Naslov
Dvosložni i trosložni prijedlozi kao toničke riječi u osječkom govoru
(Two-syllable and three-syllable prepositions as tonic words in the language variety spoken in Osijek)

Autori
Rajle, Lorna

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Sažeci sa skupova, sažetak, znanstveni

Skup
CLARC 2018, Perspektive jezične raznolikosti

Mjesto i datum
Rijeka, Hrvatska, 08.06.2018. - 10.06.2018

Vrsta sudjelovanja
Predavanje

Vrsta recenzije
Međunarodna recenzija

Ključne riječi
naglasak ; prijedlozi ; prednaglasnice ; Osijek
(accent ; prepositions ; proclitics ; Osijek)

Sažetak
Jedan od problema ortoepske norme oko kojega akcentolozi vode rasprave jest pravilo prenošenja naglaska na prednaglasnicu u slučaju kada tonička riječ ima izvorno silazni naglasak. S obzirom na to da se navedeno pravilo u praksi uvelike krši, struka dovodi u pitanje opravdanost njegova obveznog provođenja, ali do sada još nije dala svoj konačan sud o tome kako otkloniti nesklad između uzusa i norme. Sredinom prošlog stoljeća uočeno je da u naglasoj cjelini koju čini prednaglasnica i tonička riječ prenošenje naglaska ovisi o duljini naglasnice i da se ono češće provodi ako je naglasnica kraća pa je Pravopisna komisija zaključila da se naglasak obvezno treba prenositi s jednosložnih i dvosložnih naglasnica, dok je s trosložnih i višesložnih riječi dopušteno i neprenošenje. No čak i takvo „prilagođeno“pravilo uglavnom se nije provodilo tada niti se danas provodi, čak ni u govoru nekih izvornih novoštokavaca. S druge strane, problem prenošenja naglaska na prednaglasnicu može se promatrati ne samo s gledišta duljine toničke riječi nego i s gledišta duljine same prednaglasnice. Neki radovi napominju da će izvorni novoštokavci dosljedno prenijeti naglasak sa zamjenice na jednosložni prijedlog u slučajevima poput: nà mene, òd vās, prèd njīm, zà sebe, ìz njē, dok se u sklopovima dvosložnih i trosložnih prijedloga s osobnim zamjenicama 1. i 2. l. jd. i povratnom zamjenicom prenošenje većinom neće izvršiti. To znači da se kao prednaglasnice ponašaju samo jednosložni prijedlozi, a dvosložni i trosložni tek iznimno (samo u slučajevima krȍzā te, ȕzā nj, ȕzā se, nȁdā me, prȅdā me, pȍdā nju itd). Premda naglasni ostvaraji izvornih govornika ne moraju nužno postati dijelom ortoepske norme, da bi se ona usustavila, važno je poznavati govorne navike što većeg broja govornika čak i različitih dijalektnih osnovica. U radu će se opisati naglasne navike Osječana s posebnim osvrtom na izraze u kojima naglasnu cjelinu čini prijedlog s osobnom i povratnom zamjenicom te će se istražiti uvjetuje li u tim slučajevima duljina prijedloga prenošenje naglaska na prednaglasnicu i, ako uvjetuje, u kojoj mjeri.

Izvorni jezik
Hrvatski

POVEZANOST RADA