Naslov
SUSTAVNO FARMAKOLOŠKO LIJEČENJE BOLESTI I STANJA KOJA ZAHVAĆAJU SAKROILIJAKALNE ZGLOBOVE
(SYSTEMATIC PHARMACOLOGICAL TREATMENT OF DISEASES AND CONDITIONS AFFECTING SACROILIAC JOINTS)

Autori
Grazio, Simeon ; Doko, Ines

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Sažeci sa skupova, sažetak, stručni

Izvornik
Fizikalna i rehabilitacijska medicina / - , 2018, 223-224

Skup
Simpozij "Sakroilijakalni zglobovi"

Mjesto i datum
Zagreb, Hrvatska, 16.10.2018

Vrsta sudjelovanja
Predavanje

Vrsta recenzije
Nije recenziran

Ključne riječi
sakroilijakalni zglobovi ; liječenje, farmakološko
(sacroiliacal joint ; treatment, farmacological)

Sažetak
Zahvaćenost sakroilijakalnih zglobova se prvenstveno odnosi na degenerativne i neinfektivne upalne bolesti, a u potonjima najčešće se radi o aksijalnim spondiloartritisima (najvažniji predstavnik je ankilozantni spondilitis). Glavni ciljevi sustavnog farmakološkog liječenja bolesti i stanja sakroilijakalnih zglobova su smanjenje boli i suzbijanje upale. Inicijativa “3E” (Evidence, Expertise, Exchange) koja daje preporuke za farmakološko liječenja boli u upalnim artritisima predstavlja dobar temelj za kliničku praksu (1). Među analgeticima prva linija liječenja u kliničkoj praksi često je paracetamol, kojim se, iako s prednošću dobrog sigurnosnog profila, ne postiže dovoljan stupanj smanjenja spinalne boli (2). Nesteroidni antireumatici (NSAR) su najčešće korišteni lijekovi u liječenju boli, ali i upale u području sakroilijakalnih zglobova, s tim da su dokazi djelotvornosti jači na bol nego oni na upalu. Mrežna meta-analiza usporedbe učinka 20 različitih NSAR u bolesnika s ankilozantnim spondilitisom pokazale su njihovu učinkovitost u smanjenju boli u odnos na placebo (standardizirana srednja razlika -0.65 do 2.2), a tim da je u njih 15 ta razlika bila statistički značajna (3). Zbog poznatih nuspojava NSAR preporuča se njihova primjena u najmanjoj mogućoj djelotvornoj dozi i u najkraćem mogućem vremenu. Konvencionalni sintetski lijekovi koji mijenjaju tijek upalne reumatske bolesti se kod zahvaćenosti aksijalnog skeleta, dakle i sakroilijakalnih zglobova, zbog nedovoljne učinkovitosti načelno ne primjenjuju. Biološki lijekovi su novije složene molekule koje su najčešće usmjerene na neke citokine ključne u upalnom procesu, a u slučaju aksijalnih spondiloartritisa indicirani su blokatori TNF-α i blokatori IL-17, odnosno osovine IL-17/IL-23. Većinom se radi o monoklonskim protutijelima, koji se primjenjuju parenteralno (potkožno ili intravenski). Anti-TNF-α lijekovi su: etanercept, infliksimab, adalimumab, golimumab i certolizumab-pegol, a među inhibitorima IL-17 za sad je registriran samo sekukinumab. Biološki lijekovi imaju dobar učinak na intenzitet boli, ali i na trajanje jutarnje zakočenosti, poboljšanje funkcionalne sposobnosti, na laboratorijske parametre akutne faze, upalu sakroilijakalnih zglobova vidljivu na MR, te na izvanzglobne manifestacije bolesti, dok je njihov učinak na progresiju radioloških (strukturnih) promjena još nije jasan (4). Za TNF-α inhibitore prediktori dobrog odgovora su: mlađa dob, kraće trajanje bolesti, povišeni CRP ili SE, niska razina funkcionalne sposobnosti, viši stupanj upale (mjereno upitnikom BASDAI) i upala vidljiva na MR (5). Slična stopa odgovora se postiže u bolesnika s AS-om i bolesnika s ne-radiološkim aksijalnim SpA (nr-axSpA) (6). Učinak inhibitora IL-17 na bol i na upalu je također jako dobro dokumentiran (7). Učinkovitost postižu i lijekovi usmjereni na osovinu IL12/23, iako za sad još samo u klinički studijama. U novije vrijeme pojavili su se bioslični lijekovi, biološki lijekovi usporedivi s referentnim biološkim lijekom u pogledu kvalitete, sigurnosti i učinkovitosti, a čija glavna prednost može biti niža cijena. Liječenje bolesnika s aksijalnim spondiloartritisima bi se trebala provoditi prema načelima liječenja prema zadanom cilju, odnosno češćim kontrolama i modifikaciji terapija sukladno najvažnijim ishodima. Smjernice za liječenje bolesnika s aksijalnim spondiloartritisom nam značajno pomažu u svakodnevnoj kliničkoj praksi, a nedavno imamo i novu inačicu hrvatskih smjernica (8).

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Kliničke medicinske znanosti, Biotehnologija u biomedicini (prirodno područje, biomedicina i zdravstvo, biotehničko područje)

POVEZANOST RADA