Naslov
Zanaglasne dužine u osječkom govoru
(Post-accentual Lengths in the Speech of Osijek)

Autori
Rajle, Lorna ; Pletikos Olof, Elenmari ; Martinović, Blaženka

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Sažeci sa skupova, sažetak, znanstveni

Izvornik
Značenje u jeziku - od individualnoga do kolektivnoga, XXXIII. međunarodni znanstveni skup / Matešić, Mihaela ; Nigoević, Magdalena - Rijeka : Srednja Europa ; Hrvatsko društvo za primijenjenu lingvistiku (HDPL), 2019, 70-70

ISBN
978-953-8281-00-6

Skup
XXXIII. međunarodni znanstveni skup HDPL-a "Značenje u jeziku – od individualnoga do kolektivnoga"

Mjesto i datum
Rijeka, Hrvatska, 16.05.2019. - 18.05.2019

Vrsta sudjelovanja
Predavanje

Vrsta recenzije
Međunarodna recenzija

Ključne riječi
zanaglasne dužine ; urbani govori ; osječki govor ; uporaba ; norma
(post-accentual lengths ; urban speeches ; speech of Osijek ; usage ; norm)

Sažetak
Jedno od nestabilnih mjesta hrvatske ortoepske norme jest naglasni sustav i u okviru njega izgovor/ostvaraj zanaglasnih dužina. Novija istraživanja hrvatskoga govora pokazuju da u hrvatskim urbanim govorima nestaje razlikovanje (ili ga i nema) dugih i kratkih zanaglasnih slogova te da je reduciranje dužina prisutno i u govorima s novoštokavskim četveronaglasnim sustavom (Pletikos Olof, 2013). Ta se pojava često objašnjava posljedicom obilježenosti i niskog stupnja poželjnosti ostvarivanja zanaglasnih dužina među govornicima hrvatskog jezika (Škarić i Lazić, 2002) pa stoji otvoreno pitanje o potrebi modifikacije norme i u području zanaglasnih dužina, naime „one se i izgovaraju i ne izgovaraju“. Budući da standardna norma treba određivati ono što je stilski neutralno i neobilježeno, jezikoslovci u tom segmentu prešutno prihvaćaju odmak od propisa. Ipak, dužine su prije svega činjenica gramatike (primjerice pripadaju određenim nastavcima i sufiksima) pa im je u sustavu osigurana stabilnost (Martinović, 2014), no „komunikacijska vrijednost“ ostaje upitnom. U svjetlu proučavanja hrvatskih urbanih govora s posebnim naglaskom na zanaglasne dužine, cilj je rada opisati njihove ostvaraje u osječkom govoru (posebice u paradigmi imenica e-vrste, u proširenim tvorbenim sufiksima te u prezentu glagola i određenim oblicima pridjeva) te ih usporediti s ostvarajem modelskoga govornika hrvatskoga standarda kada izgovara i kada (s namjerom) ne izgovara zanaglasne dužine, čije vrijednosti trajanja uzimamo kao referentne vrijednosti za kategorije dugi i kratki. Dosadašnja su istraživanja pokazala da se u Osijeku, čiji govor pripada novoštokavskom četveronaglasnom sustavu, najčešće gube dužine koje nisu neposredno iza uzlaznih naglasaka te da slabe (ali se najčešće ne gube) i dužine iza uzlaznih naglasaka, osobito iza dugouzlaznog (Benić, 2007), no ne postoji sustavniji opis zanaglasnih dužina u navedenim kategorijama riječi. Istraživanje se temelji na analizi govora Osječana koji su čitali rečenice zasićene riječima s očekivanim dužinama. Rezultati su pokazali da u osječkom govoru postoji tendencija reduciranja zanaglasnih dužina u pojedinim oblicima, ali rjeđe iza uzlaznih naglasaka.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Filologija

POVEZANOST RADA