Naslov
Leksikon hrvatske heraldike – heraldičari (19): Ivo Banac (1947. – 2020.)
(Lexicon of Croatian Heraldry – Heraldists (19): Ivo Banac (1947–2020))

Autori
Galović, Tomislav

Izvornik
Grb i zastava (1846-3827) XV (2021), 29; 3-7

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Radovi u časopisima, bibliografija, stručni

Ključne riječi
Leksikon hrvatske heraldike, heraldičari, Ivo Banac (1947. – 2020.)
(Lexicon of Croatian Heraldry, heraldists, Ivo Banac (1947–2020))

Sažetak
Ugledni i međunarodno priznati hrvatsko-američki povjesničar i profesor, publicist i političar, Ivo Banac rođen je 1. ožujka 1947. u Dubrovniku. Osnovnu školu pohađa u rodnom gradu, a 1959. s majkom Anom (Anuškom) odlazi u Sjedinjene Američke Države, u New York, gdje mu se otprije već nalazio otac Niko († 1962.). U New Yorku nastavlja školovanje. Tu pohađa isusovačku gimnaziju sv. Ignacija Loyole (Loyola School) na Manhattanu, na kojoj je i maturirao. Od 1965. do 1969. studira na katoličkom Sveučilištu Fordham (Bronx, New York) gdje postiže bakalaureat (B.A.) iz povijesti, a zatim doktorski studij povijesnih znanosti nastavlja na Sveučilištu Stanford (Stanford, Kalifornija) gdje je studirao od 1969. do 1975. godine. Tu prvo 1971. stječe magisterij (M.A.) iz povijesti, a 1975. i doktorat iz povijesti (Ph.D.) obranom teze: The National Question in Yugoslavia’s Formative Period, 1918-1921, pod mentorstvom prof. dr. sc. Waynea S. Vucinicha. Jedno je vrijeme bio asistent i predavač na Sveučilištu Stanford te vrlo kratko na Državnom sveučilištu u San Franciscu (San Francisco State University). Na Sveučilištu Yale (New Haven, Connecticut) biva izabran za docenta 1977., potom izvanrednog profesora 1982., za redovnog profesora 1988. te najzad za redovnog profesora u trajnom zvanju 1992. godine (Bradford Durfee Professor of History). Kao redoviti profesor povijesti na Sveučilištu Yale djelovao je pri katedri koja je vezana uz posebnu zakladu pod imenom Bradforda Durfeea. Držao je nastavu iz predmeta vezanih uz povijest istočne i jugoistočne Europe, ali i obvezne kolegije Povijesti Zapadne civilizacije. Službu predstojnika (Master, danas Head) Pierson Collegea obavljao je od 1988. do 1995., a pročelnika Vijeća za europske studije (Yale European Studies Council) od 1998. do 2003. godine. Osim toga na Sveučilištu Yale bio je voditelj diplomskih studija i doktorskih studija te obnašatelj brojnih drugih dužnosti (npr. Russian and East European Studies Program). Uz to bio je od 1994. do 1999. sveučilišni profesor na Srednjoeuropskom sveučilištu u Budimpešti (Central European University – CEU). Tu je ujedno vodio Institut za jugoistočnu Europu (Institute for Southeast Europe). Bio je professor emeritus Sveučilišta Yale (nakon umirovljenja 2009. u SAD-u): Bradford Durfee Emeritus Professor of History. Od 2008. pa sve do umirovljenja u Hrvatskoj bio je redoviti profesor u trajnom zvanju na Odsjeku za povijest Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Bio je mentor brojnim doktorandima u Hrvatskoj i u inozemstvu. Zadnjih deset godina vodio je Ljetnu školu Sveučilišta Yale (Yale Summer School) u Dubrovniku. Po umirovljenju posebno je aktivno sudjelovao u nastavnom i doktorskom-mentorskom radu na Hrvatskom katoličkom sveučilištu u Zagrebu i na The Sarajevo School of Science and Technology u Sarajevu. Osim toga obavljao je i brojne druge dužnosti u javnom političkom i akademskom životu. Tako je bio, primjerice, predsjednik Association for Croatian Studies (1991. – 1993.), supredsjednik Instituta Otvoreno društvo – Hrvatska, generalni direktor Interuniverzitetskog centra za poslijediplomske