanje, u ovom slu aju  iz prve ruke, preuzima ulogu transformacije povijesti kada ona postaje, kako navodi Kramari,  svojevrsno svjedo anstvo o nevidljivosti, a tek funkcija pripovijedanja omoguava transformaciju nevidljivog u vidljivo . Ono nutarnje u ovjeku, nevidljivo, njegova sjeanja, postaju injenica tek u svojoj iskazanoj formi, stoga je opravdano pitati se  nije li praksa zaboravljanja atetna za istinu i pravdu . Pamenje kao matrica povijesti pamti se razli ito, navodi Kramari, te dodaje da se tu otvara udesna veza izmeu povijesti i knji~evnosti u kojoj se knji~evnost ne temelji isklju ivo na  fiktivnosti, a isto tako raspolaganje  injenicama nije privilegij isklju ivo povijesnog diskursa. Povijesne injenice dio su kulturne baatine, a  baatina prestaje biti baatinom ako ne postoje baatinici. Baatinici nisu nu~no oni koji kao generacija slijede prethodnu generaciju koja ostavlja nasljedstvo, ve oni koji u baatini vide vrijednost koju valja preuzeti i odr~ati. Bez te svijesti nema baatinika, a ni baatine jer je ona prepuatena zaboravu i nestanku. (...) Radikalno razli iti vrijednosni sustavi meu generacijama onemoguuju prepoznavanje baatine kao naslijea vrijedna uvanja.  U tom se smislu mo~e promatrati i tvrdnja Ivana Levara kada ka~e da  povijest trebaju pisati oni  pobjednici, a ne oni koji su bili iza linije i koji u tome nisu sudjelovali niti znaju o emu se radi . Usmeno svjedo enje  zaklju ak Prou avanje je usmenih pri a sredianji dio folkloristike, no isto je tako uz ostale rodve i sredianji dio prou avanja usmene knji~evnosti. U svom svjedo enju i kaziva  Ivan Levar esto polazi od usmenih pri a koje ugrauje u osobna iskustva iz vremena Domovinskoga rata emu svjedo e sintagme poput poslije smo saznali i sl. Usmene pri e dio su usmene povijesti, a usmena se povijest pokazala  i kao izvanredan izvor za prou avanje prirode druatvenog pamenja te individualnog i kolektivnog sjeanja. Ovakav pristup sjeanjima (...) pojedini autori su zagovarali joa od po etka 1970-ih (Michael Frisch, Alessandro Portelli i dr.), upozoravajui da su osobna sjeanja pojedinaca formirana pod utjecajem druatvenih odnosa, ideologije i kulture.  Bilje~enje se i analiza usmenih svjedo anstava posebno pokazalo kao koristan izvor u istra~ivanju povijesti lokalnih zajednica jer se usmena povijest u istra~ivanju povijesti lokalnih zajednica mo~e koristiti ne samo kao dopuna dostupnim pisanim izvorima poput raznih dokumenata, novina i sl. i jedan od na ina njihove provjere, ve i kao pomo pri rekonstrukciji proalosti i na ina na koji su ljudi interpretirali proalost  ato su mislili i osjeali, ato su vjerovali da ine i zaato, ato su htjeli u initi i ato sada misle da su u inili. Meutim, kod usmene knji~evnosti i kod istra~ivanja metodom usmene povijesti treba u obzir uzeti i njezina mogua ograni enja i nedostatke. Osobna su sjeanja zbog ograni enja ljudskoga zapa~anja i pamenja nepouzdana i subjektivna. Takoer, dodatnu poteakou predstavlja i selektivno konstruiranje pamenja, tj. sklonost pojedinaca prilagoavanju vlastitoga pamenja odreenim predrasudama i pretpostavkama pri emu posebno va~nu ulogu imaju opeprihvaena mialjenja o pojedinim druatvenim te ostalim pitanjima. Naposljetku, svaki usmeni iskaz predstavlja osobno iskustvo pripovjeda a (kaziva a) koji e svjesno odreene dogaaje spomenuti, a pojedine izostaviti kako bi objasnio svoje vienje i razumijevanje proalosti prilagoeno njegovom ~ivotnom iskustvu. Ipak, unato  svim navedenim nedostatcima usmena povijest i knji~evnost zajedno s ostalim izvorima mogu biti vrlo korisni u istra~ivanju naae nedavne proalosti, a prije svega kao jedan od na ina provjere podataka do kojih smo doali iz nekih drugih izvora, ali i kao glavni izvor informacija za neke dogaaje o kojima ne postoje drugi izvori. Iz navedenih razloga razgovor s Ivanom Levarom smatra se va~nim doprinosom u prou avanju dogaaja iz novije hrvatske povijesti jer o pojedinim dogaajima o kojima kaziva  govori ne postoji zapisa ili su gotovo potpuno nepoznati . Usmena kazivanja hrvatskih branitelja o vremenu iz Domovinskoga rata uvelike mogu pomoi kada je rije  o etnografskoj i folkloristi koj interpretaciji narativnih iskaza. PRILOG: Intervju s Ivanom Levarom Intervju s Ivanom Levarom snimljen je 5. studenoga 2019. godine u prostorijama Instituta druavenih znanosti Ivo Pilar, Podru ni centar Osijek. Razgovor je vodila i snimala Antonija Huljev, a razgovoru osim kaziva a i snimatelja, nije bio nitko prisutan. Ivan Levar roen je 8. prosinca 1946. godine u Mikleuau, u tadaanjoj Socijalisti koj Federativnoj Republici Jugoslaviji. Trenutno je u mirovini i ~ivi u Slatini, a u razdoblju od 1993. do 2000. godine bio je gradona elnik Slatine. U vrijeme kada po inju prve pobune protiv hrvatske vlasti, a ato ozna ava i najraniji po etak