Naslov
Optimalna radioterapija raka dojke
(Optimal radiotherapy for breast cancer)

Autori
Antunac Katarina

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Sažeci sa skupova, sažetak, znanstveni

Izvornik
Knjiga sažetaka 10. Hrvatskog onkološkog kongresa s međunarodnim sudjelovanjem / - : Hrvatsko onkološko društvo, 2017, 35-35

Skup
10. Hrvatski onkološki kongres s međunarodnim sudjelovanjem

Mjesto i datum
Šibenik, Hrvatska, 06.04.2017. - 09.04.2017

Vrsta sudjelovanja
Predavanje

Vrsta recenzije
Domaća recenzija

Ključne riječi
radioterapija raka dojke, radikalni zahvar, radioterapija raka dojke nakon neoadjuvantne sustavne terapije, radioterapija nakon rekonstrukcije dojke
(breast cancer radiotherapy, mastectomy, breast cancer radiotherapy after neoadjuvant systemic therapy, radiotherapy after breast reconstruction)

Sažetak
Unatoč činjenici da je kombinacija poštednog zahvata i zračenja jednakovrijedna radikalnom zahvatu a uz prihvatljiv kozmetski učinak, u zadnjih nekoliko godina u praksi je primijećena veća učestalost radikalnih zahvata. Postavlja se pitanje optimalne radioterapije nakon radikalnog zahvata. Indikacija je jasna kod tumora većih od 5 cm te kod 4 i više pozitivna limfna čvora u aksili. Prema ASCO-ASTRO-SSO smjernicama, adjuvantna radioterapija je načelno indicirana kod bolesnica s T1-2 te N1 tumorima ali kod konačne odluke treba uzeti u obzir i druge čimbenike: karakteristike bolesnice (dob > 40-45 godina, očekivano trajanje života s obzirom na komorbiditet, vjerojatnost komplikacija) patohistološke karakteristike tumora (T1 stadij , odsustvo limfovaskularne invazije, samo jedan pozitivni l.čvor ili mala metastaza u l. čvor) te biologiju tumora (niski gradus, jaka hormonska osjetljivost). Dodatan izazov u radioterapiji predstavljaju bolesnice kod kojih je prije radikalnog zahvata provedena neoadjuvantna kemoterapija. Potrebno je pažljivo evaluirati klinički stadij bolesti prije neoadjuvantne kemoterapije te karakteristike bolesnice i tumora. Radioterapija je indicirana kod bolesnica s cT3-4 i cN2-3 bolesti, bez obzira na patološki odgovor te kod bolesnica s rezidualnom bolesti u limfnim čvorovima po provedenoj kemoterapiji (pN+). Kod bolesnica sa stadijem II bolesti (osim cT3) kod kojih je postignut potpuni patološki odgovor, nije nužno provesti radioterapiju radi niskog rizika povrata bolesti. Ukoliko je u toj skupini bolesnica postignut potpuni patološki odgovor u limfnim čvorovima ali postoji rezidualna bolest u dojci, radioterapija se preporučuje kod bolesnica mlađih od 40 godina, te ako je rezidualni tumor u dojci veći od 2 cm, visokog je gradusa ili trostruko negativan. Nerazjašnjeno je i pitanje redoslijeda rekonstrukcije dojke i radioterapije nakon radikalnog zahvata. Nakon rane rekonstrukcije postoji rizik propadanja implantata po provedenom zračenju a ukoliko se rekonstrukcija odgađa, moguće ju je provesti tek 6 mjeseci nakon završetka zračenja. Sukladno navedenom, sve je češća primjena tkivnih ekspandera s ciljem očuvanja kožnog džepa kako do dobivanja konačnog patohistološkog nalaza, tako i do završetka zračenja. Osim navedenog, implantat se u slučaju potrebe može napuhivati i ispuhivati bez potrebe za dodatnim kirurškim zahvatom.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Kliničke medicinske znanosti

POVEZANOST RADA