studije (Inter-University Centre of Postgraduate Studies) u Dubrovniku, predsjednik Liberalne stranke (2003. – 2005.), ministar na čelu Ministarstva zaštite okoliša i prostornog uređenja u Vladi Republike Hrvatske, (nezavisni) zastupnik u Hrvatskom saboru u jednom mandatu (2003. – 2007.), predsjednik Hrvatskog helsinškog odbora za ljudska prava (Zagreb), predsjednik savjeta Instituta Vlado Gotovac i dr. Dvije su njegove najvažnije knjige: The National Question in Yugoslavia: Origins, History, Politics (Ithaca /New York/: Cornell University Press, 1984. ; Ithaca /New York/ and London: Cornell University Press, 1988. /drugo izdanje u mekom uvezu/ ; hrv. prijevod: Nacionalno pitanje u Jugoslaviji. Porijeklo, povijest, politika, Zagreb: Globus /Plava biblioteka/, 1988., preveo Josip Šentija ; drugo izdanje: Durieux, 1995., preveo Josip Šentija ; u prijevodu na makedonski jezik knjiga je objavljena 2014. u izdanju „Ars Studia“ iz Skoplja) i With Stalin Against Tito: Cominformist Splits in Yugoslav Communism (Ithaca /New York/ and London: Cornell University Press, 1988., hrv. prijevod: Sa Staljinom protiv Tita. Informbirovski rascjepi u jugoslavenskom komunističkom pokretu, Zagreb: Globus /Plava biblioteka/, 1990., preveo Josip Šentija). Važne su i dvije njegove sinteze: Hrvatsko jezično pitanje (Zagreb: Mladost i Društvo hrvatskih književnika /Most ǀ The Bridge. Croatian Literature Series, vol. 6, 1991., preveo s engleskoga Ivan Matković, bibliotečni suradnik Ančica Petrušić) te Hrvati i Crkva. Kratka povijest hrvatskog katoličanstva u modernosti (Zagreb – Sarajevo: Profil Knjiga i Svjetlo riječi, 2013.). Zadnjih godina života radio je na istraživanju i pisanju knjige 1971: Uspon i pad hrvatskog reformnog pokreta (u tisku). Od njegovih koautorskih i(li) priređivačkih knjiga treba spomenuti: Stara književnost Boke /antologija/ (priredili Ivo Banac, Slobodan Prosperov Novak, Branko Sbutega, Zagreb: Slon d. o. o., 1993.) ; Okovana Bosna. Razgovor (Adil Zulfikarpašić, Vlado Gotovac, Miko Tripalo, Ivo Banac, moderator razgovora Mladen Maloča, Zürich: Bošnjački institut, [1995.]). Objavio je i niz zbirki članaka u kojima je tematski sabrao rezultate svojih brojnih i raznovrsnih istraživanja ili spoznaja, nastupa, izjava i komentara: Dubrovački eseji (Dubrovnik: Matica hrvatska Dubrovnik /Biblioteka Prošlost i sadašnjost, knj. 4/, 1992.) ; Protiv straha. Članci, izjave i javni nastupi 1987. – 1992. (Zagreb: Slon d. o. o., 1992.) ; Cijena Bosne. Članci, izjave i javni nastupi 1992. – 1993. (Zagreb: Europa danas, 1994. ; 2. prošireno izdanje, Sarajevo: Vijeće kongresa bošnjačkih intelektualaca i Bosanski kulturni centar /Posebna izdanja, 1996.) ; Raspad Jugoslavije: Eseji o nacionalizmu i nacionalnim sukobima (Zagreb: Durieux, 2001.) ; Protiv Močvare (Sarajevo: Buybook, 2003.) ; Acta Turcarum. Zapisi s putovanja po Turskoj (Zagreb: Durieux, 2006.). Uredio je i niz zbornika: Nation and Ideology: Essays in Honor of Wayne S. Vucinich. Edited by Ivo Banac, John G. Ackerman, and Roman Szporluk (Boulder /Colorado/: East European Monographs /No. 155/, 1981.) ; The Nobility in Russia and Eastern Europe. Edited by Ivo Banac and Paul Bushkovitch (New Haven /Connecticut/: Yale Concilium on International and Area Studies, 1983.) ; The Effects of World War I: The Class War After the Great War: The Rise of Communist Parties in East Central Europe, 1918–1921. Edited by Ivo Banac (Boulder /Colorado/ – Brooklyn /New York/: East European Monographs, no. 137. War and Society in East Central Europe, vol. 13. Atlantic Studies, Brooklyn College Studies on Society in Change, no. 32 /Editor-in- chief, Béla