Domovinskoga rata, Ivan Levar sudjelovao je u pripremama obrane i naoru~avanja. Posebna je njegova uloga bila u osnivanju 6. slatinskoga bataljuna koji je osnovan 5. kolovoza 1991. godine. Antonija Huljev: Gospodine Levar, intervjuiramo Vas za potrebe znanstvenoga skupa o Domovinskom ratu koji e se odr~ati u Slatini. Mo~ete li mi, za po etak rei, ega se najranije sjeate iz razdoblja Domovinskoga rata? Ivan Levar: Sjeam se dosta toga jer je u selu gdje sam ~ivio bilo mijeaano stanovniatvo. Tada se ~ivjelo u jednom odreenom skladu, nije bilo netrpeljivosti meu susjedima, meu seljanima. Nikakvih prigovora nije bilo sve do 1971. godine, tj. do osnivanja Matice hrvatske u Mikleuau. Tada se po ela osjeati nekakva netrpeljivost. Naravno da je meu naaim susjedima bilo i onih koji na to nisu gledali loae, ali bilo je i onih koji su, naravno, odmah okrenuli lea. Takvo je stanje bilo prvih, otprilike, pet godina i na to se ve i zaboravilo. Situacija je bila podnoaljiva, ak se opet vratilo i na onu kolote inu prije '71. godine. Nakon prvih demokratskih izbora, zna i, dolazimo u devedesete, ve su se uo ile velike razlike meu Srbima koji su tamo ~ivjeli i koji su bili iznimno radikalni. Takve smo izbjegavali i nismo imali s njima nikakvih posebnih problema. Meutim, 2. listopada 1990. godine sve se promijenilo. Veina srpskoga stanovniatva iz okolnih sela s veinskim srpskim stanovniatvom izuaala je pred policijsku postaju. Koliko se sjeam, bio je utorak, otprilike 18 sati. Primijetilo se da iz svih ulica idu prema srediatu grada. Budui da je policijska postaja bila 500 metara od srediata grada, svi su se tamo okupili. Kada mi se ki vratila iz akole rekla mi je  Tata, ato je to, jako puno ljudi ima pred policijsokm postajom. Tada sam i ja doaao, naravno, niti ne slutei i ne znajui ato se dogaa. Tamo sam zatekao svoje kolege sa radnog mjesta, ali samo pravoslavne, Srbe. Nisam druge zatekao. Ljude sam poznavao jer sam radio u Poreznoj upravi i poznavao sam maltene cijelu bivau Opinu Slatina. Nisam pridavao neku veu va~nost, ali bilo mi je sumnjivo kamo to Srbi idu, ato hoe. Kada sam se vratio auto sam parkirao pred Poreznom upravom. Vrlo brzo, sve je bilo puno i odmah sam shvatio da neato nije u redu. Automobil sam premjestio na drugo mjesto, ali sam otiaao meu ljude. Pred policijskom su stanicom vikali da ~ele sigurnost, da tra~e ovo, ono... Ve pri samom kraju skupa jedan je graanin Slatine prolazio autom, nije mogao od mase proi, svirao je. Morao je stati, a oni su ga izvukli iz auta. Izvukli su ga i izboli su ga. Nisam vidio taj sam in, ali znam o kome se radi. Neki naai ljudi koji su bili u postaji prisko ili su i na rukama ga odveli u Dom zdravlja. Ovaj in ne bih nazvao incidentom  to je bio pokuaaj ubojstva ovjeka. Nakon toga po eli su vikati  Ovo je Srbija! Nakon toga se ulo nekoliko hitaca iz vatrenoga oru~ja! Dobar dio naroda se razbje~ao, a uglavnom su ostali oni uporni, da tako ka~em, radikalni Srbi koji su pod svaku cijenu ~eljeli ui u policijsku postaju. Sreom, u tome nisu uspjeli jer su ljudi na vratima bili naoru~ani i prijetili su da e morati pucati budui da je povjerenik Vlade, njihov predstavnik SDS-a, bio u Zagrebu na nekom razgovoru, pa su ekali da se predstavnici vrate vlakom kako bi vidjeli situaciju tj. hoe ii unutra ili ne. Kada je njihov predstavnik stigao umirio ih je te su nakon du~ega razgovora izaali van. Objasnio im je da nema niata, da idu kui i tako su se raziali. Upravo je ovaj dogaaj, za mene, da tako ka~em, bio po etak rata. Vidjeli smo da su njihove namjere ozbiljne, po eli su se odvajati od drugih stanovnika. Njima nije bilo bitno ato nikakve  privilegije nisu imali drugi narodi, jer bilo je kod nas i Maara, Nijemaca pa ak i Albanaca. Oni su bili sami za sebe, oni su jedini bili  ugro~eni iako je u to vrijeme, a to je bitno za spomenuti, u Slatini rukovodeega kadra bilo oko 90% Srba. Zna i, ne samo direktori, nego od od portira pa do sprema ice tako da su sve imali pod kontrolom. I njima nije bilo dobro u Slatini? Nakon tih dogaaja mi smo se pojedinci okupljali u tzv.  trojke. Prenosili smo vijesti jedni drugima, iz ulice u ulicu, tako da smo bili organizirani sve do po etka mjeseca sije nja '91. godine kada smo uli da se oduzima oru~je Teritorijalne obrane. uli smo da se oru~je najprije prebacuje na policiju, a potom da e najvjerojatnije biti preba eno u vojarnu koja je bila nadomak policijskoj postaji. I tu viae nismo mogli natrag. Mi smo se organizirali, te smo ak u velja i, o~ujku, travnju dogovarali i sve mogue pravce kako emo izmjestiti stanovniatvo ako doe do nekih, ne daj Bo~e, borbi. Znali smo da smo nenaoru~ani, imali smo tek uli ne stra~e, a to je bilo tek negdje krajem mjeseca sije nja '91. godine. Neato smo viae bili naoru~ani u drugom mjesecu, a ve smo u treem mjesecu bili