Naslov
Dijagnostika i liječenje tumora testisa pasa
(Diagnosis and treatment of canine testicular tumors)

Autori
Vuljak, Paula

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Ocjenski radovi, diplomski rad, diplomski

Fakultet
Veterinarski fakultet

Mjesto
Zagreb

Datum
16.09

Godina
2021

Stranica
33

Mentor
Maćešić, Nino ; Karadjole, Tugomir

Ključne riječi
tumor testisa, pas, dijagnostika i liječenje tumora
(testicular tumor, dog, diagnosis, and treatment of tumors)

Sažetak
Kod pasa starije životne dobi koji nisu kastrirani vrlo je česta dijagnoza tumor testisa. Također, kriptorhidi predstavljaju skupinu, koja je posebno predisponirana za razvoj tumora i to u mlađoj životnoj dobi. Naime, kako testisi prilikom spuštanja iz abdomena u mošnje, zaostanu u abdomenu ili u ingvinalnom kanalu, takvi testisi su izloženi nefiziološkoj temperaturi. Dakle, previsoka temperatura onemogućava pravilnu spermiogenezu i spermatogenezu te su vrlo česte mutacije samih stanica i razvoj tumora. Patofiziologija tumora nije do kraja razjašnjena, ali znamo da je korijen problema poremećaj genetskog mehanizma koji dovodi do pretjeranog umnažanja stanica i bujanja tkiva koje karakterizira tumorsku tvorbu. Najčešće vlasnici primijete abnormalnosti u veličini testisa ili čak promjene u ponašanju životinje. U drugim slučajevima, prilikom posjeta veterinaru, on napravi palpaciju testisa te utvrdi abnormalnosti. Kada je postavljena sumnja na neoplaziju, potrebno je istu i dokazati. Obavljamo opći klinički pregled, analizu krvi, rektalnu pretragu te je dobro učiniti i ultrazvuk testisa. Ako postoje indikacije treba obaviti rendgen, CT pretragu te magnetnu rezonancu. Nakon toga, ako se ne radi o rasplodnjaku, obavlja se kirurška metoda, odnosno kastracija psa. Uputno je nakon odstranjivanja testisa poslati ih na patohistološku pretragu kako bi se utvrdio tip tumora te stupanj njegova razvoja. Moguće je da je početni tumor razvio metastaze, koje su najčešće regionalne, ali obavezno treba utvrditi jesu li se matestaze razvile i na udaljenim organima kao što su pluća, jetra ili bubrezi. Postoje li metastaze, dalje se liječenje nastavlja konzervativnim metodama, kemoterapijom i zračenjem. Problem je što metastaze ne moraju nastati odmah te biti vidljive prilikom prvog pregleda ili nakon kastracije. U nekim slučajevima metastaze su se razvile i do 8 godina nakon zahvata. Zbog toga je bitno kontrolirati životinju i dalje. Također, u nekim slučajevima pacijent će trebati potpornu terapiju kao što je transfuzija krvi ili antibiotska terapija. Ako je pacijent pas koji je vrijedan u rasplodu, prvi izbor u liječenju predstavljaju upravo nekirurške metode, dakle zračenje, kemoterapija i potporna terapija.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Veterinarska medicina

POVEZANOST RADA