K. Király/, 1983.) ; Concepts of Nationhood in Early Modern Eastern Europe. Edited by Ivo Banac and Frank E. Sysyn (Cambridge /Massachusetts/: Ukrainian Research Institute, Harvard University /Harvard Ukrainian Studies, vol. 10, nos. 3/4, December 1986.) ; Eastern Europe in Revolution. Edited by Ivo Banac (Ithaca /New York/ – London: Cornell University Press, 1992.) ; National Character and National Ideology in Interwar Eastern Europe. Edited by Ivo Banac and Katherine Verdery (New Haven /Connecticut/: Yale Center for International and Area Studies /Yale Russian and East European Publications, no. 13/, 1995.) ; Srbi u Hrvatskoj jučer, danas, sutra, ur. Ivo Banac (Zagreb: Hrvatski helsinški odbor za ljudska prava /Biblioteka Ljudska prava, knj. 6/, 1998.) ; The Diary of Georgi Dimitrov, 1933- 1949. Introduced and edited by Ivo Banac. German part translated by Jane T. Hedges, Russian by Timothy D. Sergay, Bulgarian by Irina Faion (New Haven and London: Yale University Press, 2003.). Bio je suradnik većeg broja enciklopedija i leksikona: Collier’s Encyclopedia, Encyclopaedia Britannica, Foreign Visitors to Congress: Speeches and History, Hrvatski leksikon, Krležijana (t. 2: M-Ž), The Oxford Companion to Politics of the World. Bio je urednik časopisa East European Politics and Societies /EEPS/ (New Haven, /Connecticut/, 1989. – 1994., 2008. – 2013.) te člana uredništava brojnih drugih časopisa (npr. Anali Zavoda za povijesne znanosti HAZU u Dubrovniku, International History Review, Journal of Human Rights, itd.). Bavio se i prevoditeljskim radom. Tijekom svojih brojnih i tematski raznovrsnih istraživanja moderne i suvremene povijesti I. Banac se u razdoblju konca 1980-ih i početka 1990-ih temeljito bavio heraldikom te simbolikom u najširem smislu, a sve u cilju dobivanja što jasnijih spoznaja o istraživačkim pitanjima koja su ga zaokupljala. Treba napomenuti da je njega tema heraldike zaokupila i privukla uostalom i zbog njegove zavičajne dubrovačke povijesti. Tako je u zagrebačkom dvotjednom magazinu Start (izdanje novinsko-izdavačke radne organizacije „Vjesnik“) u dva nastavka objavio svoj prvi heraldički tekst: „Heraldika kod Južnih Slavena. Grbovi nacionalnih ideologija“ (Start, br. 545, Zagreb, 1989., str. 66-69) i „Heraldika kod Južnih Slavena. Politika na grbovima“ (Start, br. 546, Zagreb, 1989., str. 66-71). No, glavno Bančevo heraldičko djelo objavljeno u Hrvatskoj jest monografija Grbovi – biljezi identiteta tiskana u Zagrebu 1991. godine u izdanju Grafičkog zavoda Hrvatske (Izdavačka djelatnost) i u sunakladi izdavačkih poduzeća Most/The Bridge i Talir d. o. o. (Zagreb). Ova luksuzna monografija (u svojoj autorskoj biobibliografiji I. Banac kategorizira je kao zbornik) broji 318 stranica, a od toga 260 stranica ilustracija u boji, formata 23 x 31 cm u tvrdom uvezu, tiskana na Kunstdruck papiru u boji (Full Color) izdana je u nakladi od čak 10.000 primjeraka. Monografija se sastoji od „Predgovora“ koji potpisuje Slobodan Prosperov Novak (str. 5-8), uvodne studije Ive Banca „Biljezi identiteta: heraldika i nacionalne ideologije kod Južnih Slavena“ (str. 9-27) i njegovih popratnih tekstova uz dva reprintirana grbovnika koja se donose u nastavku monografije („Stemmatographia Pavla Rittera Vitezovića“, str. 29-31 ; „Grbovnik obitelji Korjenić-Neorić“, str. 131-133), te opisa grbova Josipa Kolanovića („Grbovi“, str. 318). Urednici knjige su Branko Matan i Slobodan Prosperov Novak, a dizajna Luka Gusić. Tekstove I. Banca s engleskog jezika preveo je Zlatko Pleše, a latinski tekst djela Pavla Rittera Vitezovića (ali ne i latinske stihove uz pojedine