ustrojeni. Ljudi koji su bili s nama bili su domoljubi koji su malo razmialjali kada su vidjeli kamo to sve vodi. Nakon dogaaja kojega sam opisao prvo je bilo  kako se naoru~ati. Nakon tih dogaaja i povla enja oru~ja Teritorijalne obrane, imali smo prilike vidjeti kako civilni automobili ulaze u vojarnu i izlaze van. Vidjeli smo da se pune nekog tereta, a poslije smo imali informaciju od ljudi koji su pratili s prozora susjedne zgrade, da iznose oru~je. Ti su isti automobili razvozili oru~je po selima gdje je veinom srpsko stanovniatvo. Nakon toga, i mi smo se po eli naoru~avati, no to su, prije svega, bile puake koje su nam ustupili lovci Hrvati. Imali smo i pokoji piatolj i to je oru~je  aetalo iz ulice u ulicu da se vidi da imamo, a ustvari ga nismo imali. Primjerice, danas je malo bilo u jednoj ulici, a predve er, kada smo hodali kao stra~e, njime smo uvali imovinu naaih ljudi. To je bilo ve u petom mjesecu. uvali smo polja, a krajem petoga mjeseca Ministarstvo obrane donijelo je odluku da se u svim mjestima organiziraju nenaoru~ani odredi za uvanje ljetine, zna i, kukuruza, paenice itd., ali i imovine, zna i, kue, da ne bi netko nekom kuu zapalio ili neato takvo. To je bila kao zadaa. U to vrijeme smo ve, isto tako, doali do nekoga oru~ja. Ne mnogo, ali smo imali. I tim smo se slu~ili sve do kraja tamo petoga mjeseca i po etkom aestoga kada su pojedini naai ljudi iz tih stra~a, domoljubi, zasebno osnovali, tj. pokuaali osnovati jedinice pa je to oru~je kod njih i ostalo. Nakon toga, sve je viae bilo obila~enja. Mi smo, moram i to rei, obilazili naaa sela gdje smo znali da mo~emo ii, i ljude smo upoznavali o emu se radi govorei im da vjerujemo da to nee biti dobro te da se moramo pripremiti za ono najgore. Tada su nam se, kako iz Slatine tako i iz ostalih mjesta bivae Opine Slatina, priklju ivali mladii koji su popunjavali te jedinice, ali i prije toga imali smo dovoljno ljudi da se osnuje bataljun. Tako je 5. kolovoza 1991. godine i osnovan slatinski 64. bataljun, a rjeaenje Ministarstva doalo je, ini mi se, 15. kolovoza iste godine. Nakon osnivanja bataljuna ti nenaoru~ani odredi, koji su tada bili po ulicama, viae se nisu gasili i bilo je sve manje ljudi jer je veina njih otiala u bataljun. Nakon ato se popunio i bataljun opet smo pokuaavali doi do neato oru~ja. Neato smo oru~ja kupili jer se i po naaim poduzeima, u to vrijeme, proizvodilo naoru~anje. To je bilo u razdoblju etvrtoga, petoga pa i aestoga mjeseca kada su se od raznih djelova pravile obi ne puake, za najnu~niju obranu. Ipak, kao i svaka puaka, mogla je ubiti. Pravili su se i piatolji koji su bili vrlo primitivni, ali poslu~ili su svrsi. To je oru~je ostajalo kod kue, a ovo sve ato smo nabavili i ato se kupovinom nabavil"0$ < J L N D F 4v R﹨{vnjvjfb^b^b^b^b^Z^Z^ZVZhAIhf /h@@&h:h`h[h[h[5 h`5 h:5&h:1ha)B*fHphq &hBh:B*fHphq h*B*fHphq h?0B*fHphq ha)B*fHphq &hBha)B*fHphq h`B*fHphq 0$ & < L N RX $dh`a$gd{ $dha$gdx`$a$gd[ $dha$gdR $dha$gd[gda)RTVXtxtv^`(xppxhpYhQhh4oB*phjh{0JB*Uphho0B*phh{B*phjh{0JB*Uphh{5B*phh{h{5B*phhx`5B*phh{B*phh4"B*phh@@&B*phh@@&5B*phh@@&h@@&B*phh4"h4"5B*phh-u5B*phhR5B*phhj h4"6(`TV    !!!!"#D#^#$$$}uumueZRh}_sB*phhqho0B*phh;EB*phhxB*phhDB*phjhD0J6B*Uphhq6B*phhB*phhqB*phjhoN0JB*Uphh4o6B*phhoNB*phjh0JB*Uphjho00JB*Uphh4oB*phho0B*phho06B*ph $$$$-4>69<AAAGWWWWWY]]_$a$gd[$dh`a$gd $dh`a$gd( $dha$gdx`$dh`a$gd$$$$P&b&'*'))|-~--B/z//p0004444:6<6>66@8û䤜qiaRaiJhLB*phjhu 0JB*Uphhu B*phh:B*phjhT 0JB*UphhT 6B*phhT B*phh;6B*phh;B*phh*?HB*phjhj[0JB*Uphhj[B*phjh x0JB*Uphh xB*phh x6B*phhB*phhAI5B*phh5B*ph@8B8L8 99.909699999<<<<2<??t@zAAAAAAABBʳʫwj`VKwh(h(B*phh(5B*phht5B*phh(h(5B*phh(B*phhAhAB*phhAB*phjhj0JB*Uphhj6B*phhjB*phjhMV0JB*Uphh:B*phhMVB*phjh/20JB*UphhB*phh/2B*phjhL0JB*UphBBDDDNDPDD&E\EGGG8H:H8NOnTpT>VWWWWWWWWWǸyqyi_R_Jih d>B*phh d>h d>5B*phh|5B*phhAIB*phhtB*phh*B*phjh;x0JB*Uphh;xB*phh B*phhyLB*phh):B*phh(B*phjh 0JB*Uphh B*phhb!*B*phh;EB*phhx6B*phhxB*phjh(0JB*UphWDYYYY ZZ[F]X]t]v]]]]^______ ``a6bJbPbZbfbbBcLddddµtgZh*?HhTnn6B*phh*?HhBB6B*phh*?HhO6B*phh*?Hh06B*phh*?Hhk6B*phh*?Hhn6B*phh*?Hh*6B*phh*?Hhxo6B*phh*?Hh}_s6B*phhqB*phhKB*phhdo,B*phhAIB*phhd_B*phh}_sB*ph#__$|ƒD2rtfh>@>@$a$gdb$a$gdu"$a$gd[deeffffhhiiLijj$kkRlnp4rnrrhtrttttttt6B*phh*?HhI76B*phh*?Hh+6B*phh*?HhV?