Naslov
Papa Ivan XXIII.
(Pope John XXIII)

Autori
Vojvodić, Nikola

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Ocjenski radovi, diplomski rad

Fakultet
Katolički bogoslovni fakultet

Mjesto
Zagreb

Datum
13.02

Godina
2015

Stranica
55

Mentor
Slišković, Slavko ; Patafta, Daniel

Neposredni voditelj
Patafta, Daniel

Ključne riječi
Ivan XXIII, papa, Drugi vatikanski sabor, sazivanje, papinska služba
(John XXIII, Pope, Second Vatican Council, convocation, papal ministry)

Sažetak
Kardinal Roncalli je izabran u 11. krugu, nakon tri dana (28. listopada 1958.), a s nakanom da to bude “privremeno rješenje”, odnosno kako se to u Crkvi kaže – on je bio “prijelazni papa”, jer nitko nije vjerovao da je u visokoj životnoj dobi od 77 godina u mogućnosti išta bitno pridonijeti, te je u nedostatku boljeg rješenja i u trzavicama između konzervativaca i progresista on izgledao kao trenutačno najbolje rješenje. Iako ni sami biskupi nisu na to računali, ipak je Duh Sveti pokazao snagu upravo na tom starčiću, kako su ga drugi doživljavali. Nizak i “tjelesno zaokružen”, jednostavan i uvijek spreman na šalu, Ivan XXIII. je bio tip običnog seoskog župnika, potpuno drugačiji od svoga prethodnika, uglađenog i profinjenog, mršavog produhovljenog i u mnogočemu ukočenog potomka ugledne rimske obitelji – pape Pia XII. U tom su smislu već i te njegove izvanjske odrednice uvelike pridonijele i samom stilu njegova pontifikata. Također, i sam odabir imena “Ivan” pokazuje iznimnu jednostavnost, kojom je taj budući svetac odisao. Naime, u 15. je stoljeću jedan protupapa nosio ime Ivan, pa su ga zbog toga svi redom rimski biskupi izbjegavali, ali Roncalli je to jednostavno dobronamjerno zanemario, te je uzeo ime Ivan iz razloga jer mu se tako zvao otac i jer je i župna crkva njegova krštenja bila posvećena svetom Ivanu. Upravo po tom načelu – gledaj u svemu dobro, on je ravnao i svoj život i život Crkve na čijem se je čelu našao, i to se pokazalo iznimno vrijednim. Za manje od tri mjeseca nakon što je izabran za papu, na završetku Molitvene osmine za jedinstvo kršćana – 25. siječnja 1959. god., novoizabrani papa je iznenadio skupinu kardinala kada im je najavio sazivanje općeg crkvenog sabora. Unatoč tome što njegovi bliski suradnici u Rimskoj kuriji nisu bili oduševljeni tom idejom, ubrzo su započele pripreme za njegov saziv, a unutar kojih treba istaknuti poziv koji je papa Ivan XXIII. uputio predstojnicima ureda Svete Stolice, biskupima, višim redovničkim poglavarima i katoličkim sveučilištima i fakultetima, da se uključe svojim prijedlozima, odnosno na 2812 poslanih upita stiglo je 2150 odgovora, koji su kao takvi pružili smjer samom koncilu. Poslije toga je slijedilo osnivanje deset različitih tematskih komisija koje su kroz dvije naredne godine izrađivale nacrte za saborska zasjedanja, kao i osnivanje središnje komisije koja je sve to koordinirala. Ukupno je 824 osobe, mahom iz rimske kurije, bilo zaduženo za izravne pripreme, a svi su se oni obvezali na potpunu tajnost, odnosno nisu u javnost smjeli iznositi baš ništa od onoga što se radilo. Nakon takve pomno osmišljene višegodišnje pripreme, sabor je svečano otvoren 11. listopada 1962. god., uz nazočnost 2540 biskupa i drugih koncilskih otaca, a osim liturgijskog dijela valja istaknuti i iznimno vrijedan govor pape Ivana XXIII. na latinskom jeziku, pod nazivom Raduje se majka Crkva, u trajanju od 35 minuta, a koji mnogi procjenjuju najvažnijim doprinosom toga pape u njegovu cijelom pontifikatu. U njemu posebno ističe potrebu čitanja znakova vremena, odnosno potrebu da Crkva svoju obnovu čini u samoj sebi i pri tome pronalazi najbolje moguće putove dijaloga s drugima, ne isključivim nametanjem svojih stavova i dogmatskom strogošću koja ne uvažava činjenicu kako svi ne razmišljaju tako, nego naprotiv osluškujući potrebe suvremenog čovjeka i društva, koji su nerijetko izloženi defetističkom pogledu na stvarnost, pa je stoga upravo zadaća Crkve da kroz teologiju aggiornamenta (posadašnjenja) unosi radost i istinski mir svuda oko nas. Uz to, papa naglašava kako je riječ o ekumenskom saboru, onom koji želi u određenom smislu ujediniti i poštovati sve kršćane, kao i o tome da je sabor prije svega pastoralne, a ne apologetske naravi.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Teologija, Povijest

POVEZANOST RADA