Naslov
Ernestinovo – središte naivne skulpture
(Ernestinovo – Mittelpunkt naiver Skulptur)

Autori
Živaković-Kerže, Zlata

Prevoditelji
Ivić, Vlatka ; Babić, Snježana ; Veres, Marietta

Ostali urednici
Greif, Matija

Vrsta, podvrsta i kategorija knjige
Autorske knjige, monografija, znanstvena

Izdavač
Studio HS internet ; Hrvatski institut za povijest - Podružnica za povijest Slavonije, Srijema i Baranje

Grad
Ernestinovo

Godina
2010

Stranica
191

ISBN
978-953-7630-24-9

Ključne riječi
Ernestinovo ; središte naivne skulpture
(Ernestinovo ; Mittelpunkt naiver Skulptur)

Sažetak
Kontinuirano djelovanje Ernestinovačke kolonije i 36 godina njena rada ponos su organizatora, sudionika, te stanovnika Ernestinova, mjesta smještenog 17 km južno od grada Osijeka, u mikroregiji Dravsko-dunavske nizine Istočnohrvatske ravnice, u istočnom dijelu Republike Hrvatske, unutar Osječko-baranjske županije. 36. Kolonija održana je od 1. do 8. kolovoza 2009. i okupila je, već tradicionalno, domaće i inozemne umjetnike. Na temu „Zagrljaj“ 13 kipara/kiparica (Teo Bilas, Zvonko Dangubić, Ivan Forjana, Vedran Jakšića, Rozvelt Kapović-Dodo, Ljudevit Minđek, Ella Rakovac, Rajko Srok, Siniša Tešankić, Mato Tijardović, Ivica Tolić, Slavko Tomičić i János Szabó) izrađivalo je radove od baranjskog hrasta dopremljenog iz Tikveša. Okupilo se u Ernestinovu i 8 gostiju slikara/slikarica (Petar Avramović, Vladimir Džanko, Josip Gregurić, Branko Matin, Saša Sermek, Stjepan Pongrac, Darko Tomić i Rózsa Ilona), koji su stvarali u različitim tehnikama i na različitim materijalima. Kolonija je prepoznatljiv simbol mjesta ; tradicionalna je kulturno-umjetnička manifestacija koju organizira mjesna Likovna udruga „Petar Smajić“ i općina Ernestinovo. I nadalje je u Hrvatskoj najznačajnije i najveće sastajalište kipara naive i slikara, koji od jutra do večeri – ili na otvorenom u Parku skulptura ili u prostorijama Galerije „Petar Smajić“ – stvaraju djela. Više od tjedan dana u mjestu kipari i rezbari izrađuju monumentalna djela u hrastu, a slikari slikaju. Djeluje od 1973. na poticaj kipara-mještana Petra Smajića, Mate Tijardovića i Siniše Tešankića, koji su zamislili „stvaranje umjetnika u drvu hrastu u Ernestinovu“ i zajedničko druženje te potom sakupljanje radova za izgradnju mjesne galerije. Nazivala se Ernestinovačka kolonija kipara naivaca ; umjetnika koji su se bavili primarnom, originalnom, izvornom, arhetipskom umjetnosti. Na 1. Koloniji organiziranoj od 1. do 15. kolovoza 1973. sudjelovalo je 12 umjetnika. Kipari su stvarali u samom središtu mjesta, u ernestinovačkom parku. Osim utemeljitelja Smajića, Tešankića i Tijardovića u radu 1. Kolonije sudjelovali su i Josip Bićanić, Adolf Bogdanović, Čedomir Čizmić, Ivan Demše, Mato Generalić, Martin Hegedušić, Katica Parađ-Vojković, Marijan Šimić i Vjekoslav Žnidarec. Svim sudionicima prve, kao i potonjih, kolonija zajednička polazna osnova stvaralaštva je drvo, tj. hrastova debla ili trupci, različitih dimenzija te zaokupljenost bliskim temama. Iz toga je, kao najčešće rješenje, proizlazila stojeća figura izrađena u drvnoj masi. Doduše, u narednim kolonijama pomak dalje u stvaranju, kod pojedinih kipara, bile su određene perforacije, ali s jednako snažnim naglaskom statike. Početak kolovoza 1985. označio je, u središtu Ernestinova, oživljavanje kiparske oaze, koja je prvi put postala i središte rada pridošlih slikara koji su izrazili želju da u Koloniji sudjeluju. Ostvarenje te zamisli ujedno je i osvježilo rad 13., ali i potonjih, Kolonije kipara naivaca. Od osnutka Kolonije do Domovinskog rata, tj. 1991. Kolonija je bila oaza tadašnjih jugoslavenskih umjetnika – izvornih kipara koji su u 18 Kolonija izradili oko 600 umjetničkih radova među kojima je bio velik broj međunarodno priznatih vrijednih skulptura i slika. Većina umjetničkih djela bila je smještena u ernestinovačkom Parku skulptura, a ona najvrjednija (skulpture, reljefi i slike), doduše vrlo kratko, od 1990. i u