Naslov
Fragmenti o ljubavi, djevičanstvu i braku u Lucićevoj Robinji

Autori
Dulibić-Paljar, Dubravka

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Sažeci sa skupova, neobjavljeni rad, znanstveni

Skup
Predmoderna hrvatska književnost u europskoj kulturi: kontakti i transferi (IP-2020-02-5611 Econtra) Znanstveni kolokvij Lik žene i žene autorice

Mjesto i datum
Zagreb, Hrvatska, 13.12.2021

Vrsta sudjelovanja
Predavanje

Vrsta recenzije
Nije recenziran

Ključne riječi
Hanibal Lucić, ljubav, brak, djevičanstvo

Sažetak
Lucićeva drama razvija neke od tipičnih strategija oblikovanja muško-ženske ljubavi zapadne književne romanse. Od prepoznatljive konceptualizacije fikcionalnoga svijeta gdje junaci žive samo za ljubav i samo od ljubavi, do stalnog naglaska na preprekama i različitim oblicima iskušavanja ljubavi i postojanosti u ljubavi, kakav je romansi svojstven od antičkih ljubavnih romana do suvremenih ljubića. Jedan od tih zajedničkih nazivnika zapadne romanse svakako jest i osobito istaknut ženski lik. Čestita junakinja koja je u stanju ustrajno ostajati vjerna ljubavnom zavjetu, očuvanju svoje čistoće i nevinosti, dobro je poznata figura toga fikcionalnog svijeta, kao što je uobičajena pojava da je takvo isticanje djevičanstva sposobno usko uz sebe vezati i potrebu da se djevičanstvo nužno provjerava i dokazuje. Junakinja usto i ne mora biti djevica u tehničkom smislu, ali se djevičanstvo, kao što je to često slučaj u suvremenoj romansi, simbolički nadomješta osjećajnim svijetom seksualno nepobuđenog djevojaštva koje prerasta granice djevojačke dobi. K tome, u takvom je književnom iskustvu djevičanstvo čvrsto združeno s mogućnošću da su junakinje romanse iznimno prijemčive za prihvaćanje uloga i funkcija koje odstupaju od standardnih (kako fikcionalnih, tako i nefikcionalnih) ženskih pozicija, kao što je s druge strane uobičajeno i da je svako takvo odstupanje tek privremeno te je dio junakinjina procesa transformacije koji za cilj ima dosezanje društveno konvencionalizirane ženskosti. Tom stalno prisutnom i osnovnom proturječnom mjestu zapadne romanse pristupamo s pretpostavkom da se radi o literarnoj pojavi čija je odlika da s lakoćom prelazi historijske granice, ostajući pritom podložna neprekidnim promjenama uslijed prihvaćanja aktualnih društvenih konvencija na području seksualnoga morala. S time da u analizi kakve 12 pojave u njezinu konkretnom povijesnom očitovanju, kakvo je na primjer i Lucićev dramski tekst, nedvojbeno važnim ostaje i pitanje kontinuiteta, i to prije svega onoga na literarnom polju. To drugim riječima podrazumijeva uzimanje u obzir onih literarnih praksi naslijeđenih iz duge tradicije zapadne književne romanse koje su sigurno imale važnu ulogu u oblikovanju Lucićeva načina pisanja o ljubavi (antički ljubavni roman, srednjovjekovna hagiografija i viteški kompleks), baš kao i uočavanje načina na koji su te prakse dovedene do toga da mogu artikulirati ondašnja aktualna uvjerenja i stavove o ljubavi, djevičanstvu i braku.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Filologija

POVEZANOST RADA