Naslov
Utvrđivanje enterotoksogenoga potencijala sojeva bakterije Staphylococcus aureus iz svježega sira
(Determination of enterotoxigenic potential of Staphylococcus aureus isolates from fresh cheese)

Autori
Ljevaković-Musladin, Ivana

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Ocjenski radovi, doktorska disertacija

Fakultet
Veterinarski fakultet

Mjesto
Zagreb

Datum
01.03

Godina
2022

Stranica
146

Mentor
Kozačinski, Lidija

Ključne riječi
Staphylococcus aureus, sir, enterotoksogenost, stafilokokni enterotoksini
(Staphylococcus aureus, cheese, enterotoxigenicity, staphylococcal enterotoxins)

Sažetak
Bakterija Staphylococcus aureus je vrlo često prisutna u svježim sirevima uslijed zagađenja, pri čemu rizik za zdravlje predstavljaju enterotoksogeni sojevi. Cilj ovog istraživanja bio je utvrditi razinu onečišćenja domaćih svježih sireva s bakterijom S. aureus ; utvrditi prisutnost stafilokoknih enterotoksina u sirevima ; odrediti fenotipska svojstva izolata S. aureus, uključujući antibiotsku osjetljivost te odrediti njihov enterotoksogeni potencijal. Enterotoksogeni potencijal određen je kombinacijom imunoloških metoda (VIDAS SET2 i RPLA) s ciljem određivanja proizvodnje klasičnih enterotoksina in vitro i molekularnih metoda (PCR i Real-time PCR) s ciljem određivanja gena za navedene enterotoksine. Domaći svježi sirevi proizvedeni na području grada Dubrovnika visoko su onečišćeni bakterijom S. aureus, međutim niti jedan uzorak sireva nije sadržavao stafilokokne enterotoksine. Svi izdvojeni sojevi posjedovali su tipična fenotipska svojstva karakteristična bakteriji S. aureus (protein A, slobodna i vezana koagulaza, katalaza, Dnaza, morfologija pod mikroskopom). Varijacije su uočene u „egg-yolk“ reakciji na Baird-Parker agaru i hemolizi na krvnom agaru te pojedinim biokemijskim reakcijama. Većina sojeva (58, 8 %) je imala sposobnost β-hemolize, a kod čak 36, 6 % je uočena dvostruka zona α- i β-hemolize. Suprotno očekivanjima antibiotska rezistencija je nađena u vrlo malom postotku izolata (1, 1 %) i ograničena je isključivo na mupirocin. Sposobnost proizvodnje enterotoksina in vitro je utvrđena kod 34 (19, 4 %) od 175 izolata i to isključivo stvaranje enterotoksina C. Proizvodnja ostalih enterotoksina nije nađena. Lančanom reakcijom polimeraze u stvarnom vremenu potvrđeno je da 34 (19, 4 %) sojeva S. aureus izdvojenih iz svježeg sira posjeduju gen za stafilokokni enterotoksin C. Međutim, većina izolata (80, 6 %) nije posjedovala gene za stafilokokne enterotoksine. Rezultati su pokazali da su sirevi bili onečišćeni enterotoksogenim i ne-enterotoksogenim sojevima S. aureus, što ukazuje na heterogenost populacije S. aureus u istom uzorku. U ovom je istraživanju uspostavljena nova Real-time PCR metoda, koja se pokazala visoko učinkovitom, ponovljivom i diskriminatornom između pozitivnih i negativnih rezultata. Potpuna podudarnost svih triju metoda (VIDAS SET2, RPLA i Real-time PCR) je utvrđena kod 172 od ukupnih 175 izolata (98, 3 %), što znači da je korelacija između fenotipske i genotipske identifikacije vrlo visoka. Prikazani rezultati ukazuju da se proizvodnja enterotoksina in vivo ne može isključiti.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Javno zdravstvo i zdravstvena zaštita, Veterinarska medicina

POVEZANOST RADA