Naslov
EMPATIJA U KONTEKSTU OSNOVNE OBRAZOVNE INTEGRACIJE
(EMPATHY IN THE CONTEXT OF PRIMARY EDUCATIONAL INTEGRATION)

Autori
Špelić, Aldo

Vrsta, podvrsta i kategorija knjige
Autorske knjige, monografija, znanstvena

Izdavač
Sveučilište Jurja Dobrile u Puli

Grad
Pula

Godina
2020

Stranica
150 hrv -154 eng

ISBN
978-953-8278-06-8

Ključne riječi
empatija, prosocijalnost, socijalizacija, obrazovna integracija i osnovno obrazovanje
(empathy, prosociality, socialization, educational integration and primary education)

Sažetak
Knjiga Empatija u kontekstu osnovne obrazovne integracije rezultat je višegodišnjih istraživanja uspješnosti primjene integracijskog modela u našem osnovnom obrazovanju s obzirom na razvojna postignuća učenika s posebnim potrebama i njihovih tipičnih vršnjaka. U istraživanjima posebnosti primjene integracijskog modela u okvirima našega osnovnog obrazovanja osim uspješnosti socijalizacije učenika s posebnim potrebama u njihovim integracijskim razredima posebna je pažnja usmjerena na ispitivanje uloge i značenja integracijskog iskustva na razvoj socijalnih kompetencija tipičnih učenika kao i uloge i značenja toga razvojnog postignuća tipičnih učenika za uspješnost realizacije integracijskih zadataka u integracijskim razredima. Poticaji ovim istraživanjima bile su promjene u konceptu društva koje se odnose na pitanje njegove uloge u realizaciji prava svih pojedinaca za puno uključivanje u zajednicu i osobni razvoj, uključujući njihov kulturni i duhovni napredak. U skladu s tim posljednjih četrdeset godina koncept integracije dobio je posebno važno mjesto u organizaciji mnogih nacionalnih odgojno-obrazovnih sustava. Ove promjene na području obrazovanja potaknule su mnoge rasprave za i protiv primjene takvog modela u obrazovnoj praksi. Stoga s jedne strane imamo pozitivne stavove zasnovane na humanističkim vrijednostima toga pristupa i malom broju istraživanja koja potvrđuju opravdanost njegova provođenja i s druge strane mnoga negativna zapažanja o njegovoj ulozi i značenju u integraciji učenika s posebnim potrebama i njihovih tipičnih vršnjaka. U prvom poglavlju Integracijski model i osnovno obrazovanje prezentiran je povijesni razvoj i značajke koncepta integracije te zakonske i organizacijske pretpostavke njegova provođenja u Republici Hrvatskoj. U traženju odgovora o opravdanosti i korisnosti primjene takvoga obrazovnog modela polazište je bila analiza malog broja istraživanja obrazovne integracije koja su nudila veoma nekonzistentne i kontradiktorne rezultate. U skladu s tim u uvodnom je dijelu provedena analiza metodoloških i konceptualnih ograničenosti tih istraživanja koje su vodile takvim rezultatima. U uvodnom dijelu također je posebna pažnja dana analizi uloge i značenja razvoja socijalnih kompetencija tipične djece, odnosno njihove empatije i prosocijalnosti kao važnih čimbenika sposobnosti u suočavanju i ovladavanju posebnostima integracijskog iskustva na početku njihova osnovnog školovanja. U toj analizi posebna je pažnja dana razvojnim mogućnostima djece na početku osnovnog obrazovanja kao i značenju integracijskog iskustva za njihov daljnji razvoj. U drugom poglavlju knjige Metodološki pristupi u istraživanjima osnovne obrazovne integracije u skladu s ciljevima ove knjige, koja se bavi interpretacijom rezultata naših istraživanja obrazovne integracije u razdoblju 2004. – 2014., naš je interes bio objediniti rezultate svih pojedinačnih istraživanja oko tri važna pitanja i to (1) uspješnosti