Naslov
Polimorfizmi pojedinačnih nukleotida gena HMGB1 i AGER i povezanost s kliničkim značajkama IgA vaskulitisa
(Simple nucleotid polymorphism of HMGB1 and AGER penes and association with clinical features of IgA vasculitis)

Autori
Held, Martina ; Batnožić Varga, Mateja ; Šestan, Mario ; Šapina, Matej ; Kifer, Nastasia ; Grgurić, Danica ; Crkvenac Gornik, Kristina ; Frković, Marijan ; Arvaj, Nena ; Wagner, Jasenka ; Jelušić Marija.

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Sažeci sa skupova, sažetak, stručni

Izvornik
Reumatizam, 68 (2021), Suppl 1 / - , 2021, 30-30

Skup
23. godišnji kongres Hrvatskog reumatološkog društva

Mjesto i datum
Rovinj, Hrvatska, 14.10.2021. - 17.10.2021

Vrsta sudjelovanja
Poster

Vrsta recenzije
Domaća recenzija

Ključne riječi
IgA vaskulitis ; HMGB1 ; AGER ; polimorfizmi
(IgA vasculitis ; HMGB1 ; AGER ; polymorphism)

Sažetak
Uvod. U manifestaciji različitih fenotipova IgA vaskulitisa (IgAV) važnu ulogu imaju i varijante gena izvan HLA sustava. Cilj je bio istražiti ulogu polimorfizama pojedinačnih nukleotida gena HMGB1 i AGER koji kodiraju za protein visoke pokretljivosti iz skupine 1 (HMGB1) i receptor za krajnje produkte uznapredovale glikozilacije (RAGE), u predispoziciji i kliničkim značajkama bolesnika s IgAV-om. Ispitanici i metode. Genotipizirani su polimorfizmi gena za HMGB1 i RAGE metodom lančane reakcije polimeraze. Utvrđena je prisutnost i učestalost polimorfizama u HMGB1 (rs2249825, rs1045411, rs1060348, rs1412125 i rs41369348) i RAGE (rs1800625, rs1800624, rs2070600 i rs3134940). Klinički podaci prikupljeni su iz baze podataka bolesnika s IgAV- om iz dva hrvatska tercijarna centra za pedijatrijsku reumatologiju. Rezultati. Istraživanje je obuhvatilo 81 bolesnika s IgAV-om, među kojima je bilo 45 dječaka i 36 djevojčica, te 150 kontrolnih ispitanika koji se po dobi i spolu nisu razlikovali od djece s IgAV- om. Medijan (raspon) dobi bolesnika s IgAV-om iznosio je 6, 25 (4, 60–8, 20) godina, a među njima 71, 6% imalo je zahvaćene zglobove, 29, 62% imalo je gastrointestinalne manifestacije, dok je 27, 16% bolesnika razvilo nefritis. Generalizirani purpurični osip bio je prisutan u 43, 20% bolesnika, a 27, 16% imalo je barem jedan recidiv bolesti. Nije bilo statistički značajne povezanosti analiziranih polimorfizama s predispozicijom za IgAV u usporedbi sa kontrolama. Polimorfizam rs2070600 bio je značajno povezan s razvojem nefritisa u IgAVu dok je rs1412125 bio povezan sa zahvaćanjem probavnog sustava. Bolesnici s IgAV-om koji su imali alel T (rs2070600) u genu AGER imali su značajno veći rizik za razvoj nefritisa u usporedbi s bolesnicima s homozigotnim genotipom CC u dominantnom (OR 4.05, CI 1.09–15.03, p = 0.037) i aditivnom modelu (OR 3, 95, CI 1, 16–13, 47, p = 0, 049). Utvrđeno je da minor alel C (rs1412125) u HMGB1-u značajno povećava rizik od zahvaćanja probavnog sustava u superdominantnom modelu s omjerom izgleda od 2, 78 (CI 1, 04–7, 43, p = 0, 04). Zaključak. Iako niti jedan od analiziranih polimorfizama gena za HMGB1 i RAGE nije bio povezan s predispozicijom za IgAV, naši rezultati pokazali su da ti polimorfizmi mogu biti povezani s različitim fenotipovima IgAV. Potpora: Projekt Hrvatske zaklade za znanost IP- 2019-04-8822

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Kliničke medicinske znanosti

POVEZANOST RADA