+6B*phh*?HhC6B*phh*?Hh*6B*phh*?HhOQ6B*phh*?Hhi6B*phh*?Hh=m6B*phh*?Hh6B*phh*?Hh^6B*ph'Frx؅*Jjnp<Z&(,Bv.LPfpČNZ:X^pЎڎDʏΏ @Rؐ(*đ̿󲿲h*?Hh^]06B*phh*?HhL&E6B*phh*?HhYs6B*phh*?Hh d>6B*phh*?Hhj>6B*phh*?HhW2~6B*phDntxĒƒޒ$&ntȓΓܓ̗6:`.FNrƵԵ dȶҶڶ $BpN̸ʽh*?HhK6B*phh*?HhJ6B*phh*?Hh6B*phh*?Hh,6B*phUh*?Hh6B*phh*?HhL&E6B*phh*?Hh:;6B*ph@o, to je ialo za bataljun, a poslije za brigadu. Mi smo, takoer, i u etvrtom mjesecu i u petom, sakupljali novce od graana da bismo kupili oru~je. Meutim, tri smo puta iali po njega, ali bezuspjeano. Prvi puta isporu itelj oru~ja nije doaao na mjesto dogovora iako smo mi u isto vrijeme nosili novce. ovjek je vozio svoj kamion, a mi smo vozili novac, ali smo odvojeno iali. Odnosno, novci su iali jednim autom, a ja sam iaao drugim. Posebno je iaao voza  kamiona sa svojim kamionom. Mjesto isporuke je bilo Terezino Polje, i mjesto kraj Terezinog Polja, to je trebalo doi, mogu rei slobodno, iz Maarske. Mi smo smislili plan  kada natovarimo oru~je preko emo baciti pijesak i aljunak, pa emo lakae dovesti oru~je do Slatine. No oru~je nismo dobili. Zna i, nakon toga smo, drugi puta, iali na drugo mjesto nakon pada vojarne u Vara~dinu. Trei smo puta bili u Borongaju. Svuda je trebalo uplatiti  pa kada dobijea! Budui da su to sve bili privatni novci od ljudi, a ne od neke firme, mi smo te novce ljudima vratili. Novce smo vratili i ostali smo bez oru~ja, ali vremenom smo nekako popunili tako da smo ve 28. 10. imali toliko ljudi da se mogla osnovati brigada. Tada definitivno prestaje rad nenaoru~anih odreda, tada prestaje njihov rad i po inje Civilna zaatita koja se ustrojila da bi u slu aju rata zbrinjavala, kako ljude i stoku, tako i imovinu. Sav taj cijeli put nije bio jednostavan. Srea ato nismo mislili o hrabrosti, ali imali smo volje da radimo iako nismo znali kuda idemo i ato radimo. Tek nam je poslije sve bilo jasnije i, hvala Bogu, bilo je dobro. Jer negdje do polovine sedmoga, osmoga mjeseca 1991. godine, joa su uvijek radili u policijskoj postaji, bilo je i Srba koji su, naravno, sve  otkucavali dalje budui da su, tamo negdje krajem petoga, aestoga mjeseca, Voin, eralije i mjesta brdskoga dijela slatinskoga kraja, bili okupirani. Tamo su se organizirale etni ke postrojbe i njihova teritorijalna obrana. mmeutim, zahvaljujui 128. brigadi i pomoi iz Virovitice, Naaica i Orahovice, ve je 12., 13. prosinca osloboen taj kraj. Za napomenuti je joa i to da smo 15. ili 16. rujna oslobodili vojarnu u Slatini i tu smo prikupili neato oru~ja. Isto tako, osloboene su karaule na rijeci Dravi, u Noskovcima, i kod Sopja, Predrijeva. Meutim, kod Noskovaca nije bilo oru~ja. Bilo je oru~ja, ali budui da su udarne igle s puaaka i puakomitraljeza sve bile skinute i ba ene u Dravu, oru~je je bilo neupotrebljivo, zna i, nismo od njega imali koristi, ali smo oslobodili karaule. Tako da se i na taj na in, koliko-toliko, nakupilo oru~ja. Poslije smo onda dobili oru~ja od Ministarstva obrane tako da smo bili spremni da se oslobodi ovaj kraj i to je jedan od prvih osloboenih dijelova Hrvatske u to vrijeme. Antonija Huljev: Sjeate li se zlo ina nad Hrvatima u to vrijeme? Ivan Levar: Prije Voina, zlo in se dogodio u ojlugu, etekovcima i u Balincima. Odmetnuti Srbi doali su nadomak sela Mikleuaa i redom su ubijali. Najprije su ubili etvero etekov ana koji su se, nevjerojatno, vraali iz trgovine iz Mikleuaa. Zatim su napravili masakr u etekovcu i u Balincima. Zna i, tu je ubijeno 23 ili 24 ljudi. Sad to ne mogu rei to no, ali uglavnom, civila. Isto tako, s 12. na 13. prosinca kada se ialo oslobaati brdski dio slatinskog kraja, slatinske bivae Opine, poginulo je 44 ljudi. Mahom masakrirano, ne poginulo, masakrirano! I ubijeno! Od djeteta pa do najstarije osobe  starac koji je ve imao 80 godina. U Balincima je jedna ubijena baka imala 84 godine. To je sve dokumentirano i obraeno, ali ateta ato se tome malo daje zna aj. Barem tako mislim. Jer to je prvi osloboeni hrvatski kraj, prvi osloboeni dio, a ato je najgore, ubijeni nisu ubijeni u borbi, oni su ubijeni u svojoj kui, na svom kunom pragu. Nije gledano koliko tko ima godina, je li dijete, je li starac, ali uglavnom, nitko od njih ubijenih nije imao oru~je. A to je bit svega  da nisu bili naoru~ani, da nisu mogli nikom niata nauditi, a ubijeni su! Teako je o tome pri ati jer to je straano. Kada je bio pokolj 4. 9. etekovcima, Balincima, doali su u kuu jednoga ovjeka koji je pekao rakiju i taman je stavio kotao. Toga su ovjeka bacili u vreli kom i onda ga nakon toga joa ubili. Zna i, to je mu enje. U Bokanama su ovjeka i ~enu, Miklii, odrubili glave i njima igrali nogomet. To nije nitko izmislio jer su se zlo inci sami time hvalili i o tome pri ali. To je istina. A da na ka~em ato su masakrirali ljude  to nije bio jedan ubod, nije bio jedan metak... To je bilo za ne gledati! Antonija Huljev: Znate li to no iz kojih su sela dolazili etnici? Ivan Levar: Znalo se. Dolazili su iz svih tih okolnih sela. Nije bilo sela odakle nisu dolazili. Bilo ih je iz tadaanjega Petrovca, Aleksandrovca, Puaine, Kraskovia, Drenovca... ak ih je doalo iz Miholjca, `panata... Iz svih sela prema eralijama  Macute, Bokane, Voin, Sekulinci, ur ii, Kometnik, Gornji Meljani itd. Takoer, bili su potpomognuti i arkanovcima. ak su imali svoj odred smrti koji je terorizirao ne samo Hrvate, nego i lojalne Srbe. Imamo i takvih podataka da je i toga bilo. Nakon osloboenja