Naslov
Vrjednovanje otvoreno dostupnih časopisa u hrvatskoj znanstvenoj zajednici
(Evaluation of open access journals in the croatian scientific community)

Autori
Romić, Kristina

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Ocjenski radovi, doktorska disertacija

Fakultet
Filozofski fakultet

Mjesto
Zagreb

Datum
19.04

Godina
2021

Stranica
186

Mentor
Dr.sc. Ivana Hebrang Grgić, izv.prof.

Ključne riječi
znanstvena komunikacija, otvoreni pristup, otvoreno dostupni časopisi, predatorski časopisi, predatorski izdavači, časopisi upine kvalitete, časopisi neprovjerene kvalitete, lažni časopisi, bijeli popisi, crni popisi
(scientific communication, open access, open access journals, predatory journals and publishers, questionable quality journals, unverified journals, white lists, black lists)

Sažetak
Jedan od izazova koji posljednijih desetak godina zbog velikog broja znanstvenih časopisa i naglog razvoja informacijsko-komunikacijske tehnologije postaje sve veći kod znanstvenika je dvojba gdje objaviti rad, u kojoj znanstvenoj publikaciji, s obzirom na sve teže razlikovanje pouzdanih od nepouzdanih izvora. Otvoreni pristup donio je brojne prednosti za znanstvenike i razvoj znanosti. Međutim, s vremenom se pojavila anomalija koja narušava tradicionalan sustav znanstvene komunikacije – izdavači i časopisi upitne kvalitete objavljuju neprovjerene informacije ugrožavajući napredak znanosti. Otvoreni pristup donosi mnoge prednosti – znanstvene informacije su dostupnije, a brojna su istraživanja dokazala citatnu prednost otvorenoga pristupa. Međutim, u posljednjih desetak godina uočena je jedna anomalija sustava izazvana težnjom za profitom pojedinaca koji nisu legitimni članovi akademske zajednice i organizacija koje nisu znanstveni izdavači iako se takvima predstavljaju. To su izdavači koji objavljuju časopise upitne, tj. neprovjerene kvalitete – objavljuju u otvorenom pristupu, koriste poslovni model naplate troškova autorima, a pri tome ne provode recenziju već objavljuju sve, bez ikakvih kriterija. Prema tome, osnovno obilježje časopisa neprovjerene kvalitete je neselektivnost u procesu odabira rukopisa zbog nepostojanja recenzijskog postupka. Usto, vrlo često takvi časopisi ne objavljuju sve potrebne informacije o časopisu (npr. podatke o članovima uredništva, kontakte, identifikacijske oznake), ističu lažne podatke o indeksiranosti i bibliometrijskim pokazateljima i šalju pozive autorima putem neželjenih poruka elektroničke pošte te obećavaju nerealno kratke rokove prihvaćanja i objavljivanja radova. Takvi izdavači nazivaju se i predatorskim izdavačima. Predatorski izdavači objavljuju znanstvene informacije stavljajući vlastitu zaradu ispred kvalitete informacija koje objavljuju. Pojava časopisa i izdavača neprovjerene kvalitete anomalija je koja je postala veliki problem za znanstvenu komunikaciju, ali i za razvoj znanosti i ljudskoga društva. Od izuzetne je važnosti da takve časopise korisnici (znanstvenici, ali i šira javnost) znaju prepoznati. Zbog toga je važno osmisliti načela vrjednovanja znanstvenih informacija koje se objavljuju u otvorenom pristupu. Svrha ove doktorske disertacije je istražiti navedenu anomaliju unutar hrvatske znanstvene zajednice, utvrditi načela vrjednovanja znanstvenih časopisa. Rad je podijeljen u sedam poglavlja: Moderna znanstvena komunikacija, Kontrola kvalitete znanstvenih radova, Otvoreni pristup znanstvenim informacijama, Izdavači i časopisi upitne kvalitete, Istraživanje, Zaključak. Cilj istraživanja je istražiti pojavu časopisa i izdavača