Pregled bibliografske jedinice broj: 1206083
Bez naziva (Arhiv ST3: Vojna bolnica)
Bez naziva (Arhiv ST3: Vojna bolnica), 2017. (izložba).
CROSBI ID: 1206083 Za ispravke kontaktirajte CROSBI podršku putem web obrasca
Naslov
Bez naziva (Arhiv ST3: Vojna bolnica)
(Untitled (Archive ST3: Military Hospital))
Autori
Popović, Viktor
Vrsta, podvrsta
Ostale vrste radova, izložba
Godina
2017
Ključne riječi
umjetnička instalacija ; arhiv ; fotografija ; digitalni ispis ; filteri za korekciju boje ; svijetleće fluo cijevi
(art installation ; archive ; photography ; digital print ; colour correction filters ; fluorescent light tubes)
Sažetak
Bez naziva (Arhiv ST3: Vojna bolnica), Galerija MKC – Multimedijalni kulturni centar, Split, kustosice Jasminka Babić i Nataša Ivančević (16. studenoga – 5. prosinca 2017.) ; Iako je sadržajno arhivski impuls jasno izražen tek u recentnim radovima Viktora Popovića, elementi i strategije arhivske umjetnosti vidljivi su i u ranijim radovima. U tom je smislu zanimljiv tekst Klaudija Štefančića „Retorika modernizma” u kojem Popovićevu strategiju aproprijacije jezika umjetnosti visokog modernizma interpretira kroz proces arhiviranja odnosno dekonstrukcije te iste tradicije. Pozivajući se na Miška Šuvakovića, naziva ga „arhivarom u ‘neurednim’ i ‘haotičnim’ arhivima (…) u kojima se umjetnost (slikarstvo, skulptura itd.) ne vidi kao kontinuirani razvoj (progres, unapređivanje, usavršavanje kroz autokritiku (…) već kao mnoštvo diskontinuiteta.” No, ako se i odmaknemo od referentnog polja povijesti umjetnosti, kod Viktora Popovića možemo pronaći primjere korištenja arhivskih materijala. Prisjetimo se radova iz 2004. godine u kojima umjetnik po prvi put koristi fotografiju, odnosno osobni fotografski arhiv nastao prilikom boravka u New Yorku. Riječ je o specifičnoj impresiji grada filtriranoj kroz objektiv analognog fotoaparata. Ekstrahiramo li samo fotografsku sliku od konačnog izgleda umjetničkog rada, postaje jasno da je taj osobni arhiv nastao kao rezultat informiranog i vrlo specifičnog umjetničkog senzibiliteta, a ne kao potreba za pukim bilježenjem osobnog iskustva putovanja. No kako Popoviću u konačnici nije cilj producirati umjetničku fotografiju, on ju koristi kao osnovu za konstrukciju potpuno novog sadržaja. Fotografski prikazi složenom tehnikom podslikavanja dvokomponentnom bojom i prenošenjem tehnikom sitotiska na olovnu podlogu dobivaju potpuno drugačiji kontekst. Doslikavanje aksonometrijskog prikaza geometrijskih tijela može se iščitati kao aproprijacija elemenata tradicije apstraktnog slikarstva, odnosno reinterpretacija povijesno- umjetničkog arhiva. Konačni je rezultat rad čije se višeznačje očituje u dihotomnim odnosima figurativnog-apstraktnog, slikarskog- fotografskog, mehaničkog–manualnog, jezika visoke moderne– postmodernističkog govora, a upravo je ovakva strategija dinamičnih odnosa i invertiranih značenja imanentna čitavom Popovićevom opusu. Radovi izloženi u Muzeju suvremene umjetnosti u Zagrebu i galeriji Multimedijalnog kulturnog centra u Splitu slijede istu razvojnu putanju i potvrđuju Popovićevu izuzetnu vještinu u vladanju spomenutim odnosima, ali i suverenost u transformaciji galerijskog prostora kroz medij prostorne instalacije. Na velike formate digitalnih ispisa arhivskih fotografija snimljenih 1965. godine u tadašnjoj Vojnoj bolnici u Splitu, umjetnik intervenira prepoznatljivim neonskim cijevima i industrijskim filterima za korekciju boje. Dinamična igra između prikaza bolničkog interijera i hladnih geometrijskih linija neona dokumentarnoj fotografiji daje snažnu auratičnost umjetničkog djela. Memorija prikazanog prostora dodatno je pojačana uvođenjem starih baktericidnih lampi i rashodovanih kreveta preuzetih iz iste bolnice. Formom konstrukcije velike instalacije sazdane od željeznih kreveta Popović citira modernističke elemente arhitekture bolničke centralne zgrade. Uporabni predmeti kao nositelji memorije su gotovo potpuno anonimizirani kroz geometriju vertikala i horizontala novonastale arhitekture. Međutim, umjetnik je potpuno svjestan izuzetne snage memorijskog koda materijala koji koristi te upravo kroz taj napeti odnos sadržaja i forme tjera promatrača na aktivno sagledavanje predstavljene cjeline.
Izvorni jezik
Hrvatski
Znanstvena područja
Arhitektura i urbanizam, Likovne umjetnosti