toga kraja ulazili smo u sela gdje je bilo poginulih Srba, a poslije smo saznali da nisu htjeli otii. Naime, ovi su ih ubili da bi se prikazao tobo~nji genocid Hrvata nad Srbima. Dakle, njihovi su ih sami ubili. Zna i, i toga je bilo. Evo do te su mjere iali da bi na kraju sve to zavrailo da su Hrvati krivi. ak je slike iz etekovca i Balinaca objavila, mislim beogradska Politika, da je u Slatini izvraen genocid nad  srpskom neja i, zna i, nad djecom. Te su slike objavile jedne engleske novine kao stradanje Srba kod Slatine. Evo, tako daleko su iali. Antonija Huljev: Jeste li Vi osobno nakon tih zlo ina odlazili u ta mjesta i vidjeli razmjere tih zlo ina? Ivan Levar: Da. Kada je sve po elo i kada se osnovala brigada, prekinuta je komunikacija. Zapavo, oni su prekinuli komunikaciju joa za vrijeme dok se nije ni osnovao bataljun. Zna i, nije bilo komunikacije. Jedno se vrijeme tamo i vozilo, snabdijevali su se iz Slatine kruhom i namirnicama da bi jednoga dana zarobili svu trojicu koji su vozili kruh. Za njih se nije znalo, vodili su se kao nestali. Za dvojicu se saznalo gdje su ubijeni, ali jedan joa nije pronaen i vodi se kao nestao. U Voinu sam bio nakon masakra. Bio sam i u etekovcu odmah kada su ubijeni drugi dan vo~eni na groblje u Slatini. Svi koji su dovezeni bili su veinom zaklani. Iali su na Patologiju da se utvrde rane i od ega su stradali. Nakon toga, bili su sahranjeni u Slatini jer se u njihova mjesta nije moglo. Naime, joa prije toga, 19. 7., Srbi su do ekali u mjestu Humljani policijsku patrolu iz Orahove. Jednoga su policajca na mjestu ubili, a drugi je dobio preko 20 prostrijelnih rana. Ipak su ga operacijama lije nici uspjeli spasiti. Trei je policajac ostao ~iv bez nekih veih posljedica. Ve od tada postavljene su barikade i na taj se na in odijelio brdski dio od nizinskoga dijela Slatine. Joa tri dana poslije kako su odlazili palili su za sobom. Katoli ka im je crkva, spomenik nulte kategorije, slu~ila kao ostava za strjeljivo. S 13. na 14. prosinca 1991. oni su razruaili cijelu crkvu i dosta privatnih kua. Antonija Huljev: Kako se osjeate danas kada pri ate o Domovinskom ratu? Mo~ete li opisati svoje emocije? Ivan Levar: Pa gledajte, ja osobno nisam bio na bojianici i meni je bilo daleko lakae. Ja sam bio u ovom dijelu koji je organizirao i pripremao uvjete da se mo~e ii u obranu. Bilo nas je viae koji smo bili zajedno. Organizirali smo naoru~avanje, sve ato je u ono vrijeme bilo potrebno. ovjek je sigurniji kada uz sebe ima oru~je, a ne kao kada se ialo na etekovac i Balince s pet komada streljiva. To je bilo onda  a ato dalje? A oni su bili dobro naoru~ani. `to mo~emo napraviti? Bilo je to riskantno vrijeme. Palilo se i ruailo. Dosta je ruaeno pogotovo u onom dijelu prema Balincima, a u Voinu su gorile kue nekoliko dana jer kada su se povla ili palili su sve da ne ostave  ustaaama, tako su nas nazivali. Najgore je ato se palilo akole, javne ustanove... Nakon toga, oni su se povukli prema Pakracu i bili su iza Pakraca je su i Daruvar i Pakrac bili slobodni. Iako su bili slobodni, kao i Slatina, svakodnevno su granatirani. Nigdje nije bilo ni bajno ni sjajno. Dosta je ljudi poginuli u granatiranju. No mi smo u Slatini bili jako dobro organizirani. Naaa nas je obavjeatajna slu~ba obavjeatavala pa bismo se na vrijeme sklonili u najbli~e skloniate. Ali za vrijeme borbi, i prije, bilo je poginulih. Masakr u etekovcu, Balincima, ojlugu, a u studenom u Voinu i u selima oko Voina  Hum i Donje Kusonje jer je granica bila Ma kovac... Bilo je teako. Bilo je teako.... Bilo je teako vidjeti kada netko pogine, kada ti nekoga dovezu, kada trebaa ii na sprovod. Prva ~rtva bio je Milan Mlakar. Pokopan je u etekovcima. Doala je i vojska iz Virovitice koja je bila na osiguranju tako da je sve, iako je bilo mnogo ljudi, mirno proalo. Isto tako, u Kozicama nije bilo granatiranja u to vrijeme kada je sahranjen policajac koji je kod Daruvara poginuo. Ali gledajui sve te dogaaje... to nije ni za pri u. Kada su se sahranjivali stanovnici etekovca i Balinaca kardinal Kuhari je bio na ispraaju. To je bilo neato straano. Bio sam u organizaciji skupa, tako sam dobio zadu~enje. Antonija Huljev: Postoji li neato ato biste htjeli joa posebno istaknuti za kraj intervjua? Ivan Levar: Kada govorimo o svemu ovome ato se dogodilo i kada razmialjam o tome je li moralo tako biti, onda je ovjeku straano. Jer kada se vidi da su se mnoge zemlje dijelile i podijelile bez ispaljenoga metka, a kod nas je mladosti izginulo. Najgore ato me pogodilo nisu toliko ni civilne ~rtve. Svaka ~rtva je ~rtva i treba ju ~aliti. I to je normalno da se ~ali. Meutim, kada vidia kako ti mladost umire, a kako su bili sretni kada su mogli ii u obranu svoje domovine... a na kraju ovjek pogine. To je bilo straano. Od toga se ovjek ne mo~e suzdr~ati. Ne