Pregled bibliografske jedinice broj: 1170583
Hrvatska vjerska tradicijska kultura i književnost u Dalmatinskoj zagori
Hrvatska vjerska tradicijska kultura i književnost u Dalmatinskoj zagori, 2011., diplomski rad, diplomski, Filozofski fakultet, Split
CROSBI ID: 1170583 Za ispravke kontaktirajte CROSBI podršku putem web obrasca
Naslov
Hrvatska vjerska tradicijska kultura i književnost u
Dalmatinskoj zagori
(Croatian religious traditional culture and
literature in the Dalmatian hinterland)
Autori
Vukčević, Irena
Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Ocjenski radovi, diplomski rad, diplomski
Fakultet
Filozofski fakultet
Mjesto
Split
Datum
20.09
Godina
2011
Stranica
53
Mentor
Prof. dr. sc. Marko Dragić
Ključne riječi
Pasionska baština, križićanje, svadbeni običaji
(Passion heritage, crossbreeding, wedding customs)
Sažetak
Rad počinje opisom folklorno najbogatijeg kršćanskog blagdana - Božića i najbajkovitije noći u godini - Badnje večeri. Običaji koje ovdje navodim mnogo se ne razlikuju od običaja s područja čitave Dalmatinske zagore, počevši od onih vezanih za pripremu hrane, blagoslov blaga, posipanje slame, paljenja svijeća, odlazak na polnoćku pa sve do sijela na kojima se mladost skupljala za vrijeme zimskih dana. Nakon hladnih zimskih dana i zabavnih druženja na sijelu dolazi vrijeme Korizme i običaja vezanih uz Veliki tjedan i Uskrs, najveći kršćanski blagdan koji je obilježen nizom crkvenih tradicijskih običaja. Na Uskrs se mladost najviše radovala druženju i plesu u kolu. Kolo se s veseljem igralo i na blagdane najslavnijih nebeskih zaštitnika. Uz te blagdane narod čuva mnoštvo običaja od kojih je najpoznatije paljenje krijesa večer uoči sv. Ivana Krstitelja i dio je tradicije Južnih Slavena. Za sv. Antu je karakteristično darivanje svećenika vunom i ovcama. Najbogatiji blagdan je onaj vezan uz sveca zaštitnika sv. Juru čiji se dan svečano proslavlja dugi niz godina u Ogorju i privlači mnoštvo zaljubljenika u tradiciju i folklor. Na određene je blagdane bio običaj i tetovirati križiće na rukama kao potvrdu svoje kršćanske vjere. To su ponajviše radile mlade djevojke. Svako od tih druženje je bilo obogaćeno i pjesmom, a ovaj dio Zagore karakterizira najstarija vrsta pjevanja u Hrvatskoj – ojkanje, uvrštena prošle godine na UNESCO-v popis ugrožene nematerijalne svjetske baštine. Rad završava opisom običaja vezanih uz sklapanje braka, inače regionalno vrlo različitih, koji sadrže najraznovrsniju etnografsku i folklornu građu.
Izvorni jezik
Hrvatski
Znanstvena područja
Filologija