Naslov
Ne kada očekujemo od lijeka, nego kada dopusti ego
(Not when we expect a cure, but when the ego allows it)

Autori
Tunjić, JElena ; MArušić, KAtarina ; Jurcan, Goran ; Jendričko, Tihana

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Sažeci sa skupova, neobjavljeni rad, stručni

Skup
IV. Kongres psihijatara Bosne i Hercegovine s međunarodnim učešćem

Mjesto i datum
Banja Luka, Bosna i Hercegovina, 16.11.2017. - 19.11.2017

Vrsta sudjelovanja
Poster

Vrsta recenzije
Domaća recenzija

Ključne riječi
Narcistična ranjivost, refrakternost, biopsihosocijalni pristup
(Narcissistic vulnerability, refractoriness, biopsychosocial approach)

Sažetak
Prikaz slučaja Uvod: Pitanje promjenjivosti i ranjivosti samopoštovanja je u srži narcizma, a ranjivost se očituje kroz pretjerane reakcije na percipirane izazove i prijetnje vlastitom samopoštovanju. Kod narcistično ranjivih pojedinaca doživljene povrede mogu izazvati razvoj poremećaja ličnosti i takve osobe teško postižu oporavak vlastitog samopoštovanja. Cilj: Ovim slučajem želimo prikazati veliki značaj psihoterapije u osobe sniženog samopoštovanja i vulnerabilnim narcističnim crtama ličnosti, a koja je posljedično tome sklonija utjecaju okolinskih čimbenika, a manje podložna biološkom učinku farmakoterapije. Metode: Redovito praćenje biopsihosocijalnog funkcioniranja pacijentice tijekom višekratnih hospitalizacija i liječenja ambulantnim putem čime se kontinuirano pratila razina njezine funkcionalnosti u svakodnevici i stupnja njezinog zadovoljstva. Opis slučaja: Prikazujemo Vam pacijenticu u dobi od 45 godina koja je psihijatrijsko liječenje započela 1992. godine pod dijagnozom poremećaja ličnosti s izraženom anksioznom simptomatikom. U toku diskontinuiranog ambulantnog liječenja bilježilo se varijabilno, no zadovoljavajuće funkcioniranje. Pogoršanja bi obično nastupala uslijed okolinskih, obiteljskih ili laboralnih utjecaja, a prvenstveno bi se manifestirala regresivnijim ponašanjem, niskim samopoštovanjem i teškoćom u interpersonalnim odnosima. Od 2014. godine stanje se kontinuirano pogoršavalo, te je bolesnica više od dvije godine provela na bolničkom liječenju u dvije psihijatrijske ustanove. U početku liječenja je unatoč višebrojnoj korekciji farmakoterapije bila gotovo refrakterna na istu, što je bilo frustrirajuće za pacijenticu, a ponekad i za same terapeute. Uz medikamentoznu terapiju bila je uključena u intenzivno individualno psihoterapijsko liječenje, te je s vremenom postigla aktualnu stabilnu remisiju. Zaključak: : Pružanjem cjelovitog biopsihosocijalnog pristupa u vidu psihoterapijskih, a ne samo farmakoloških intervencija, otvara se veća mogućnost trajnijeg oporavka i rehabilitacije pacijenta. Navedeno dolazi do izražaja osobito u osoba sa specifičnim primarnim crtama ličnosti, te je terapeutu potrebno baviti se dodatnim razmatranjem i razumijevanjem okolinskih čimbenika koji su mogli doprinijeti novim povredama ličnosti, a s ciljem kako bi se spriječilo daljnje smanjenje funkcionalnosti osobe i pružila joj se mogućnost kvalitetnijeg života. Navedeno naglašava potrebu edukacije specijalizanata, kako iz područja biologijski usmjerene, tako i iz područja psihosocijalno usmjerene psihijatrije, što u Republici Hrvatskoj postaje prepoznato kao nužnost.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Kliničke medicinske znanosti

POVEZANOST RADA