grbove) zajednički su preveli Mate Križman i Josip Kolanović (Grbopis Ilirika. Knjiga prva, str. 117-130). Stručna suradnica u izradi ove monografije bila je Nina Krtalić, a bibliotečni suradnik Tihomil Maštrović. Fotografije izvornika izradio je Boris Cvjetanović, a oba grbovnika su reproducirana uz dopuštenje Nacionalne i sveučilišne biblioteke (sada Nacionalne i sveučilišne knjižnice /NSK/) u Zagrebu. Fotopripremu knjige potpisuje studio „Europlanning“ iz Verone, fotoslog „Copy studio Lindić“ iz Zagreba, dok je tisak obavljen u „Tiskari Puljko“ (Zagreb), a uvez u „Grafouvezu“ (Velika Gorica). Uz uvodnu Bančevu studiju (iako je bilo i kritičkih iskaza prema njoj od strane npr. Z. Kravara, I. Karamana, M. Grakalića /st./), velika vrijednost ove knjige jest u tome što su u njoj faksimilno objavljena dva najznačajnija starija hrvatska heraldička djela: rukopisni Korjenić-Neorićev grbovnik iz 1595. godine (str. 135-316) i tiskana Stemmatographiae Illyricanae liber primus Pavla Rittera Vitezovića – novo izdanje, od prvog bolje ispravljeno i prošireno, Zagreb, 1702. (str. 33-115). Napomenimo da je prvo predstavljeno Vitezovićevo djelo objavljeno prema primjerku koji je naknadno koloriran, a čuva se u Zbirci rukopisa i starih knjiga NSK pod signaturom: R II-F-8o-114 (sign. vet. R 2.517). Zatim je reproduciran Korjenić-Neorićev grbovnik (Zbirka rukopisa i starih knjiga NSK, signatura: R 4084). Reprodukcija toga rukopisa je vrlo uspjela, jedino tehničkom omaškom ispuštena je reprodukcija stražnjih korica rukopisa. To je popravljeno u novom izdanju ovog grbovnika u monografiji Stjepana Ćosića Ideologija rodoslovlja: Korjenić-Neorićev grbovnik iz 1595. (Zagreb – Dubrovnik, 2015., str. 185-362). Nakon monografije Grbovi – biljezi identiteta objavljena je 1993. u Australiji i izvorna engleska verzija autorova teksta pod naslovom: „The Insignia of Identity: Heraldry and the Growth of National Ideologies among the South Slavs” (Ethnic Studies /Melbourne, New South Wales/, vol. X (1993) /= Special issue on Pre- modern and modern national identity in Russia and Eastern Europe/: 215-237). Taj je tekst u hrvatskoj inačici – „Biljezi identiteta. Heraldika i razvoj nacionalnih ideologija u Južnih Slavena“ – ponovljen i u njegovoj zbirci članaka Raspad Jugoslavije. Eseji o nacionalizmu i nacionalnim sukobima (Zagreb: Durieux, 2001., 35-66). Osim toga treba istaknuti i sljedeće radove s područja povijesti plemstva, nacije i nacionalnih ideologija kojim se Banac također bavio: naslovnicu zbornika Nation and Ideology: Essays in Honor of Wayne S. Vucinich (1981.) opremio je dvjema heraldičkim ilustracijama (prva je iz Vitezovićeve Stematografije, a druga iz djela Stematografija. Izobraženije oružij iliričeskih, prir. Hristofor Žefarović i Thomas Messmer, Beč, 1741.). S P. Bushkovitchem uredio je zbornik The Nobility in Russia and Eastern Europe (1983.) i napisao poglavlje “The Nobility in the History of Russia and Eastern Europe” (str. 1-16). O P. Ritteru Vitezoviću i njegovu djelu Croatia rediviva (1700.) – “The Redivived Croatia of Pavao Ritter Vitezović” (str. 492- 507) – pisao je u zborniku Concepts of Nationhood in Early Modern Eastern Europe (1986.). Taj je tekst kasnije preveden i objavljen na hrvatskom: „Uskrsnula Hrvatska Pavla Rittera Vitezovića“ (Kolo – časopis Matice hrvatske VI (1996) 2: 5-18). Spomenimo podatak da je za vrijeme svoga profesorskog angažmana na Odsjek za povijest Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu I. Banac nekoliko godina uzastopce jednim i to svojim omiljenim predavanjem o „Biljezima identiteta“ u ljetnom semestru sudjelovao u radu i izvođenju