mo~e sprije iti da mu suza ne kapne iz oka. To je neato straano. Isto tako, kada je bio slu aj u Voinu, preko 40 ~rtava, to je trebalo sahraniti. Sahranjeni su u Slatini, a poslije su svi eshumirani i odvezeni na lokalna groblja. U Slatini joa ima neato ~rtva ubijenih u etekovcu i Voinu, ali veina je vraena u rodno mjesto. Opina Slatina se pobrinula da svi imaju svoja ureena po ivaliata i spomenike. To nije satisfkacija i ~alosno je ato je uope do toga moralo doi. Danas hrvatske obitelji opet odlaze iz Hrvatske i to je ~alosno. Vjerujem da e se to popraviti i da sve ovo ato se dalo za Hrvatsku nije u kona nici bilo uzalud. Vjerujem da e to netko shvatiti. No povijest trebaju pisati oni  pobjednici, a ne oni koji su bili iza linije i koji u tome nisu sudjelovali niti znaju o emu se radi. Nikada neu zaboraviti mrtve kada su ih dovezli u mrtva nicu, kako su le~ali u Slatini. Ne mogu zaboraviti Voin. Ne mogu zaboraviti. Kada tamo idem uvijek su mi pred o ima one slike koje sam vidio. I nakon par dana kada je naaa 136. brigada proala do Bu ja, neke su kue joa uvijek gorjele u tom kraju. Zna i, sve ato je bilo kao  ustaako to su palili, a ponavljam ponovo, najgore je to ato su tako mislili i za spomenike kulture pa su ruaili i crkve. U Voinu, ipak, pravoslavna crkva nije sruaena. To je to. Antonija Huljev: Gospodine Levar, zahvaljujem Vam se na intervjuu. Literatura: 1. ASSMANN JAN,  Kultura sjeanja , Kultura pamenja i historija, (prir. Maja Brklja i, Sandra Prlenda), Golden marketing-Tehni ka knjiga/Zagreb, 2006, str. 47-78. 2. BANOVI MARKOVSKA ANGELINA,  Povijest vs. Pamenje (ili zaato nam je potrebna svijest o povijesnom naslijeu) , Politika, kultura, identitet (interkulturalni dijalog), Odjel za kulturologiju Sveu iliata Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku/`kolska knjiga d. d. Zagreb, Osijek  Zagreb, 2013, str. 201-214. 3. BO}ANI JO`KO,  Kultura sjeanja i strategija zaborava , Godianjak Titius: godianjak za interdisciplinarna istra~ivanja porje ja Krke, vol. 6-7, br. 6-7, Split, 2014., str. 339-350. 4. BREKALO MILJENKO, Slatinska kronika Domovinskoga rata, Svjetla grada/Matica hrvatska, Ogranak Osijek/Matica hrvatska, Ogranak Slatina, Osijek  Slatina, 2017. 5. JAGODAR JOSIP, BERBI KOLAR EMINA: Kultura pamenja Slavonskoga Kobaaa u povijesno-jezi nom kontekstu, Osijek/Sveu iliate Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku, Fakultet za odgojne i obrazovne znanosti, 2020. 6. KRAMARI ZLATKO,  Memorija. Povijest. Trauma , Politika, kultura, identitet (interkulturalni dijalog), Odjel za kulturologiju Sveu iliata Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku/`kolska knjiga d. d. Zagreb, Osijek  Zagreb, 2013, str. 145-168. 7. OBADI IVAN,  Vara~din je 1970-ih mogao postati sveu iliani grad. Razgovor s prof. emeritus Franjom Ru~om , Historia Varasdiensis: asopis za vara~dinsku povjesnicu, vol. 1, br. 1, Vara~din, 2011, str. 285-298. 8. VEKI DENIS,  Mitske i demonoloake predaje u usmenoknji~evnoj teoriji: poeti ka obilje~ja i ~anrovske odrenice predaje , Croatica et Slavica Iadertina, vol. 12/1, br. 12, Zadar, 2016., str. 199-230. THE VERBAL TESTIMONY AS A NARRATIVE OF THE PAST  THE MEMORY AGAINST THE OBLIVION The article starts from the thesis, that a testimony, both in its verbal and written phase, represents an extension of the memory, seized in its narrative phase. The oral personal memories, attesting to the personal memories and experiences, are initially intended to take the past away from the oblivion. The research of a certain area involves necessarily the research of both historical and cultural reality. The article assumes that historical memory should not refer only to the global, e.g. societal experience but also to the individual human experiences, that is, to those experiences that depend less on the reception of the historical matrix than on on the re-appropriation of the historical past. Therefore, this article analyzes the narration about the past, based on the verbal testimony. The first-hand verbal narration about the time of Croatian patriots who were arming themselves, the defenders of the area belonging to the former Municipality of Podravska Slatina, describes an important period of time from the not such a long Croatian history, which has not yet been sufficiently researched. It has to be emphasized that the area of Slatina should have been the Western border of the so-called Greater Serbia. Keywords: Homenald War, remembrance culture, narrative, memory DIE MNDLICHE ZEUGNISAUSSAGE ALS DIE NARRATION BER DIE VERGANGENHEIT  DIE ERINNERUNG GEGEN DAS VERGESSEN Der Artikel geht von der These aus, dass die Zeugnisaussage sowohl in ihrer mndlichen als auch in ihrer schriftlichen Phase eine Erweiterung des Gedchtnisses ist, das in seiner Narrationsphase