Naslov
Isusova ostavljenost na križu i kršćansko razumijevanje Boga kao trojstvenoga zajedništva, Egzegetska analiza i trinitarno–teološko promišljanje Mk 15,34 i Mt 27,46 kroz teologiju Jürgena Moltmanna i Hansa Ursa von Balthasara
(Jesus’ Abandonment on the Cross and the Christian Understanding of God as a Trinitarian Communion. An exegetical and Trinitarian–theological analysis of Mk. 15:34 and Mt. 27:46 through the theology of J. Moltmann and H.U. von Balthasar)

Autori
Pehar, Marija ; Lazić, Vjeran

Izvornik
Obnovljeni život (0351-3947) 76 (2021), 4; 513-526

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Radovi u časopisima, pregledni rad, znanstveni

Ključne riječi
Isusova ostavljenost ; Trojstvo ; Jürgen Moltmann ; Hans Urs von Balthasar
(Jesus' abandonment, Cross, Trinity, Jürgen Moltmann, Hans Urs von Balthasar)

Sažetak
U širem smislu rad tematizira veoma kompleksnu temu dogmatske teologije, pitanje utjelovljenog Isusa i njegove objave Božjeg bića. Sasvim konkretno, ovdje je riječ o promišljanju Isusove smrti na križu kao samoga vrhunca objave, pri čemu se Isusov vapaj napuštenosti od nebeskog Oca „Bože moj, Bože moj, zašto si me ostavio?“ (Mk 15, 34 ; Mt 27, 46) otvara kao najznačajnija kritika kršćanstva i kršćanske teologije koja o Bogu govori kao o neraskidivom zajedništvu trojstvene ljubavi. Prvi dio rada donosi kritičku egzegezu navedenih novozavjetnih redaka u njihovu grčkom izvorniku, nastojeći povijesno-kritičkom i literarnom analizom teksta, te njegovom kontekstualnošću, doprijeti do izvornoga značenja navedenog Isusova vapaja. U drugom se dijelu zatim rezultate ove analize konfrontira s istaknutim dosezima trinitarne teologije 20. stoljeća koji u teologiji križa prepoznaju navedenu problematiku. Konkretno, riječ je o trinitarnom nauku evangeličkog teologa Jürgena Moltmanna i katoličkog teologa Hansa Ursa von Balthasara. U njihovim se promišljanjima Isusova razdvojenost od Oca u smrti na križu potvrđuje kao stvarna, ali se izlaže kao iznenađujuća i zapravo najdublja potvrda kršćanskog nauka o Bogu kao zajedništvu ljubavi. Ovakvi zaključci u potpunosti dolaze do izražaja u trećem dijelu rada, u kojemu se promišljanjem uloge Duha Svetoga u Isusovoj napuštenosti i u odnosu Boga i čovjeka sagledava punina Božjeg trojstvenog života. Odgovarajući na pitanje postavljeno u Uvodu, zaključno se Isusova vremenita ostavljenost od Oca prepoznaje ne kao nijekanje kršćanskog nauka o Bogu, nego kao njegova istinska potvrda i njegovo najradikalnije uozbiljenje. Tako u istinitoj smrti na križu potvrđena trojstvena Božja ljubav pokazuje se i antropološki relevantnim sadržajem jer se ne izlaže kao apstraktna teološka spekulacija nego kao jasna soteriologija.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Teologija

Napomena
In a broader sense, the paper portrays a complex topic of the Dogmatic theology, namely the issue of embodied Jesus and his revelation of God's Being. Accordingly, the paper represents a reflection of Jesus' death on the Cross as the climax of the Revelation, whereby Jesus' was abandoned by his Father while crying out to him: „My God, my God, why have you forsaken me? “ (Mc 15, 34; Mt 27, 46). This emerges as one of the most interesting point of criticizing the Christianity and the Christian theology especially when it talks about God as the indivisible Unity of Trinitarian love. The first part of the work brings historical critical exegesis of the New Testament mentioned lines in their Greek original, endeavouring to literary analysis of the text and its contextuality, reach out to the original meanings of Jesus' crying out. In the second part, we confront the results of this analysis with the prominent achievements of the Trinitarian theology of the 20th century, which in the Theology of the Cross recognize the specified issue. Specifically, it is a Trinitarian doctrine of an Evangelical theologian Jürgen Moltmann and a Catholic theologian Hans Urs von Balthasar. In their reflection of Jesus being apart from his Father in death on the Cross confirms as real, but it exposes as surprising and in fact the deepest confirmation of the Christian doctrine of God as Communion of love. These conclusions fully come to the fore in the third part of the paper, which reflects the role of the Holy Spirit in Jesus' abandonment and in relation with God and the man; we examine the fullness of God's Trinitarian life. Responding to a question posed in the Introduction, as of the Jesus' temporal abandonment from the Father, we recognize it not as a denial of the Christian doctrine of God, but rather as a confirmation of its true and most radical realization. Therefore, in true death on the Cross, confirmed God's love shows anthropologically relevant content, because it is not exhibiting as an abstract theological speculation, rather as clear Soteriology.

POVEZANOST RADA