nastave na izbornom kolegiju „Hrvatska heraldička baština“ (pod vodstvom prof. dr. sc. Mirjane Matijević Sokol i dr. sc. Tomislava Galovića) namijenjenom studentima diplomskoga studija Odsjeka za povijest i otvoren svim studentima na fakultetskoj razini. U pripremi je i njegovo autorsko poglavlje („Biljezi identiteta: heraldika i nacionalne ideologije kod Južnih Slavena“) koje će biti zastupljeno u planiranom priručniku Hrvatska heraldička baština I. – odabrane teme. Priručnik za studente, ur. i prir. Mirjana Matijević Sokol i Tomislav Galović, Zagreb: Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu – FF-press (Katedarska knjižnica: Pomoćne povijesne znanosti, sv. 1. / Bibliotheca Cathedrae: Scientiae auxiliares historiae, vol. I.), 2021. (u pripremi). I. Banac je bio iznimno cijenjen profesor i predavač. Kao intelektualac početkom Domovinskoga rata aktivno se uključio u politiku. Organizirao je posjet prvoga hrvatskog predsjednika Franje Tuđmana Yaleu 1990., sudjelovao u organizaciji prosvjeda Hrvata pred zgradom UN-a 1991. te sastavio tekst apela za mir u Hrvatskoj koji je potpisalo 127 nobelovaca, a koji je 14. siječnja 1992. objavljen u New York Timesu. Nakon sloma komunističkoga režima širenje prostora slobode smatrao je presudnom misijom hrvatskoga intelektualaca“ (J. Vrandečić, 2020.). „Raspad Jugoslavije sve je više usmjeravao Ivu Banca na razne oblike angažmana i aktivnosti u zemlji, a kao ugledni znanstvenik s prestižnog sveučilišta posebno se zauzimao za priznanje neovisnosti Hrvatske, ali i za miran rasplet jugoslavenske krize. (…) Tijekom 1990-ih Ivo Banac je na temeljima svoje akademske karijere i publikacija, kao i dotadašnjeg djelovanja, postao nezaobilazan u hrvatskome društvu, politici i znanosti. Poznat po svojim oštrim i beskompromisnim kritikama koje su bile usmjerene prema svim manjkavostima i nedemokratskim tendencijama u samostalnoj Hrvatskoj, nije postojala (kontroverzna) tema o kojoj Banac nije polemizirao, uz dalekosežne odjeke“ (M. Previšić, 2020.). I. Banac bio je laureat brojnih nagrada i priznanja. Za knjigu The National Question in Yugoslavia nagrađen je nagradom „Wayne S. Vucinich“ Američkog udruženja za promicanje slavenskih studija („The Wayne S. Vucinich Prize of the American Association for the Advancement of Slavic Studies“), a za knjigu Sa Staljinom protiv Tita nagradom „Josip Juraj Strossmayer“ Jugoslavenske/Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti i zagrebačkog sajma knjiga Interliber kao najboljom knjigom iz društvenih znanosti objavljenoj u Hrvatskoj 1990. godine. Za dopisnog člana Hrvatske (tada još službeno Jugoslavenske) akademije znanosti i umjetnosti u Zagrebu, u Razredu za društvene znanosti, izabran je 17. svibnja 1990. godine. Za počasnog građanina grada Sarajeva proglašen je 2004. godine. Profesor Ivo Banac – cijenjeni povjesničar, intelektualac, političar, publicist, esejist, borac za ljudska prava – umro je u Svetoj Nedjelji 30. lipnja 2020. u 74. godini života. Ispraćaj pokojnika bio je 3. srpnja na zagrebačkom Mirogoju, a pogreb 6. srpnja u Dubrovniku (sahranjen je u obiteljskoj grobnici na groblju sv. Mihajla).

Izvorni jezik
Hrvatski, engleski

Znanstvena područja
Povijest

Napomena
Prominent and internationally recognized
Croatian-American historian and professor,
publicist and politician, Ivo Banac was born on
1
March 1947 in Dubrovnik. He attended primary
school in his hometown, and in 1959 he went with
his mother Ana (Anuška) to the United States, to
New York, where his father Niko (†1962) had
already been. He continued his education in New
York, at the Jesuit grammar school of St.
