Pregled bibliografske jedinice broj: 1173704
Stabat Mater dolorosa / Gospin plač Ivana Brkanovića
Stabat Mater dolorosa / Gospin plač Ivana Brkanovića // Pasionska baština: Muka kao nepresušno nadahnuće kulture: Boka Kotorska - jedno od izvorišta hrvatske pasionske baštine : Zbornik radova V. međunarodnog znanstvenog simpozija "Muka kao nepresušno nadahnuće kulture", Tivat, 3.-7. 5. 2006. / Čikeš, Jozo (ur.).
Zagreb: Pasionska baština, 2007. str. 352-375
CROSBI ID: 1173704 Za ispravke kontaktirajte CROSBI podršku putem web obrasca
Naslov
Stabat Mater dolorosa / Gospin plač Ivana Brkanovića
(Stabat Mater dolorosa / Our Lady`s Cry by Ivan
Brkanović)
Autori
Palić-Jelavić, Rozina
Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Poglavlja u knjigama, znanstveni
Knjiga
Pasionska baština: Muka kao nepresušno nadahnuće kulture: Boka Kotorska - jedno od izvorišta hrvatske pasionske baštine : Zbornik radova V. međunarodnog znanstvenog simpozija "Muka kao nepresušno nadahnuće kulture", Tivat, 3.-7. 5. 2006.
Urednik/ci
Čikeš, Jozo
Izdavač
Pasionska baština
Grad
Zagreb
Godina
2007
Raspon stranica
352-375
ISSN
1334-8264
Ključne riječi
Ivan Brkanović, Stabat Mater dolorosa, pasionski opus, hrvatska glazba, 20. stoljeće
(Ivan Brkanović, Stabat Mater dolorosa, passion opus, Croatian music, 20th centruy)
Sažetak
Osamdesetih godina 20. stoljeća (u Zagrebu) nastaju tri Brkanovićeva složenija sakralna djela za mješoviti zbor i orkestar, i to unutar triju godina: "Stabat Mater dolorosa / Gospin plač" (1981.), "Kantata o sv. Križu" (1982.) za sopran, tenor, recitatora, mješoviti zbor i orkestar te "Kratka misa u čast Gospi od Škrpjela"(1983.). Oratorij "Stabat Mater dolorosa" u širem smislu - dakle zajedno s "Četrdesetprvim psalmom Davidovim" za orgulje i tenor solo (1977.), "Molitvom noćnoga bdijenja" za komorni orkestar, orgulje, rog, sopran, tenor i ženski zbor (1978.), "Kantatom o sv. Križu" (1982.) i nedovršenim skladateljevim djelom, "Misom /!/ profanom (Croaticom)", što ju je početkom 1994. godine dovršio skladateljev sin Željko Brkanović - zaokružuje posljednju Brkanovićevu stvaralačku etapu objedinjenju religioznom tematikom. Oratorij "Stabat Mater dolorosa / Gospin plač" praizveden je u Zagrebu 21. srpnja 1983. godine u Muzejskome prostoru na Jezuitskome trgu u Zagrebu. Kao tekstni predložak Brkanoviću je poslužio prijevod latinskoga izvornika poznate sekvence "Stabat Mater dolorosa" - koja se pripisuje Jacopu de Todiju (1240.-1303.) - što ga je načinio Petar Knežević (1701.-1768.), franjevac, pjesnik, propovjednik, pisac različitih duhovnih tekstova, učitelj crkvenoga pjevanja i voditelj kora. "Muka Gospodina našega Isusa Krista" i "Plač Matere njegove" djelo je koje pripada najranijim Kneževićevim radovima. Tekst što ga iznose solisti i zborski ansambl u Brkanovićevoj skladbi jest spomenuti Kneževićev prijevod (prepjev) Stabat Mater s latinskoga na starohrvatski jezik, dok je tekst evanđelista uzet iz "Muke po Ivanu" i "Muke po Marku". Složenost oratorijske forme Brkanović je već rješavao u svojim ranijim djelima, osobito u svojemu antologijskome djelu "Triptihon" (1936.), gdje je za podlogu sadržaja također uzeo tekst narodnog obreda prigodom smrti. Od nekoliko temeljnih ideja koje obilježavaju Brkanovićevo stvaralaštvo, u ovome se djelu uočava postojanje ideje smrti ili motivike rekvijema (analogija: "Triptihon" - "Stabat Mater"), ideje majke koja podnosi i trpi (analogija: "Stabat Mater" - opere "Ekvinocij" i "Fedra"), odnosno ideje žrtve i žrtvovanja (analogija: "Stabat Mater" - "Ekvinocij"), ali i ideje nade i optimizma, ideje vjere i vjerovanja u pobjedu dobra kroz simboliku obnavljanja života uskrsnućem Uskrsloga. Brkanovićev se glazbeni govor uvijek, kao u nekoj vrsti asketskoga iskaza, usredotočuje na isticanje elementarne dramatike, dakle na podcrtavanje tragičnosti ugođaja ili pak na prevlasti epike u njegovu izričaju, koja međutim ne negira, za skladatelja također znakovitu, liričnost. Stanovita oporost glazbenoga tkiva iznikla je iz smjelih harmonijskih sklopova, napose iz kontrastnog naboja koji prožima ritamsko-melodijski plan djela u cjelini: akcentuiranjem motivskoga rada, gustim nizanjem ritamskih ostinata i polimetarskih pasaža i razvijenom polifono-homofonijskom teksturom. Djelo je oblikovano u deset velikih dijelova / blokova, čijim se redoslijedom i unutarnjom tvorbom - oko središnjega, petoga dijela - (centralno) simetrizira monumentalno zdanje skladbe. Svojom slojevitošću na raznim razinama, "Stabat Mater dolorosa" sukus je Brkanovićeva tumačenja iskonskih tekstnih zapisa sa snažnim psihološkim i dramatičnim porukama, u kojima se podjednako provlači nit arhaizmom prožete emotivnosti i liričnosti te bezvremenske i vječne, duboke i bolne potresnosti. Istodobno, djelo pruža mogućnost prepoznavanja autohtonog glazbeno-tradicijskoga skladateljeva nasljeđa. Na tim je tragovima oblikovana elementarna jezgra za rast Brkanovićeva ekspresivna rukopisa, lišenoga patetike i površne, izvanjske dopadljivosti.
Izvorni jezik
Hrvatski
Znanstvena područja
Znanost o umjetnosti