stalnom postavu novotvorene Galerije „Petar Smajić“. Nakon 1991. kada je Ernestinovo okupirano, razrušeno i opljačkano, ernestinovačka Kiparska kolonija djelovala je u progonstvu u Osijeku. Temeljna želja organizatora bila je da se oživljavanjem Kolonije u osječkom perivoju udahne život okupiranom i razrušenom Ernestinovu. U agresiji je veći dio prijeratnog fonda (skulpture i slike) pohranjen u galeriji i ernestinovačkom parku stradao ili otuđen. Sve do 1997. sjedište Kolonije bilo je u Osijeku, kada su se s prvim povratnicima vratili i umjetnici u ernestinovački park. Organizatori 24. Kolonije bili su Likovna udruga „Petar Smajić“ i Humanitarna udruga „Sveto Trojstvo“. Te je godine zaštitni znak Kolonije bila „Roda – simbol vraćanja i povratka“, a tema stvaranja okupljenih umjetnika „Križni put“. U radu je sudjelovalo 29 umjetnika, kipara i slikara. Uz Sinišu Tešankića, Matu Tijardovića i Vjekoslava Žnidareca, u Ernestinovu su stvarali Drago Barat, Miroslav Benaković, Drago Bešenić, Pero Beuk, Anka Bogdan, Snježana Božić, Ivan Forjan, Miroslav Karač, Milan Karakašić, Ivo Kolar, Ferdo Kovač, Nedo Malenica, Ivan Matković – Lasta, Ivan Mišić, Nedjeljko Mušac, Dijana Nazor, Nedjeljko Ožić, Lidija Pavlić, Zdenko Radovanić, Srećko Slišković, Drago Takač, Darko Varga, Igor Vrandečić, Pavao Žambuk, Juraj Žukina i Rosa Žuro. Djela koja nastaju u Koloniji različite su umjetničke vrijednosti, ali to nije bitno jer su važnija nadahnuća, htijenja i plemenitost. Umjetnici koji su se godinama okupljali, i koji se i nadalje okupljaju, sažimali su i sažimlju iskustvo, ostvarivali su i ostvaruju umjetničku svježinu i neku posebnost vezanu uz snagu druženja i zbližavanja. Svi sudionici su dali, i nadalje daju, veliki doprinos, kako atmosferi, tako i kvaliteti umjetničkog stvaranja. Značajna je oznaka Kolonija, da zajednički u radu sudjeluju umjetnici s diplomom Akademije likovnih umjetnosti, kao i oni što se umjetnošću bave iz ljubavi uz svoje redovno zanimanje. Njihov se rad isprepletao/isprepleće i nadopunjavao/nadopunjava djelujući kao poticaj, ali i kao kreativni čin. Stvaranje umjetnika odvijalo se i odvija, slobodno i nesputano pri čemu mlađi umjetnici uz starije i vještije stječu nova znanja i iskustva. Pritom se neprekidno očituje raznolikost izražena i u stilskim opredjeljenjima koja se protežu od realističkih vizija, preko raznih varijanti impresija i ekspresija pa do nekih pokušaja apstraktnih interpretacija. Tako se uz poznata imena i njihovu individualnu profilaciju u rad Kolonije uključuju i oni koji tek izgrađuju svoju kiparsku ili slikarsku osobnost. Taj raspon daje ernestinovačkoj Koloniji posebnu draž, čini ju prepoznatljivom i ukazuje na zajedništvo. Hrast izrezbaren u umjetnička djela, kao i kolekcije slika dio su postojećeg fonda Galerije „Petar Smajić“ i neprestano iznova obogaćuje njeno značenje. Galerija u stalnom postavu posjeduje skulpture zapaženih hrvatskih i inozemnih kipara izvorne umjetnosti te veći broj umjetničkih slika. Budući da je skulptura mnogo, neke od njih su u Galeriji, neke su postavljene u središtu Ernestinova u Parku skulptura, a veći dio ispred kuća u glavnoj ernestinovačkoj ulici tzv. Ulici skulptura. Devetodnevna druženja brzo prolaze, a umjetnički radovi ostaju, kao neizbrisiv trag, znamen topline, razumijevanja i druženja što ih svake godine umjetnici i organizatori pružaju, a sve uz radostan usklik: „Vidimo se dogodine!“. Iz tradicije Kiparske kolonije javila se zamisao o osnutku kolonije mladih Ernestinovo, kao mjestu očuvanja te tradicije, okupljanja mladih (djece od 10. do 18 godina) i njegovanju njihova talenta. Prva Međunarodna kolonija mladih održana je u travnju 2004. u Osnovnoj školi Ernestinovo i od tada je rasla brojem radionica, ali i brojem polaznika kao i brojem gostiju koji ju posjećuju. U proteklih 5 godina Kolonija je imala međunarodni karakter.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Povijest, Likovne umjetnosti

POVEZANOST RADA