Naslov
Uvjerenja medicinskih sestara o nasilju nad ženom u obitelji i spremnost na suradnju sa službom socijalne skrbi
(Beliefs of medical nurses on family violence against women and their willingness to co-operate with social welfare services)

Autori
Racz, Aleksandar

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Ocjenski radovi, doktorska disertacija

Fakultet
Pravni fakultet Sveučilišta u Zagrebu

Mjesto
Zagreb

Datum
12.01

Godina
2010

Stranica
420

Mentor
Prof.dr. Marina Ajduković

Ključne riječi
obiteljsko nasilje ; medicinske sestre ; stavovi
(domestic violence ; nurses ; attitudes)

Sažetak
Na slučajnom uzorku od 600 medicinskih sestara zaposlenih na razini primarne, sekundarne i tercijarne zdravstvene zaštite u sustavu zdravstva grada Zagreba, prikupljeni su podaci o njihovim sociodemografskim i radnoprofesionalnim obilježjima, epidemiološki podaci o izloženosti obiteljskom i intimnom partnerskom nasilju, te istražena njihova uvjerenja o nasilju nad ženom u obitelji i spremnost na suradnju sa sustavom socijalne skrbi. Dobiveni podaci pokazuju da je 26, 8% medicinskih sestara u djetinjstvu svjedočilo nasilju među roditeljima, 15, 7% bilo je i osobno zlostavljano od strane roditelja, dok ih se 15% danas subjektivno osjeća zlostavljanom ženom. Svaka jedanaesta bila je žrtvom zlostavljanja u bivšim vezama, a 2, 8% su priznale izloženost zlostavljanju u sadašnjoj partnerskoj vezi. Među zlostavljanima, 54% ih je najmanje jednom doživjelo neki oblik verbalnog, 23% psihičkog, 18% fizičkog, 7% seksualnog, a 6% ekonomskog nasilja. One medicinske sestre koje su bile zlostavljane u djetinjstvu, u odrasloj dobi češće su žrtvama nasilja u bivšim i u sadašnjim partnerskim vezama. Također su one medicinske sestre koje su bile žrtve nasilja u bivšim vezama značajno češće (F=139, 955 ; df=1 ; p<0, 01) izložene nasilju i u aktualnim vezama. Uspoređena su također uvjerenja o nasilju nad ženom između medicinskih sestara zaposlenih u izvanbolničkoj i bolničkoj zdravstvenoj zaštiti, onih koje se osjećaju zlostavljanim u odnosu na one koje se tako ne osjećaju te između onih koje su spremne prijavljivati slučajeve nasilja nad pacijenticama u odnosu na one koje to usprkos zakonskoj obavezi nisu. Tijekom cjelokupnog radnog vijeka, više od polovine medicinskih sestara se nije nikada susrelo s osnovanom sumnjom na slučaj mogućeg zlostavljanja pacijentice, dok ih se preko 80% susrelo samo sa šest ili manje slučajeva pri čemu one koje se smatraju zlostavljanom češće u praksi prepoznaju slučajeve nasilja. Istovremeno preko polovina (49, 7%) medicinskih sestara iskazuje da s njihovog odjela nikad nije podnesena prijava o počinjenom nasilju nad ženom. Nizak stupanj prepoznavanja i prijavljivanja slučajeva nasilja objašnjava podatak da 44, 1% ispitanica smatra da o problemu intimnog partnerskog nasilja zna malo ili vrlo malo, pri čemu je t-testom (t=-3, 553, df=598, p<0, 01) potvrđeno da one koje se smatraju zlostavljanima svoje vlastito znanje o problemu nasilja procjenjuju većim. Ne samo što nasilje u praksi vrlo rijetko prepoznaju, već i 69, 5% ispitanica pogrešno smatra da 10% - 40% žrtava same prijavljuju doživljeno nasilje. Istovremeno, svaka četvrta medicinske sestra odnos prijavljenih i neprijavljenih slučajeva procjenjuje kao 1:100, svaka peta kao 1:10, a svaka deseta kao 1:1000. Indikativno je da iako se 74, 0% medicinskih sestara deklarativno slaže s zakonskom dužnošću prijavljivanja mogućih slučajeva nasilja, u praksi prijavljivanje izostaje jer najveći 332 stupanj slaganja izražavaju s tvrdnjom da nasilje nad ženom uopće ne bi trebalo nikome prijavljivati jer se time narušava obveza čuvanja liječničke tajne (4, 41). Uznemirujuće je da je samo 12% medicinskih sestara spremno osobno aktivno prijaviti prepoznate slučajeva nasilja, a kao moguće razloge neprijavljivanja 28% ih ističe da se ne želi miješati u tuđi privatni život, 22, 8% smatra da je teško procijeniti granicu između normalnih sukoba među partnerima i zlostavljanja, a 17, 2% smatra da je žena zapravo sama odgovorna da potraži zaštitu. Zabrinjavajuće je da 65, 7% nikada nije pohađalo bilo kakav oblik edukacije o obiteljskom nasilju, a tek 2, 3% o nasilju je učilo izvan obaveznih nastavnih sadržaja. Korištenjem χ2 testa (6, 515, df=1, p=0, 011) pokazano je da su žene koje se osjećaju zlostavljanima više bile uključene u dosadašnju edukaciju o problemu nasilja. Većina medicinskih sestara ne iskazuje interes za uključivanje u trajne oblike edukacije o problemima nasilja nad ženom u obitelji. Upravo suprotno, samo 32, 8% medicinskih sestara dragovoljno bi se uključilo u organizirane oblike edukacije. Testom χ 2 (8, 265, df=3, p=0, 041) potvrđeno je da medicinske sestre koje se osjećaju zlostavljanima značajnije iskazuju odbijanje prema mogućoj edukaciji što upućuje na potrebu propisivanja obaveznog sudjelovanja u edukaciji. Posebna pažnja bila je usmjerena na istraživanje jasnoće vlastite profesionalne uloge i uloge drugih komplementarnih službi, a posebice analizu spremnosti na suradnju sa socijalnim službama pri zbrinjavanju žrtava nasilja. Medicinske sestre najveću važnost pridaju policiji (3, 62) i pravosuđu (3, 60), nešto manju socijalnim službama (3, 46), zdravstveni sustav uglavnom ne smatraju važnim (2, 73) dok uvjerljivo najmanju važnost pridaju udrugama civilnog društva (1, 62). Izuzetno nepovjerenje pokazuju prema radu socijalnih službi pri čemu je čak 24, 8% medicinskih sestara uvjereno da su socijalne službe bezosjećajne, trome, inertne, nezainteresirane i potpuno beskorisne, dok ih tek manje od 1% smatra da u okviru svojih mogućnosti socijalne službe rade najbolje što mogu i glavna su poluga u rješavanju problema. Zanimljivo je da medicinske sestre iskazuju izrazito negativnu ocjenu rada socijalnih službi unatoč činjenici da ih preko 83% nikada u svojoj sestrinskoj praksi nisu s njima ostvarile bilo kakav kontakt, dok zanemarivih 0, 7% vrlo često kontaktira sa socijalnom službom. Srećom, istraživanje na kraju ostavlja nadu u mogućnost razvijanja intersektorske suradnje budući da je usprkos negativnom iskustvu i izrazitoj kritičnosti, čak 69, 7% medicinskih sestara zadržalo spremnost da ponovno kontaktira sa socijalnom službom. Upravo to uvjerenje medicinskih sestara treba biti temelj razvoja i unapređenje interdisciplinarne suradnje bez koje nama uspješne pomoći žrtvama nasilja.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Pravo, Socijalne djelatnosti

POVEZANOST RADA