Naslov
„Mora se Konkordatu još i danas pripoznati pravna snaga, jer on izmedju valjano proglašenih zakona ne može iznimku činiti“
(“The Concordat's legal force must be recognised still today, since it can be no exception among validly promulgated acts.”)

Autori
Krešić, Mirela

Izvornik
Zbornik Pravnog fakulteta u Zagrebu (0350-2058) 71 (2021), 2; 157-186

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Radovi u časopisima, članak, znanstveni

Ključne riječi
Konkordat iz 1855., Opći građanski zakonik, Hrvatska i Slavonija, Josip Juraj Strossmayer, oporuka
(the 1855 Concordat, General Civil Code, Croatia and Slavonia, Josip Juraj Strossmayer, will)

Sažetak
Nakon ukidanja neoapsolutizma i povratka ustavnosti (1860.) raspravljalo se o valjanosti austrijskih propisa uvedenih putem patenata pa tako i pitanje valjanosti Konkordata iz 1855. Stajališta o tome su nerijetko bila oprečna te se o tom pitanju raspravljalo ne samo s pravnog stajališta već i kao o značajnom nacionalno- političkom te crkvenom pitanju. Na temelju spisa iz fonda Stola sedmorice Hrvatskog državnog arhiva povodom tužbe o nasljednom pravu nakon smrti biskupa Strossmayera u radu se rekonstruira pravni okvir uređenja oporučnog nasljeđivanja iza prelata te se analiziraju presude Sudbenog stola u Osijeku, Banskog stola te Stola sedmorice odnosno argumentacija ovih sudova prilikom donošenja presuda. Naime, temeljem tužbenog zahtjeva povodom osporavanja biskupove oporuke, sudovi su razmatrali je li Konkordat na snazi odnosno je li povratak ustavnosti stavio izvan snage propise uvedene u razdoblju apsolutizma pa tako i Konkordat te smatra li se, pod pretpostavkom da je Konkordat ipak i dalje na snazi, Kolonićeva konvencija, kao prije važeći propis, juxta sacra canones na koju se poziva §XXI. Konkordata pa se slijedom toga ne primjenjuje onaj dio o oporučnoj slobodi raspolaganja prelata već je za valjano mortis causa raspolaganje potrebno odobrenje vladara. Kako biskup Strossmayer, prema mišljenju tužitelja, nije imao odobrenje vladara njegova oporuka nije valjana te se primjenjuju pravila zakonskog nasljeđivanja koja tužitelja smatraju jednim od nasljednika s pravom na 1/3 ostavine. Sve tri sudske razine bile su stajališta kako je Konkordat kao državni zakon i dalje na snazi, Kolonićeva konvencija nije justa sacra canones te je oporučno raspolaganje biskupa Strossmayera valjano. U zauzimanju ovog stajališta sudovi su istaknuli kako je Konkordat proglašen u skladu za zakonom te je pri tom nevažno što je do njegovog proglašenja došlo tijekom apsolutizma jer prema Zakonu o vlasti sudačkoj sudovi ne mogu ocjenjivati ustavnost zakona koji je proglašen valjano. Osim toga, Naputak o privremenom uređenju županija propisao je primjenu svih neoapsolutističkih propisa do izričitog ukidanja ili zamjene odgovarajućim hrvatskim propisima dok činjenica da su Austrija i Ugarska ukinule Konkordat nije bila od nikakvog utjecaja za Hrvatsku. Osim što je Konkordat smatran te se primjenjivao kao državni zakon, sudska su tijela vlasti držala i da je Kolonićeva konvencija, čije je važenje potvrđeno zak. čl. 1715:XVI, bila državni zakon, a nikako ne justa sacros canones tj. sveti crkveni zakon kakvom bi kvalifikacijom bila omogućena njezina primjena pozivanjem na Konkordat.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Pravo, Povijest, Religijske znanosti (interdisciplinarno polje)

POVEZANOST RADA