Naslov
„Debridman dekubitalne rane i nadzor nad ranom“
("Decubital wound debridement and wound monitoring")

Autori
Herak, Ivana

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Sažeci sa skupova, neobjavljeni rad, stručni

Skup
Druga škola za prevenciju i tretman hroničnih rana, Sarajevo 22.05.2022.g., - IV modul,

Mjesto i datum
Sarajevo, Bosna i Hercegovina, 22.05.2022

Vrsta sudjelovanja
Pozvano predavanje

Vrsta recenzije
Nije recenziran

Ključne riječi
Kronična rana, medicinska sestra, debridman
(Chronic wound, nursing, debridement)

Sažetak
Kronične rane predstavljaju velik zdravstveni problem s obzirom na porast broja osoba starije dobi, ali i sve veći pobol od kroničnih i malignih bolesti. Bez obzira na trenutno stanje, kronične rane su od pamtivijeka predstavljale veliki izazov za zdravstveno osoblje. Prve pisane podatke o kroničnim ranama možemo naći u zapisima Asiraca koji među prvima daju upute za tretman takvih rana, te u zapisima iz Egipta gdje su se takve rane poistovjećivale s kaznom Božjom. U 19. stoljeću počinje primjena krioterapije i kauterizacije prilikom obrade rana. Danas na tržištu postoji veliki broj metoda i preparata za liječenje kroničnih rana, a debridman je jedan od krucijalnih postupaka kojim odstranjujemo nekrotično, devitalizirano i inficirano tkivo koje utječe na cijeljenje rane. Debridman je pojam koji dolazi od francuske riječi débridement, što u prijevodu znači „uklanjanje ograničenja“. Francuski kirurg Henri Francois Le Dran (1685. -1770.), prvi je uveo postupak debridmana u kliničku praksu vodeći se iskustvom koje je stekao radeći kao vojni kirurg. Debridman može biti kirurški, mehanički, autolitički, enzimatski i biološki. Odabir vrste tretmana ovisi tkivu koje dominira u samoj rani, komorbiditetima i dobi bolesnika te o lokalnom statusu rane i razini eksudata.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Kliničke medicinske znanosti

POVEZANOST RADA