Pregled bibliografske jedinice broj: 1150546
Ekološka i genetska obilježja ektoparazita divljih papkara iz različitih staništa u Hrvatskoj
Ekološka i genetska obilježja ektoparazita divljih papkara iz različitih staništa u Hrvatskoj // - / - (ur.).
Osijek, Hrvatska, 2021. str. - (pozvano predavanje, nije recenziran, sažetak, znanstveni)
CROSBI ID: 1150546 Za ispravke kontaktirajte CROSBI podršku putem web obrasca
Naslov
Ekološka i genetska obilježja ektoparazita divljih papkara iz različitih staništa u Hrvatskoj
(The ecological and genetic characteristics of ectoparasites of wild ungulates from different habitats
in Croatia)
Autori
Dumić, Tomislav
Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Sažeci sa skupova, sažetak, znanstveni
Skup
Dan doktorata 2021 Fakulteta agrobiotehničkih znanosti Osijek
Mjesto i datum
Osijek, Hrvatska, 14.10.2021
Vrsta sudjelovanja
Pozvano predavanje
Vrsta recenzije
Nije recenziran
Ključne riječi
ektoparaziti, krpelji, divlji papkari, stanište, klimatske promjene
(ectoparasites, ticks, wild ungulates, habitat, climate change)
Sažetak
Radi utvrđivanja raznolikosti faune ektoparazita, njihove rasprostranjenosti, učestalosti pojavljivanja, spolne strukture, razvojnih stadija, područja prihvaćanja te vektorskog potencijala, pregledane su 1723 jedinke 6 vrsta divljih papkara (jelen obični, jelen lopatar, srna obična, svinja divlja, muflon, divokoza), na 45 lokacija u 3 biogeografske regije. Ektoparaziti su determinirani do razine vrste, a 170 ih je podvrgnuto genetskoj analizi sekvenciranjem odsječka 16S rRNA i odsječka COI gena. Sa 664 invadirane jedinke divljih papkara (38, 53%) prikupljeno je 5477 ektoparazita, od čega je 11 vrsta pronađeno u kontinentalnoj regiji, u alpinskoj 7 i u mediteranskoj 8 vrsta. Među 10 vrsta krpelja dominantni je Ixodes ricinus (77, 49%), slijede Dermacentor reticulatus (10, 31%), Haemaphysalis concinna (8, 77%), Ixodes gibbosus (0, 91%), Haemaphysalis inermis (0, 62%), Haemaphysalis punctata (0, 51%), Dermacentor marginatus (0, 45%), Rhipicephalus bursa (0, 37%), Ixodes hexagonus (0, 31%) i Hyalomma marginatum (0, 22%). Od ostalih vrsta najzastupljeniji su kukci Lipoptena cervi (33, 63%), Haematophinus suis (0, 96%), Hippobosca equina (0, 93%), Damalinia spp. (0, 32%) te pijavica Haemopis sanguisuga (0, 05%). Sekvencioniranjem su dokazana 3 haplotipa za I. ricinus, 1 za H. inermis te 2 za R.bursa. je Za dvije vrste divljih papkara je po prvi puta potvrđeno da su nespecifični nositelji ektoparazita: jelen obični za H. suis i divlja svinja za H. sanguisuga, što je prvo bilježenje ove pijavice na sisavcima. Pronalazak vrsta I. gibbosus u kontinentalnoj, D. reticulatus u mediteranskoj i Hy. marginatum u alpinskoj regiji značajno odstupa od dosad poznate rasprostranjenosti tih vrsta u Hrvatskoj, što ukazuje na učinke klimatskih promjena na biologiju i ekologiju ektoparazita i divljih papkara.
Izvorni jezik
Hrvatski
Znanstvena područja
Veterinarska medicina, Biotehnologija, Biotehnologija u biomedicini (prirodno područje, biomedicina i zdravstvo, biotehničko područje)