ergriffen wurde. Die mndlichen persnlichen Erinnerungen, die persnliche Erinnerungen und Erfahrungen bezeugen, haben als Ziel anfnglich, die Vergangenheit aus der Vergessenheit herauszuziehen. Die Erforschung eines Raums bringt mit sich notwendigerweise die Erforschung sowohl der geschichtlichen als such der kulturellen Wircklichkeit. Der Artikel geht davon aus, dass sich das historiche Gedchtnis nicht nur auf globale, d.h. auf diejenigen Erfahrungen, die weiniger von der Rezeption der historischen Matrix als von der Wiederveraneignung der historischen Vergangenheit abhngen. Daher analysiert man die Narration ber die Vergangenheit anhand der geschichtlichen mndlichen Aussagen. Das mndliche Erzhlen  aus ester Hand ber die Zeit der Selbstbewaffnung kroatischer Patrioten, der Verteidiger auf dem Gebiet der ehemaligen Gemeinde Podravska Slatina, beschreibt die Bilder eines wichtigen Zeitsbschnitts aus der nicht so langen kroatischen Geschichte, die noch nicht ausreichend wissenschaftlich erforscht ist. Es mus hervorgehoben werden, dass das Gebiet Slatina die Westgrenze des sogennannten Groserbien htte darstellen sollen. Schlsselwrter: Heimatkrieg, Erinnerungskultur, Narrativ, Gedchtnis  Usp. BREKALO MILJENKO, Slatinska kronika Domovinskoga rata, Svjetla grada/Matica hrvatska, Ogranak Osijek/Matica hrvatska, Ogranak Slatina, Osijek  Slatina, 2017.  Usp. BANOVI MARKOVSKA ANGELINA,  Povijest vs. Pamenje (ili zaato nam je potrebna svijest o povijesnom naslijeu) , Politika, kultura, identitet (interkulturalni dijalog), Odjel za kulturologiju Sveu iliata Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku/`kolska knjiga d. d. Zagreb, Osijek  Zagreb, 2013, str. 201-214.  BO}ANI JO`KO,  Kultura sjeanja i strategija zaborava , Godianjak Titius: godianjak za interdisciplinarna istra~ivanja porje ja Krke, vol. 6-7, br. 6-7, Split, 2014., str. 339.  A. BANOVI MARKOVSKA, n. dj, str. 201.  Primjerice, u posljednje je vrijeme sve vei broj znanstvenih monografija posveenih pojedinim mjestima kojima se istra~uje i bilje~i kultura pamenja. Prou avaju se obi aji i povijest mjesta, povijest akolstva i prisutnosti religije, obi aja druatvenoga ~ivota, tradicijske i kulturne baatine itd. Jedna je od takvih novijih primjera i znanstvena monografija Josipa Jagodara i Emine Berbi-Kolar (2020) Kultura pamenja Slavonskoga Kobaaa u povijesno-jezi nom kontekstu.  Usp. A. BANOVI MARKOVSKA, n. dj., str. 207.  Isto, str. 208.  Isto.  Isto, str. 212.  KRAMARI ZLATKO,  Memorija. Povijest. Trauma , Politika, kultura, identitet (interkulturalni dijalog), Odjel za kulturologiju Sveu iliata Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku/`kolska knjiga d. d. Zagreb, Osijek  Zagreb, 2013, str. 155.  ASSMANN JAN,  Kultura sjeanja , Kultura pamenja i historija, (prir. Maja Brklja i, Sandra Prlenda), Golden marketing-Tehni ka knjiga/Zagreb, 2006, str. 63-64.  Z. KRAMARI, n. dj, str. 159.  Isto, str. 158.  Isto, str. 159.  J. BO}ANI, n. dj., str. 342.  HONKO, 2010, str. 349 prema: VEKI DENIS,  Mitske i demonoloake predaje u usmenoknji~evnoj teoriji: poeti ka obilje~ja i ~anrovske odrenice predaje , Croatica et Slavica Iadertina, vol. 12/1, br. 12, Zadar, 2016., str. 199.  OBADI IVAN,  Vara~din je 1970-ih mogao postati sveu iliani grad. Razgovor s prof. emeritus Franjom Ru~om , Historia Varasdiensis: asopis za vara~dinsku povjesnicu, vol. 1, br. 1, Vara~din, 2011, str. 285.  Isto, str. 286.     \ȹֹ 8(*^ʻ 26Xƽ,2l¾ҾھV̿ο&djٿ̲h*?Hh4O6B*phh*?Hh6B*phh*?Hh`&6B*phh*?HhU6B*phh*?Hh6B*phh*?Hh`h46B*phh*?Hh6B*phh*?HhJ6B*phh*?HhK6B*ph6jx"2<Z\jDJZ̿󥘋~~~h*?Hhb)6B*phh*?Hh!$6B*phh*?Hhs?6B*phh*?HhB6B*phh*?HhW6B*phh*?Hh#6B*phh*?Hh6B*phh*?Hh)o6B*phh*?Hh6B*phh*?Hh4O6B*ph1@BDnx|<hFHPl@Vh(:h ̲̿̿̿̿̿~qh*?HhHQ6B*phh*?Hh86B*phh*?Hh)\6B*phh*?HhH6B*phh*?Hh6B*phh*?Hh@6B*phh*?HhN(6B*phh*?Hh-}6B*phh*?Hh66B*phh*?Hhan`6B*phh*?HhN(6B*ph'@j "8Zdb @@Rx02hrRًًً̲̲̿̿٘٘٘٘٘٘٘٘٘٘٘٘٘٘٘h*?HhB6B*phh*?Hhb6B*phh*?HhB6B*phh*?HhF 6B*phh*?Hh~%6B*phh*?Hh()6B*phh*?HhHQ6B*phh*?Hh)\6B*phh*?Hh:9O6B*ph6RVt&P\`bfvxbfn| |󿲿h*?Hh?6B*phh*?Hh6Z6B*phh*?HhHJ6B*phh*?Hh'6B*phh*?Hh6B*phh*?Hhu"6B*phh*?HhB6B*phh*?Hhrc6B*ph7*RTpdfh>@`v@(*<Xb,DR`:<>@bpJ̲̿̿̿̿h*?HhT ~6B*phh*?Hh26B*phh*?Hhb6B*phh*?Hhf6B*phh*?HhCb6B*phh*?Hh6B*phh*?HhHJ6B*phh*?Hho6B*ph<DvLtzv 60 "FHtvz|np FRjl6<\p󿲿hx6B*phh*?HhJ26B*phh*?Hhxn6B*phh*?Hh!6B*phh*?Hho/6B*phh*?Hh}6B*phh*?HhW6B*phh*?HhT ~6B*phh*?Hhb6B*ph8np00 2     "BxR$T$$a$gdV $dha$gd;E $dha$gd^|U$a$gdu"pxz2:jpr8 > B \      2      f l  V v        (&@̷̿̿̿̿̿̿h.h{h{5h{hMVh{h#hih.h{5B*phhE5B*phh{B*phh*?Hh6B*phh*?HhW,6B*phh*?Hh;6B*phh*?Hh!6B*phh*?HhGN6B*ph1@BDzP$R$T$d$$D%T'+(,/(0*0,0źͭͥy_E_3hrhj 0J6B*\]fHphq 3hrh/0J6B*\]fHphq hrh/B*phhrhY B*phh/hY B*phh/hj B*phhj B*phhVhV5B*phhVhVB*phhJ2B*phhVB*phhB*ph hhh h;Eh|*h^|UhPh{hu"T$$$%%*0,0002v45269D:h:x::x<=>$>$a$gdu $a$gdT $a$gd$a$gd{$a$gdo0$a$gdj gdj $a$gdj $a$gdu",0J00000011222t4v4x455566062646^9999999:ʿyokfk_UQkMhPhoNjhoN0JU hh h6hjh0JU ho0ho0 h{6jho00JUh{jh{0JUho0h@U4h{h>Cjh{0JUhj B*phhrh/B*ph3hrh/0J6B*\]fHphq 6hrh/0J56B*\]fHphq : :,:0:B:D:F:H:P:f:h:j:l:t:v:x:z:|:::::::n<t<x<z<<<======zvrvhdv_d hu 6hLjhL0JUhihu jhu 0JUh|*hV|rhT jhT 0JU hj[hj[ hj[6hj[jhj[0JU h xh x h x6h xjh x0JU hDhD hD6hDjhD0JU hoNhoNhoNhP hP6h#=>>> >">$>&>(>0>H>J>d>p>>>>?D@J@L@N@P@&ARAAABBBBB"B$B(B*B0B2B¾|t|t|t|t|lhj B*phjhrUhrh;xjh;x0JUh):jh 0JUh h7Rh(jh(0JU hjhj hj6hjjhj0JU hMV6hMVjhMV0JU h/2h/2 h/26h/2jh/20JU hLhL%$>H>>N@ABBBB B"B&B(B,B.B0B2B$a$gdu",1h. A!"