Naslov
Procjena polimorfizma lokusa MHC DRB1 u srne obične: upotreba sekvenciranja i molekularnog kloniranja
(Assessment of MHC DRB1 polymorphism in roe deer: Sequencing and molecular cloning approach)

Autori
Svetličić, Ida ; Pavlinec, Željko ; Arbanasić, Haidi ; Konjević, Dean ; Bujanić, Miljenko ; Galov, Ana

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Sažeci sa skupova, sažetak, znanstveni

Izvornik
BOOK OF ABSTRACTS / - , 2021, 240-241

Skup
56. hrvatski i 16. međunarodni simpozij agronoma

Mjesto i datum
Vodice, Hrvatska, 05.09.2021. - 10.09.2021

Vrsta sudjelovanja
Predavanje

Vrsta recenzije
Međunarodna recenzija

Ključne riječi
Capreolus capreolus, Glavni sustav tkivne podudarnosti, imunogenetika, genetička raznolikost, adaptivni markeri
(Capreolus capreolus, Major histocompatibility complex, immunogenetics, genetic diversity, adaptive markers)

Sažetak
Srna obična (Capreolus capreolus) rasprostranjena je na većem dijelu Europe i prilagođena raznolikim staništima. Zbog socioekonomskih promjena u ruralnim područjima i šumskim nasadima, te reintrodukcija, brojnost populacije povećava se u zadnjih 30 godina, s iznimkom područja odnedavno zaraženih fasciolidozom (Fascioloides magna) gdje je zabilježen pad brojnosti. Rast populacije u većini staništa i pojava alohtonog parazita povećali su izloženosti parazitima. Raznolikost gena glavnog sustava tkivne podudarnosti (engl. Major histocompatibility complex – MHC) pogodan je pokazatelj kapaciteta populacije za suprotstavljanje novim patogenima i spososobnosti za prilagodbu. Geni MHC kodiraju membranske molekule čija je glavna funkcija prezentacija antigena T limfocitima te stoga imaju središnju imunoregulacijsku ulogu. Cilj istraživanja bio je utvrditi varijabilnost lokusa DRB1 klase II gena MHC u srne obične iz Hrvatske. DNA je izolirana iz 50 uzoraka mišićnog tkiva. Rezultati sekvenciranja nagovjestili su značajno veći udio heterozigota u odnosu na naše preliminarno istraživanje (70 % naspram 25 %). Međutim, pojava nukleotidne delecije kod nekih heterozigota onemogućila je potpunu identifikaciju alela isključivo putem Sangerovog sekvenciranja, te smo upotrijebili molekularno kloniranje kako bi potvrdili novopronađene sekvence. Ova metoda je dugotrajna i skupa pa bi ciljano sekvenciranje sljedeće generacije u budućnosti moglo reducirati vrijeme i trošak razdvajanja alelnih faza.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Biologija

POVEZANOST RADA