Naslov
Namještaj i kultura stanovanja u Zagrebu u drugoj polovini 19. stoljeća
(Furniture and culture of living in Zagreb in the second half od the 19th century)

Autori
Brdar-Mustapić, Vanja

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Ocjenski radovi, doktorska disertacija

Fakultet
Filozofski fakultet

Mjesto
Zagreb

Datum
15.04

Godina
2015

Stranica
869

Mentor
Galjer, Jasna

Ključne riječi
namještaj, kultura stanovanja, Hrvatska, 19. stoljeće
(furniture, culture of living, Croatia, 19th century)

Sažetak
Osnovno područje istraživanja u ovom radu povijest je profanog namještaja u širem vremenskom razdoblju od 1830-ih do 1914. godine u kojem traje neostilski izričaj u toj grani umjetničkog obrta (uz stilsku heterogenost koja u europskom prostoru ima ranije korijene te uz kasnije manifestacije). Predmet je istraživanja građa iz Zagreba. Odabrani namještaj iz fundusa zagrebačkih muzeja, institucija i javnih prostora i privatnog vlasništva te ambijentalne cjeline čine temelj za prikaz stilsko- oblikovnih karakteristika namještaja, njegovih proizvođača, uređenja interijera i kulture stanovanja unutar navedenog vremena i prostora. Osim klasifikacije i analize stilsko- - oblikovnih karakteristika namještaja na temelju odabrane i dostupne građe naše kulturne baštine uz komparativne europske primjere, izdvojeni su i važni aspekti za povijest namještaja ovog perioda, univerzalni za cijelu Europu, pa su stoga opća mjesta i u istraživanju povijesti umjetničkog obrta i namještaja u nas: gospodarske izložbe, moderni tržišni modeli, tehnološki napredak, teoretske postavke umjetničkoobrtničke prakse i savjeti kv_1_2_2015_(17)_6_2_korektura_2_repro_fin_F.in dd 89 24/09/15 13:04 kvartal Xii-1|2-2015 90 za unutrašnje uređenje, obnova umjetničkog obrta s osnivanjem institucija obrtničkih muzeja i škola. Tako je ekonomski kontekst u Hrvatskoj razložen s naglaskom na nastupe zagrebačkih proizvođača namještaja na gospodarskim izložbama kao manifestacijama znakovitim za analizirano razdoblje. Prezentiran je i pregled pravne regulative od sredine 19. stoljeća koja je inicirala i pratila procese prijelaza iz cehovske organizacije, definitivno ukinute obrtnim zakonom 1872., prema modernim tržišnim odnosima, te njihova implementacija i reakcija obrtnika i proizvođača namještaja na slobodu tržišta i konkurenciju, analiza brojčanih podataka, definiranje vrste proizvodnje (obrtničke ili tvorničke) te prikaz strukovne aktivnosti stolarskih obrtnika u Zagrebu. Atribucija predmeta, detektiranje novih predmeta, nacrta, fotografskih i pisanih izvora te abecedarij zagrebačkih proizvođača namještaja koji uključuje kako obrtnike tako i veće pogone i prve tvornice namještaja te analiza njihova djelovanja važan je doprinos ovog istraživanja budući da je profani namještaj proučavanog razdoblja često anoniman. Ujedno su prezentirane i nove tehnologije i materijali u proizvodnji namještaja i njihova recepcija u našoj sredini. S druge strane, obnova umjetničkog obrta putem novoosnovanih institucija (muo, Obrtna škola) u prvi plan stavlja Hermana Bolléa kao autora nacrta te njegov krug stolarskih majstora. U vremenu u kojem je pitanje kako urediti dom dominantno, teoretski principi u oblikovanju namještaja i upute za uređenje interijera europskih autora prenose, doduše sporadično i fragmentarno, i domaći autori u tiskovinama. To su bile premise za obradu malog broja sačuvanih zagrebačkih stambenih interijera i onih poznatih po fotografijama u slijedu raznovrsnih pristupa unutrašnjeg uređenja u tom razdoblju koji ilustriraju neke od postulata unutrašnjeg uređenja i njihovu heterogenost. Taj pregled je dopunjen analizom uređenja javnih prostora, od kavana, preko muzejskih i kulturnih institucija, kazališta koja upravo u ovom razdoblju doživljavaju kvantitativnu eksploziju, novog arhitektonskog tipa željezničkog kolodvora stvorenog u prometnoj revoluciji do reprezentativnog uređenja banaka kao novih centara moći i kapitala. Ujedno se 19. stoljeće kao doba modernizacije i tehnološkog materijalizma prepoznaje i u konstantnom pregnuću za sve boljim uvjetima stanovanja, od udobnosti do uvođenja novih higijenskih standarda, što je također prezentirano u okviru naše situacije. Kultura stanovanja obrađena je primarno iz povijesnoumjetničkog i dijelom iz sociološkog rakursa. Na primjerima kulturne baštine u Zagrebu vezane uz namještaj i interijere iščitava se, dakle, i stilska raznolikost, i teoretska osviještenost, i razvoj od obrtničke do industrijske proizvodnje te ukorijenjenost u zasade historicizma i u srednjoeuropski, osobito bečki i germanski kulturni prostor. Tema namještaja, unutrašnjeg uređenja i kulture stanovanja u Zagrebu, koji upravo tada izrasta u moderan grad i postaje kulturno-političko središte zemlje, stoga je jedna od esencijalnih za razumijevanje ne samo povijesti namještaja i umjetničkog obrta, unutrašnjeg uređenja i kulture stanovanja, nego i povijesti umjetnosti i kulturne povijesti razdoblja historicizma u Zagrebu i Hrvatskoj.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Povijest umjetnosti, Primijenjena umjetnost

POVEZANOST RADA