Pregled bibliografske jedinice broj: 1147029
Kako optimalno neo/adjuvantno liječiti trostruko negativni rak dojke
Kako optimalno neo/adjuvantno liječiti trostruko negativni rak dojke // XXX. ZNANSTVENI SASTANAK "BOLESTI DOJKE", HAZU / ZVONKO KUSIĆ, JOSIP UNUŠIĆ (ur.).
Zagreb: Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti (HAZU), 2021. str. 125-137 doi:10.21857/yk3jwhxor9 (predavanje, domaća recenzija, cjeloviti rad (in extenso), znanstveni)
CROSBI ID: 1147029 Za ispravke kontaktirajte CROSBI podršku putem web obrasca
Naslov
Kako optimalno neo/adjuvantno liječiti trostruko negativni rak dojke
(What is the optimal neo/adjuvant treatment approach for triple
negative breast cancer?)
Autori
Šeparović, Robert ; Tečić Vuger, Ana
Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Radovi u zbornicima skupova, cjeloviti rad (in extenso), znanstveni
Izvornik
XXX. ZNANSTVENI SASTANAK "BOLESTI DOJKE", HAZU
/ ZVONKO KUSIĆ, JOSIP UNUŠIĆ - Zagreb : Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti (HAZU), 2021, 125-137
Skup
30. Znanstveni sastanak: Bolesti dojke
Mjesto i datum
Zagreb, Hrvatska, 30.09.2021
Vrsta sudjelovanja
Predavanje
Vrsta recenzije
Domaća recenzija
Ključne riječi
trostruko negativni rak dojke, neo/adjuvantno liječenje, antraciklini, taksani, kapecitabin, bevacizumab, olaparib, imunoterapija
(triple negative breast cancer, neo/adjuvant treatment, antracicline, taxanes capecitabine, bevacizumab, olaparib, immunotherapy)
Sažetak
Trostruko negativni rak dojke javlja se u oko petine svih slučajeva raka dojke i karakterizira ga agresivna biologija. Imunohistokemijski riječ je o karcinomima u kojih nisu izraženi hormonski niti HER2 receptor, a intrinzično, riječ je o vrlo heterogenoj bolesti, s mnoštvom genomskih alteracija u podlozi. Do danas se nijedna od molekularnih meta nije pokazala klinički relevantnom niti je utjecala na klinički praksu i terapijski odabir i kemoterapija je i dalje okosnica liječenja trostruko negativnog raka dojke. Danas je standard u pristupu liječenju ranog trostruko negativnog raka dojke neoadjuvantna primjena kemoterapije, nakon čega slijedi operativni zahvat. Postoperativno se procjenuje potreba za zračenjem i eskalacijom kemoterapije u slučajevima vrlo nepovoljne prognoze, odnosno u onih u kojih se neoadjuvantnom terapijom nije postigao potpuni patološki odgovor. Temeljni lijekovi koji se primjenjuju jesu standardni antraciklinsko – taksanski protokoli liječenja, uz eventualni dodatak platinskog spoja u neoadjuvantnom kontekstu, a kapecitabina u postoperativnom razdoblju. S obzirom na toksičnost antraciklina, testirana je i mogućnost izostavljanja istih te supstitucija alternativnim (poli)kemoterapijskim protokolima, uglavnom temeljenim na taksanima i platinskom spoju, što se pokazalo prihvatljivom alternativom, barem u slučajevima nižeg rizika. Dodavanje ciljanog lijeka kemoterapiji nije se pokazalo opravdanim u slučaju bevacizumaba te isti nema mjesto u kliničkoj praksi, dok je olaparib demonstrirao vrlo snažan rezultat u postoperativnoj primjeni u slučajevima BRCA mutiranog ranog trostruko negativnog raka dojke. U posljednje vrijeme niz je studija testirao i primjenu imunoterapije novog doba, inhibitorima imunosnih nadzornih točaka, od čega su neke studije već pokazale jasno pozitivne pomake, kako u trenutnom odgovoru na terapiju, tako i u dugoročnim ishodima.
Izvorni jezik
Hrvatski
Znanstvena područja
Temeljne medicinske znanosti, Kliničke medicinske znanosti
POVEZANOST RADA
Ustanove:
Klinika za tumore