Naslov
Historijsko slikarstvo u opusu Ivana Tišova
(Historical painting in the opus of Ivan Tišov)

Autori
Kokeza, Ivan

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Sažeci sa skupova, sažetak, ostalo

Izvornik
Slikar Ivan Tišov, život i djelo, Znanstveni skup u sklopu Programa obilježavanja 150 godina od rođenja slikara Ivana Tišova / - , 2020, 11-11

Skup
Znanstveni skup u sklopu Programa obilježavanja 150 godina od rođenja slikara Ivana Tišova: Slikar Ivan Tišov, život i djelo

Mjesto i datum
Đakovo, Hrvatska, 16.10.2020

Vrsta sudjelovanja
Predavanje

Vrsta recenzije
Domaća recenzija

Ključne riječi
Ivan Tišov, historijsko slikarstvo
(Ivan Tišov, Historical painting)

Sažetak
Historijsko slikarstvo definira se kao specifičan likovni žanr druge polovice 19. i prve polovice 20. stoljeća vezan uz razvoj građanskoga društva te fenomene nacionalne identifikacije, provođenja specifičnih kulturnih politika te ostvarivanja tzv. povijesne autentičnosti na slikama. Unutar povijesti hrvatskoga historijskog slikarstva Ivan Tišov odigrao je iznimno važnu ulogu. Tišovljev opus s polja historijskoga slikarstva okvirno se dijeli na dvije veće kronološke cjeline. U prvom razdoblju, u vrijeme Austro-Ugarske Monarhije, slikar se rijetko bavi povijesnom tematikom pa ona uključuje tek nekoliko djela, i to: Krštenje kralja Tomislava iz 1906., Portret Ljudevita Gaja iz 1908. te Portret Ljudevita Gaja u starijim godinama i Slavlje hrvatske kazališne umjetnosti iz 1909. godine (posljednje navedeno djelo zapravo je suvremeni antipod Bukovčevu kazališnom zastoru pa uključuje tek nekoliko povijesnih osoba). U drugom pak razdoblju, nakon uspostavljanja Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca, Tišov slika više djela historijskog (premda prije svega kroničarskog) karaktera. U tom razdoblju od približno deset godina (1918. – 1928.) za potrebe novih političkih i kulturnih krugova nastaju redom: 29. listopada 1918. (tzv. Prelom), Dan slobode, Jugoslavenski odbor pri sjednici u Londonu, Vatromet na Gornjem gradu u čast regenta Aleksandra, Jugoslavenski odbor u Parizu, Alegorija (tzv. Ujedinjenje), 1. prosinca 1918. godine – prijestolonasljednik Aleksandar kao regent Kraljevine Srbije proklamira ujedinjenje svih zemalja Srba, Hrvata i Slovenaca u jedinstvenu državu pod vlašću dinastije Karađorđevića, Doček kralja Aleksandra i srpske vojske 1918. godine, Slava Lisinskom te Stjepan Radić među seljacima. Unutar izlaganja najviše će se pozornosti posvetiti upravo tom, drugom i opsežnijem razdoblju stvaralaštva, a napose djelima sačuvanima na području Hrvatske - namijenjenima tamošnjim kulturnim i političkim institucijama.

Izvorni jezik
Hrvatski

POVEZANOST RADA