neprovjerene kvalitete kao anomaliju stoljećima izgrađivanog modela znanstvene komunikacije putem znanstvenih časopisa ; istražiti na koji način ta anomalija utječe na znanstvenu komunikaciju hrvatskih znanstvenika te iznaći načela koja mogu poslužiti u vrjednovanju časopisa objavljenih u otvorenom pristupu. Da bi se realizirao cilj istraživanja postavljene su 3 hipoteze. Istraživanje je provedeno u tri dijela, te se svaki dio odnosio na jednu hipotezu. U prvoj hipotezi pretpostavilo se da hrvatski znanstvenici rijetko koriste časopise neprovjerene kvalitete u svom znanstvenom radu. Istraživanje otvoreno dostupnih časopisa u kojima su hrvatski znanstvenici objavili svoje znanstvene radove u 2016. godini provedeno je putem platforme Web of Science (WoS), Scopus i DOAJ. Na temelju dobivenih rezultata su se provjerili časopisi koji nisu u niti jednoj od relevantnih baza, i to na DOAJ-vom popisu časopisa koji lažno tvrde da su uvršteni u tu bazu na arhiviranoj verziji Beallovoga popisa predatorskih časopisa i izdavača, na popisu Stop Predatory Journals (popis predatorskih izdavača i časopisa) te na Kscien's listi (popis predatorskih izdavača i časopisa). Od ukupnog broja analiziranih naslova časopisa samo 14% časopisa se ne nalazi u relevantnim bazama (platforme Web of Science (WoS), Scopus i DOAJ). Rezultati istraživanja pokazali su da je od ukupnog broja analiziranih naslova časopisa 2, 87% časopisa upitne (neprovjerene) kvalitete, stoga je prva hipoteza potvrđena. Časopisima koji se nalaze na barem jednom od navedenih popisa istražili su se podaci o: uredniku i uredništvu, recenziji te osnovni podaci o časopisu. Rezultati pokazuju da 92% časopisa ima jasno vidljiv kontakt na svojoj web stranici, te 94% časopisa sadrži podatke o uredniku i uredništvu, 90 % časopisa na web stranicama posjeduje informacije provođenju recenzije, 10% o vremenu potrebnom za provođenje recenzije, 69% časopisa ne sadrži podatke o adresi časopisa, 95% časopisa koristi nazive upitnih metrijskih sustava i izmišljenih pokazatelja te 77% sadrži podatke o naplati naknade za objavu rada. U drugoj se hipotezi pretpostavilo da hrvatski znanstvenici kritički razmatraju obilježja časopisa prepoznajući časopise neprovjerene kvalitete. Istraživanje je provedeno putem anketnog upitnika. Rezultati istraživanja su pokazali da hrvatski znanstvenici ne prepoznaju časopise upitne kvalitete, čime se hipoteza 2 odbacila. U trećoj se hipotezi pretpostavilo da su knjižničari u hrvatskim knjižnicama svjesni postojanja anomalije u modelu znanstvene komunikacije, ali rijetko provode organiziranu edukaciju korisnika. Istražile su se 124 mrežne stranice putem metode analize sadržaja: 104 visokoškolskih knjižnica te 20 knjižnica pri znanstvenim institutima. Edukaciju korisnika provodi 34% (42) visokoškolskih knjižnica i knjižnica pri znanstvenim institutima. Obavijesti, informacije i edukaciju korisnika o znanstvenom izdavaštvu i časopisima upitne (neprovjerene) kvalitete dostupne su u 11% (14) visokoškolskih knjižnica te knjižnica pri znanstvenim institutima., stoga je u potpunosti potvrđena treća hipoteza. Kako bi znanstvenici (i ostali korisnici znanstvenih informacija) prepoznali časopise upitne kvalitete trebaju razvijati informacijsku pismenost u otvorenom pristupu. Potrebno je razvijanje novih sposobnosti i vještina koje će im ostvariti pronalazak, vrednovanje i ispravno korištenje znanstvenih informacija u otvorenom pristupu.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Informacijske i komunikacijske znanosti

POVEZANOST RADA