Ignatius
of Loyola in Manhattan, where he also graduated.
From 1965 to 1969 he studied at Fordham Catholic
University (Bronx, New York) where he obtained a
bachelor's degree (BA) in history, and then
continued his master’s and doctoral studies of
history sciences at Stanford University
(Stanford,
California) where he studied from 1969 to 1975.
There, in 1971, he obtained a master's degree
(M.A.) in history, and in 1975 a doctorate in
history (Ph.D.) by defending his thesis: The
National Question in Yugoslavia's Formative
Period, 1918-1921, under the mentorship of Prof.
Wayne S. Vucinich. For a time he was an
assistant and lecturer at
Stanford University and very briefly at San
Francisco State University.
At Yale University (New Haven, Connecticut), he
was elected assistant
professor in 1977, then associate professor in
1982, full professor in
1988, and finally tenured professor in 1992
(Bradford Durfee Professor
of History). As a full professor of history at
Yale University, he worked in
a department associated with a special
foundation called Bradford
Durfee. He taught classes related to the history
of Eastern and
Southeastern Europe and obligatory classes of
Western Civilization
History. He served as Pierson College's Master
(today Head) from 1988
to 1995, and as Head of the Yale European
Studies Council from 1998 to
2003. In addition, at Yale University, he was
the head of graduate and
doctoral studies and held a number of other
positions (e. g. Russian and
East European Studies Program). In addition,
from 1994 to 1999 he was a
professor at the Central European University
(CEU) in Budapest. He
also led the Institute for Southeast Europe
there. He was an emeritus at
Yale University (after retiring in 2009 in the
US): Bradford Durfee
Emeritus Professor of History. From 2008 until
his retirement in Croatia,
he was a full professor at the Department of
History, Faculty of
Humanities and Social Studies of the University
of Zagreb. He has
mentored numerous doctoral students in Croatia
and abroad. For the
last ten years he has been running the Yale
Summer School in
Dubrovnik. After retiring, he took an active
part in teaching and
doctoral-mentoring work at the Catholic
University of Croatia in Zagreb
and at The Sarajevo School of Science and
Technology in Sarajevo.
In addition, he performed numerous other duties
in public political
and academic life. Thus, for example, he was the
president of the
Association for Croatian Studies (1991-1993),
co-president of the Open
Society Institute – Croatia, general director of
the Inter-University
Center of Postgraduate Studies in Dubrovnik,
president of the Liberal
Party (2003-2005), minister in the Ministry of
Environmental Protection
and Physical Planning in the Government of the
Republic of Croatia,
member of the Croatian Parliament (independent)
for a term (2003-
2007), president of the Croatian Helsinki
Committee for Human Rights
(Zagreb), president of the Council of Vlado
Gotovac Institute and others.
His two most important books are: The National
Question in
Yugoslavia: Origins, History, Politics (Ithaca /
New York /: Cornell
University Press, 1984; Ithaca / New York / and
London: Cornell
University Press, 1988 / second edition in
paperback /, Croatian
translation: Nacionalno pitanje u Jugoslaviji.
Porijeklo, povijest,
politika, Zagreb: Globus / Blue Library /, 1988,
translated by Josip
Šentija, second edition: Durieux, 1995,
translated by Josip Šentija,
translated into Macedonian the book was
published in 2014 by Ars
Studio in Skopje) and With Stalin Against Tito:
Cominformist Splits in
Yugoslav Communism (Ithaca / New York / and
London: Cornell
University Press, 1988, Croatian translation: Sa
Staljinom protiv Tita:
Informbirovski rascjepi u jugoslavenskom
komunističkom pokretuZagreb: Globus / Plava
biblioteka /, 1990, translated by Josip
Šentija).
Two of his syntheses are also important:
Hrvatsko jezično pitanje
[Main Trends in the Croatian Language Question]
(Zagreb: Mladost and
Društvo hrvatskih književnika / Most ǀ The
Bridge. Croatian Literature
Series, vol. 6, 1991, translated from English by
Ivan Matković, library
associate Ančica Petrušić) and Hrvati i Crkva.
Kratka povijest hrvatskog
katoličanstva u modernosti [Croats and the
Church. A Brief History of
Croatian Catholicism in Modernity] (Zagreb -

POVEZANOST RADA