Naslov
Ljekarije i liječenje među katolicima u BiH početkom 20. st.
(Drugs and treatment in the early 20th century)

Autori
Tomić, Draženko

Izvornik
Glasnik Hrvatskoga katoličkoga liječničkog društva (1330-657X) 31 (2021), 2; 31-36

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Radovi u časopisima, članak, stručni

Ključne riječi
Nikola Buconjić, bolest, bolesnik, narodna medicina, narodni lijekovi
(Nikola Buconjic, illesses, patient, medicine, drugs)

Sažetak
Učitelj Nikola Buconjić (1865. – 1947.) zapisivao je narodne običaje da bi ih sačuvao od zaborava. Objavio ih je u knjizi Život i običaji Hrvata katolika u Bosni i Hercegovini (Sarajevo, 1908.). Ovdje promatramo poglavlje: „Bolovanje i liječenje“. Autor napominje, kako je narod neuk i nevješt, bez liječnika i ljekarija i kao takav, upućen je na prirodu da iz nje iskustvom i na razne načine priredi lijekove za mnoge bolesti. U prvom poglavlju ovog rada, ukazano je na brižnost s kojom ukućani, susjedi i rodbina pristupaju bolesniku, duboko uvjereni, da „zaslužno je djelo bolesnika pohoditi i u bolesti ga njegovati“. U drugom dijelu rada nabrojeno je devedesetak metoda liječenja bolesti glave, očiju, zuba, srca, grla, respiratornih organa, grudi, trbuha, različitih izraslina i upala, povišene temperature, herpesa i osipa, otoka, reume i drugih tegoba. Narodne ljekarije koje Buconjić navodi, široko su upotrebljive i lako dostupne za samoliječenje. To je tridesetak različitih biljaka (ljekovitih trava, voća, povrća, dijelova drveća i drugog ), devet različitih tekućina (mlijeko, ocat, rakija, rum, ulje, urin, vino, voda, „srijež“) i sredstava (sapun, kamfor, lug, modri kamen, „nišador“, olovo, sumpor, „šap“). U liječenju mogu pomoći dijelovi životinja ili cijele životinje (govedo, janje, ovca, mačka, pijavica, svinja, štakor, zec, žaba) a poslužit će i sljedeće: jaje, med, sol, šećer, tamjan, vosak, po potrebi tkanina, papir, svijeća pa i žabokrečina, „blato“ iz uha. Primjena ovih sredstava dijelom je oralna, a dobrim dijelom u obliku toplih ili hladnih obloga i inhalacije. Možda bi se kod Buconjića očekivala nešto veća primjena ljekovitih trava i čajeva. Izuzev, u par marginalnih slučajeva (bradavice i žgaravica), sasvim su izostale magijske radnje, tekstovi ili molitvice koje se inače, izgovaraju pri narodnom liječenju, štoviše, Buconjić toliko ne spominje uroke kao moguće izvore bolesti. Valja pripomenuti da su svi, Buconjićevi recepti, izuzev spomenute žgaravice, prihvatljivi pripadnicima svih religija.

Izvorni jezik
Hrvatski

POVEZANOST RADA