Naslov
Uvod u zaštitna arheološka istraživanja : Ergonomija u arheologiji
(Introduction in rescue archeological excavation : Ergonomics in archeology)

Autori
Filipec, Krešimir ; Filipec, Manuela

Prevoditelji
Apostrof, doo

Ostali urednici
Filipec, Krešimir

Vrsta, podvrsta i kategorija knjige
Autorske knjige, monografija, znanstvena

Izdavač
Centar za ranosrednjovjekovna istraživanja ; Odsjek za arheologiju Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu

Grad
Zagreb

Godina
2022

Stranica
300

ISBN
978-953-57369-2-9

Ključne riječi
Arheološka istraživanja -- zaštitna arheološka istraživanja - ergonomija
(Archaeological research - rescue archaeological research - ergonomics)

Sažetak
U arheološkim istraživanjima u svojem radnom vijeku sudjeluje gotovo svaki arheolog, bez obzira na to vodi li ih, ili je član tima, ili se bavi obradom građe, ili na neki drugi način. Na studiju arheologije na Filozofskom fakultetu u Zagrebu vrlo velika važnost davala se obrazovanju studenata za rad na arheološkim terenima, a na Katedri za opću srednjovjekovnu i nacionalnu arheologiju posvećivala se osobita pozornost obrazovanju studenata za rad na zaštitnim arheološkim istraživanjima. Rad na terenima vezao se za kolegije na Katedri za opću srednjovjekovnu i nacionalnu arheologiju koji su proučavali kasnoantičku, ranosrednjovjekovnu, opću srednjovjekovnu, kasnosrednjovjekovnu i novovjekovnu arheologiju te arheologiju suvremenog doba. Arheološka istraživanja vrlo su raširena po cijelom svijetu, ali su arheološki tereni sve manje idilična mjesta, a sve više teška radilišta koja nose različite izazove, sigurnosne probleme i potencijalno su opasna za zdravlje. Posao na njima valja shvatiti savjesno i odgovorno. Nekad su ona bila rezervirana za određene znanstvene institucije, muzeje, upravu za zaštitu spomenika kulture te istaknute pojedince, ali danas se spektar onih koji sudjeluju u tom radu znatno proširio te se čini da svaki diplomirani arheolog ima kompetencije za njihovo vođenje. Romantično doba arheoloških terenskih istraživanja iza nas je, ako je ono ikada uistinu postojalo. Razina osobne zaštite na arheološkim terenima nije se mnogo promijenila u posljednjih tridesetak godina. Svojstveno gotovo svima, uz časne iznimke, jest nepoznavanje ili čak ignoriranje pozitivnih zakona, pravilnika i uputa o zaštiti na radu, različitih strukovnih smjernica, zaštite arheologa, ekipe, suradnika i pomoćnih radnika te čvrsto vezanje za nauče ne, uobičajene postavke temeljene na iskustvu i praksi. Improvizacije su naša svakodnevica. Takva koncepcija posljednjih godina sve više trpi opravdanu kritiku jer se na istraživanjima najmanje štiti čovjek te se katkad mnogo više vremena posvećuje dokumentiranju, zaštiti i konzervaciji slojeva, restauraciji predmeta, općoj brizi o spomeniku kulture te kulturnoj i prirodnoj baštini. K tomu, postojeći, zaista mnogobrojni arheološki i kulturno-povijesni projekti predviđaju samo sredstva za neposredne terenske radove, dokumentaciju, konzervaciju, restauraciju, laboratorijski rad i analize te samo katkad na najnužnija sredstva za zaštitu ekipe unutar stavke ostalo ili priznati materijalni troškovi. Vrlo su često sredstva za arheološka istraživanja nedostatna, a želja za njima katkad tako velika da se ne planiraju realni troškovi, nego samo oni najelementarniji. Takvim uobičajenim, ali često nepromišljenim postupcima i radom ugrožava se sigurnost arheologa, nastaju profesionalne bolesti i još mnogo toga što se ne prepoznaje kao opasnost za zdravlje. Svi oni koji su godinama bili na zaštitnim arheološkim istraživanjima susretali su se s istim problemima, s vrlo velikom željom da se spasi neka građevina ili neko nalazište. Mnogi su u svojem radu bili svjedoci situacija da se obrušio profil u dubokom iskopu, stijenka bunara ili dublja jama dok se na njima radilo ili se dogodila veća šteta kao posljedica prolaska oborinskog nevremena ili neke druge nepogode. To su događaji kojima smo vrlo često bili svjedoci pa smo ih iskustveno sljedeći put nastojali prevenirati, a rješenja takvih problema najčešće su se prenosila usmenim putem te u uzastopnom radu i iskustvu praćenjem rada starijih i iskusnijih. Radeći uz svoje starije kolegice i kolege, vrlo smo često bili izloženi različitim profesionalnim bolestima (primjerice, kočenje na terenu, bolovi u križima ili bolovi pri sjedenju, stajanju ili klečanju), ili općenito nemogućnosti da se netko pridigne iz sjedećega u uspravni položaj ili čak da zakorači u sondu, slabio je vid jer se radilo u nepovoljnim uvjetima, crtalo na svijetloj ploči na žarkom suncu bez primjerene zaštite ili samo uz neku improvizaciju te smo bili žrtve različitim drugih bolnim stanja. Znalo se dogoditi da su se oni s duljim radnim stažem žalili na neke kronične bolesti i probleme, a vrlo smo često na sve to u mladosti gledali kao na bolesti nekog drugog doba te ih ponajviše vezali za proces starenja, a često nismo pomišljali da će sve to sustići i nas, buduće „terence“. Ciljana iskopavanja sa sigurnim, očekivanim i predviđenim te potenciranim senzacionalnim rezultatima još su rezervirana za pojedince, ona se tako ponajviše vide i promiču u javnim medijima pa se stvara iskrivljena slika o pravim arheološkim radovima. Većina je ipak terenskog rada vezana za teške i zahtjevne radove koji iz arheologa izvlače posljednje atome snage i energije. Rad na terenu (a svaki arheolog koji je držao ili drži do reputacije, uz svoj kabinetski rad jedan dio profesionalnog života zasigurno je proveo na terenu) zahtjevan je danas kao što je to bio prije dvadeset ili pedeset i više godina. Dosta se toga posljednjih godina promijenilo, radi se u svim vremenskim uvjetima na vrlo velikim i zahtjevnim nalazištima. U novije doba u Hrvatskoj je vrlo velika potreba za istraživanjem u velikim infrastrukturnim radovima, ali i na nalazištima vezanima za suvremeno doba. Vrlo je često riječ o vrlo zahtjevnim projektima u kojima valja posegnuti za različitim forenzičkim metodama primjerenima suvremenomu povijesnom razdoblju, ali je ponajviše važno dobro zaštititi arheologa od različitih opasnosti koje mogu ugroziti njegovo zdravlje. Čini se da svaki arheolog mora sam uočavati sigurnosne rizike, procjenjivati opasnosti te eliminirati ili barem smanjiti potencijalne rizike za svoje zdravlje. Arheolog mora naučiti čuvati svoje zdravlje, mora biti upoznat sa zakonima i pravilnicima o zaštiti na radu, odnosno mora usvojiti znanje o tome kako se sigurno ponašati na terenu, praktikumu ili laboratoriju. Čovjek mora biti u središtu arheoloških istraživanja, a potom arheološki slojevi i sve ostalo.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Kliničke medicinske znanosti, Arheologija

Napomena
Engleski

POVEZANOST RADA