Pregled bibliografske jedinice broj: 1203221
Prehrambeni stres pčelinjih zajednica (Apis mellifera L.): uzroci, učinci i mjere sprječavanja gubitaka
Prehrambeni stres pčelinjih zajednica (Apis mellifera L.): uzroci, učinci i mjere sprječavanja gubitaka // Veterinarska stanica, 53 (2022), 4; 461-474 doi:10.46419/vs.53.4.11 (recenziran, pregledni rad, znanstveni)
CROSBI ID: 1203221 Za ispravke kontaktirajte CROSBI podršku putem web obrasca
Naslov
Prehrambeni stres pčelinjih zajednica (Apis mellifera
L.): uzroci, učinci i mjere sprječavanja gubitaka
(Nutritional stress in honey bee (Apis mellifer L.)
colonies: causes, effects and preventions of colony
losses)
Autori
Majoroš, Arnold ; Tlak Gajger, Ivana ; Smodiš Škerl, Maja
Izvornik
Veterinarska stanica (0350-7149) 53
(2022), 4;
461-474
Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Radovi u časopisima, pregledni rad, znanstveni
Ključne riječi
pčelinja zajednica, Apis mellifera, pothranjenost, gladovanje, patogeni uzročnici bolesti, zimski gubici
(honey bee colony, Apis mellifera, malnutrition, starvation, pathogens, winter losses)
Sažetak
Medonosne pčele stalno reguliraju prehrambene potrebe zajednice i prilagođavaju metaboličke aktivnosti prema pašnim prilikama i uspješnosti u skupljanju hrane. Postoji velika ovisnost između dostupnosti biljaka u fazi cvatnje i potreba za hranjivima poput nektara i peluda, a koja su nužna za pravilan razvoj i za preživljavanje zajednice. U bespašnim razdobljima i tijekom promjenjivih vremenskih uvjeta pčelinja matica smanjuje količinu jaja položenih u stanice saća, pčele hraniteljice selektivno hrane i njeguju mlađe leglo i oblikuju jačinu zajednice na osnovi količina pohranjenih zaliha hrane u košnici te u njihovim tjelesnim rezervama. Za pripremu i omogućavanje razvoja jake populacije mladih pčela radilica u proljeće koje su spremne za iskorištavanje glavnih medonosnih paša, vrlo je važno da pčelar redovito pregledava pčelinju zajednicu te prati količinu pohranjenih rezervi hrane u košnici i prema potrebama prihranjuje zajednicu dodatnom hranom. Nakon vrcanja meda iz košnica, zajednice uobičajeno trebaju dodatnu zamjensku hranu poput šećernog sirupa kako bi se održala njihova dobra kondicija i da bi matica nastavila s polaganjem jaja. Međutim, duža bespašna razdoblja kao i nepredvidive klimatske promjene, velike poljoprivredne površine pod monokulturnim usjevima i nagle promjene u okolišnim uvjetima znatno povećavaju status pothranjenosti pčelinjih zajednica, a ona se često nastavlja u ireverzibilno gladovanje te njihovo ugibanje. Zdravlje pčelinje zajednice je osnova za stalnu dostupnost i dostatnost zaliha peluda u košnici, od proljeća do zime. Dostupnost nektara i peluda u prirodi je različita tijekom pčelarske sezone i često je nepredvidiva. Neizbježno, pčelinja zajednica je osjetljiva i prijemljiva za infekcije nizom patogenih uzročnika bolesti kao i invazija nametnicima i štetnicima. Interakcije među patogenim uzročnicima bolesti (Nosema spp., Varroa destructor, virusi, bakterije i gljive), kao i niska prehrambena vrijednost peluda u nedostatnim količinama u zahvaćenim zajednicama bez iznimke iscrpljuje populaciju pčela i smanjuje mogućnost za preživaljavanje zime. Zato je ključno poznavati razloge prehrambenog stresa zajednica i implementacijom dobre pčelarske prakse nastojati pravodobno spriječiti gladovanje i svesti zimske gubitke na najmanju moguću mjeru.
Izvorni jezik
Hrvatski
Znanstvena područja
Veterinarska medicina
POVEZANOST RADA
Ustanove:
Veterinarski fakultet, Zagreb
Citiraj ovu publikaciju:
Časopis indeksira:
- Scopus