Naslov
Funkcionalni status bataljka pankreasa i PH želučanog soka nakon pankreatogastroanastomoze
(Functional status of pancreatic and pH value gastric juice after pancreatogastroanastomosis)

Autori
Puljiz, Zvonimir ; Franjić, Bjorn Dario ; Kuna, Tomislav ; Bublić, Joško ; Matejčić, Aljoša ; Bekavac Bešlin, Miroslav

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Sažeci sa skupova, sažetak, ostalo

Izvornik
5. Kongres hrvatskog društva za digestivnu kirurgiju ; knjiga sažetaka / - , 2003, 112-113

Skup
5. Kongres hrvatskog društva za digestivnu kirurgiju s međunarodnim sudjelovanjem

Mjesto i datum
Opatija, Hrvatska, 15.05.2003. - 17.05.2003

Vrsta sudjelovanja
Predavanje

Vrsta recenzije
Domaća recenzija

Ključne riječi
whipplova operacija ; pankreatogastroanastomoza ; rak gušteračecer
(whipple procedure ; pancreatogastroanastomosis ; pancreatic cancer)

Sažetak
Cilj rada je analiza funkcije preostalog dijela pankreasa nakon cefalične duodenopankreatektomije (PD) i pankreatogastroanastomoze (PG) kao drenažne metode bataljka pankreasa, te usporedba vlastitih iskustava s onima iz recentne literature. Metode: Ova je studija retrospektivna analiza svih bolesnika operiranih zbog opstrukcijskog ikterusa uzrokovanog periampularnim karcinomom ili kroničnim pankreatitisom u tijeku 10 godišnjeg razdoblja (1993-2002) na Klinici za kirurgiju KB Sestre milosrdnice u Zagrebu. Kod bolesnika s PG izvršeno je višekratno mjerenje kiselosti želučanog soka, aktivnosti amilaze u serumu, urinu i želučanom soku, te GUK- a u ranom postoperativnom razdoblju. Rezultati: Tijekom navedenog razdoblja operirano je ukupno 258 bolesnika. Uzrok opstrukcijskog ikterusa dokazan patohistološkom analizom bio je: karcinom glave pankreasa (68.6%, n=177), karcinom distalnog dijela glavnog žučnog voda (8.1%, n= 21), karcinom papile Vateri (7.8%, n=20), kronični pankreatitis (14.3%, n=37) i ostali uzroci (ukupno 1.7%, n=3). Kod 67 bolesnika (25%) učinjena je radikalna resekcija po Whipple-u, od čega je kod 45 bolesnika (67%) učinjena pankreatojejunoanastomoza (PJ), a kod 22 bolesnika (33%) PG. Svi bolesnici s PG operirani su u razdoblju od 1998-2002.g., a bilo je 16 muškaraca i 6 žena, prosječne dobi 60 godina (od 43 do 75). Prosječna vrijednost pH želučanog soka je bila 6.3 (pH od 2 do 8). Aktivnosti amilaze u serumu i urinu su nakon privremenog povišenja bile u granicama normale, a aktivnost u želučanom soku je prosječno iznosila oko 37 800. Vrijednost GUK-a (kod bolesnika koji preoperativno nisu bolovali od dijabetesa) bila je prosječno 6.8mmOl/L (od 4.6 do 11). Zaključak: PG je alternativna drenažna metoda bataljka pankreasa nakon PD u odnosu na PJ. PG, opisana još 1946.g. tehnički je lakše izvediva, ima vrlo nisku incidenciju curenja i dehiscencije na anastomozi, niži morbiditet i mortalitet u odnosu na PJ, a dostupnija je i endoskopskoj kontroli. Kao negativna strana ove metode navodi se mogućnost ireverzibilne inaktivacije enzima pankreasa u kiselom mediju želuca sa posljedičnom egzokrinom insuficijencijom pankreasa. Prema našim iskustvima, funkcionalni status preostalog dijela pankreasa nakon PG je zadovoljavajući.

Izvorni jezik
Hrvatski

POVEZANOST RADA