#$% sH2 0@P`p2( 0@P`p 0@P`p 0@P`p 0@P`p 0@P`p 0@P`p8XV~ 0@ 0@ 0@ 0@ 0@ 0@ 0@ 0@ 0@ 0@ 0@ 0@ 0@ 0@_HmHnHsHtH@`@ NormalCJ_HaJmHsHtH>A > Zadani font odlomkaViV Obi na tablica4 l4a .k . Bez popisa >@> Bi Tekst fusnoteCJaJ>&`> BiReferenca fusnoteH*0X`0 -@ Istaknuto6]6U !6 a) Hiperveza >*B*phcPK![Content_Types].xmlN0EH-J@%ǎǢ|ș$زULTB l,3;rØJB+$G]7O٭V,K_&-!~$\".[RnqjdFTl/ Ƈ5g2='<߫s @&WzܟVr}fgX ^Z|wjk۾xJ{~?(xJ3 kz^BJ tɯUjsȄVxJ|jȫKN1aVkzȒ>$"AbG,fxFP !Px33åJ_ԕH |>JLAN_>y'Ϟ<5[2nx۽^|ۏoN:/_wBq7^~_??xo'@Is ;wY ,!"E;r#9OQdu H x} < 73F;,FᦜK pO'sw#,3XbsؠyX)pocbuD8A!90ietD ۈ}èm]|d"@B~h.Pds9DDh#9X$#2=Ŕ91fs;jI 2cO>]D&2s1#0Q4a$ugJ9wyoM}t@auJK.cf`A'+`zD3E~MNADOxaYtc#vBwӍ5 ߆[%cv;nQ?ʶm>tmk]Wh}B({\m9tqz|,Ky'n e$L|AD8 eW:;3a믆%Σ}6NYexGb5^qx)V_=۩z\^!MfZHԗ2Hf!V^X4-,2U,Z69j&`OUSevU2gӨC,+`uyrui# L*2qVr<4.*= 5֊F.5حkusrkUJff-wp͠v":h#7eepE `iA8>vum.nmw x?K=GCШ&3Iƛ2,5;5{rgP;OTtGXKu~[Z,*D?`A<"xNWÇh$l-Hd\9%?(~URᷫW=\v*O0*K^CEv7b囶+#:[)* \1bg(X\ / y    l7& b R($@8BWduFjRp@,0:=2BLNOQRSTVWXY _T$$>2BMPU8@0(  B S  ?ABabGH@A`bcfJMgh! ),:<KLorvyJN   24   . 1 8 ; O R k q w { V X \ ` y z   LNVYZbcp13Y^ chAF^`_hov  "km5=ox:Ckn"$'(hlmot~_h  E K M O u!v!!!v"|""" ##########$$$%)%0%1%%%$&*&7&9&''/'0'p'q'''''''''(((((((())f)g)))x********++++++++,, ,,(,),S,T,,,--%-)---.-3-4-i-l-------&.).I.K.L.Q.....B/K/R/X/_/l/m/s/ 0 0L0M00000000011`1a1b1f1q1r111 222 2*2/222E3F3334"4)404E4F4G4L4w4x44444445 5555!56575G5H5I5N555664696;6<6A6B6M6R6\6^6h6k6}6666666666677777!7%7<7=7^7_7k7l777777788p8u8888888 9*99999999999::::U:^:`:b:t:y::::: ;;;;;;;;;; < < <!<B<C<T<V<h<j<k<p<<<<<<<==-=2=;===>=C=========>>">$>S>V>s>t>{>|>>>>>????%?&?7?8?S?U?????8@9@@@@@@@AA AAA!A-A.AyAAAAAAAAAAAABB&B(B3B:BVB^BuBwBBBBBBBBBBBCCC"C/C4C8CECFCHC\C^CmCrCwC{CCCCCCCCCCCCCCCD DHDIDlDmDDDDDDD7E8E:ELBLILZL^LLLLLLLMM(M5M6M:M?M@MAMBMXMZM]M^M`MbMMMMMMMMMMMMMMMMM N NNN1N2N5N=NHNINWNYN`NgNmNoNvN}NNNNNNNNNNNNNNNOO O OO&O-O/O5O6O@OBOGOIOWOYOOOOOOOOOOOOOOO P"P7P9PRQRRRSRWRcRkRRRRR S S$S&SLSOSPSQSSSSSSS5T6TBTKTzT{T|TTTT@UIUJULUdUeUkUmU{UUUUUUUUUUUUUU1V=V`VaVsV{VVVVVVVWW W*W7W]A]_]i]o]p]z]{]]]]]]]]]]]]]]]]]]]2^4^^^^^^^^^^_F_P_u_x_________________`` ` ```"`'`r`s``````````````ahaiaaaaaaaaaaabbbbbbbbbbbbZc[cccd d*d1d8dBddddddddddddd ee"e%ebeceee ff&f'f:f;foUoVotoopp8p>pnpzppppppppp qqoqwqqqqqqqrrrr5r:rNrVr]rerrrrrrrrrrrrrrrrrrsssGsHsdsmsrsssus{stt+t4t[tktut{t|ttttuu uuuuu vDvEvWv`v~vvvvvvvvvvwwww_wnwwwwwwwwwaxcxrxsxtxvxxxxxxxxx>yAyHyJyQyXyeyfyvyyyyyyyy2z3z6z}G}J}L}T}U}_}d}h}l}o}p}z}}}}}}}}}}}}}}}}}}}}}}}}}}}}}}}}}}}}~~ ~ ~ ~~~~(~*~.~/~6~7~?~@~C~D~M~N~S~T~W~^~c~g~j~k~q~r~{~}~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~2;<>?HPRX\]`adeilpz  !'*24<=@BMNUW`bhրـڀ!",-015689>?LMRSWXcdghuvy{~ŁƁҁԁׁ؁ $&)*78;<?@MN\^abmnstyzłƂɂʂ΂ς҂ӂނ߂ "#-.3478;EHJMNXYdfijrwz{̃̓ڃۃ %&)*9:DEMORS\]egjquw{|ĄńȄɄτЄӄԄބ߄  !/03478=>@AGHST^`cdhinoz{DžЅӅԅޅ߅ %'24EGOQ[]_u†ȆІ&'05=wz':=MUsvˆĈ >Ail!$(*36:>BDMP]abl|"$+2:>EKLT\_ߌ#&25CFqxٍ܍ %)7@Xeltv|~ ABab(,orvy    LNlp ''''((**++::;;bEcEYMZM!P"PQQRR S SWWYYYY2^4^^^``d dddggiiYl[lllrrtt[t^titktuuDvEvvvwwrxsxeyfy;zMP;>ߌ#&CF&) ̓[ ̓[ nl:^`OJPJQJ^Jo(-^`OJQJ^Jo(hHopp^p`OJQJo(hH@ @ ^@ `OJQJo(hH^`OJQJ^Jo(hHo^`OJQJo(hH^`OJQJo(hH^`OJQJ^Jo(hHoPP^P`OJQJo(hHnl:]+:#IHCbg!h{#Yn[ |qY @ ;i?0yGNW  (D*<.wQf9du""H_UN( u !a]! "-#!$B$~%@@&Sv&)'$8(N(()J)b)b!*V?+e{+W,do,7.f /y/e0$0B?0^]0:1J2y 4@U4`h4i5=&6Z;7I78^9j9)::;Z<<P< d>p@ABBBB)C>C\RC&EEL&E;E?CF*?HQHAIHJclJK JKyL2NN2O:9O7LPHQOQR7RaRTTiU^|UrVJW>dX [j[)\^Ai^_an`CbdUYeBVhBijTnnxn)o4oxo rr%orV|rYs}_s[QtYt-uw x-}~P}_}T ~W2~/PAL4OQz`&9:`rctC?e}fr/j0NTy*/ a)PSe%Dl!(Q6Z^2Ut|*\q[9q(b h."*o/B=m9{,iuL"7\{/2JOQHC[F 63UVnZd_=mk6y s?)Y6v#oN#_& ?p@;xxg>-Pb&x`"O{:'nfoK}j (B i0I.MVj8T o0b+-j>Wad'-$*(Y4"G|J*fu@f;K~l*o]_@NN  ')+,-047:;=?@ADEFH 0468<DHVZ^`bhpv|~UnknownG.[x Times New Roman5Symbol3. .[x Arial?= .Cx Courier New;WingdingsA$BCambria Math"1ƄƄ Pr DYy I!r43QHP ?b2!xx$Ĕ' 6 KristijanKristijan Huljev Oh+'0x  4 @ LX`hp6 KristijanNormalKristijan Huljev2Microsoft Office Word@F#@L.@L.  Pr ՜.+,0 hp|  D 66 NaslovTitle  !"#$%&'()*+,-./0123456789:;<=>?@ABCDEFGHIJKLMNOPQRSTUVWXYZ[\]^_`abcdefghijklmnopqrstuvwxyz{|}~Root Entry Fuԟ@1TableeWordDocument .bSummaryInformation(DocumentSummaryInformation8MsoDataStore@yLUVZTUXXVH==2@yItem PropertiesUCompObj }   F+Dokument programa Microsoft Word 97 2003 MSWordDocWord.Document.89q