socijalizacije učenika s posebnim potrebama tijekom prve četiri godine osnovnog obrazovanja, zatim (2) značenja i uloge tih novih integracijskih uvjeta na razvojna postignuća tipičnih učenika na području socijalnih kompetencija, posebno empatije i prosocijalnosti, i na kraju (3) značenja i uloge tih razvojnih postignuća tipičnih učenika na području socijalnih kompetencija u realizaciji integracijskih zadataka, tj. izgradnji bliskih i prijateljskih odnosa s učenicima s posebnim potre-bama. U ovom dijelu, u skladu sa zapaženim metodološkim ograničenja u provedenim istraživanjima, prezentiran je problem nepostojanja primjerenih instrumenata koji se mogu primijeniti na djecu dobnog uzrasta 10 – 11 godina i utoliko potreba za konstruiranjem i standardiziranjem takvih novih instrumenata. U skladu s tim prezentirane su karakteristike novih konstruiranih i standardiziranih instrumenata primijenjenih u našim istraživanjima. U trećem poglavlju Rezultati istraživanja osnovne obrazovne integracije prezenti-rane su analize i interpretacije rezultata provedenih istraživanja s obzirom na tri postavljena pitanja. U prvom dijelu Uspješnost socijalizacije učenika s posebnim potrebama u integracijskim razredima prikazani rezultati upućuju na neuspješnost integracije učenika s posebnim potrebama u njihovim integracijskim razredima unutar kojih oni uglavnom predstavljaju „zvijezde odbijanja“. U analizi tih rezultata prepoznata je različitost u uspješnosti integracije učenika s posebnim potrebama s obzirom na njihove osnovne razvojne poteškoće, odnosno dijagnoze. Rezultati naših istraži-vanja pokazali su da su učenici s ADHD-om, blažom mentalnom retardacijom, poremećajem verbalne komunikacije i socijalnom zapuštenošću značajno manje uspjeli izgraditi bliske i prijateljske odnose s njihovim tipičnim vršnjacima u odnosu na učenike s poteškoćama učenja, Down sindromom i cerebralnom paralizom. U drugom dijelu Uloga i značenje integracijskog iskustva u razvoju socijalnih kompetencija tipičnih učenika prikazani rezultati upućuju na povezanost neuspješ-noga integracijskog iskustva u izgradnji bliskih i prijateljskih odnosa s učenicima s posebnim potrebama i neuspješnog razvoja socijalnih kompetencija tipičnih učenika, posebno njihove empatijske brige. Taj neuspješni razvoj empatijske brige tipičnih učenika u odnosu na njihove vršnjake koji nisu imali takvo integracijsko iskustvo više je izražen kod učenika nego kod učenica. U trećem dijelu Uloga i značenje socijalnih kompetencija tipičnih učenika u socija-lizaciji učenika s posebnim potrebama prikazani rezultati upućuju na povezanost razvojnih postignuća tipičnih učenika na području socijalnih kompetencija, posebno empatijske brige i njihove spremnosti da prihvate druženje i izgradnju bliskih i prijateljskih odnosa s učenicima s posebnim potrebama. Dobiveni su rezultati ukazali na potrebu poticanja i podržavanja razvoja empatije tipičnih učenika kao važnog preduvjeta uspješne realizacije integracijskih zadataka u početnom osnovnom obrazovanju. U zadnjem dijelu Integracijski model u osnovnom obrazovanju u Republici Hrvatskoj sumirani su svi dobiveni rezultati koji upućuju na negativne posljedice primjene integracijskog modela u okvirima našega osnovnog obrazovanja. Neuspješnost integracijskog procesa analizirana je s obzirom na prepoznate probleme u okviru našega osnovnog obrazovanja, kao što su nepostojanja općeprihvaćenoga jedinstv-enog i uniformnog modela integracije u organiziranju i provođenju naše osnovne obrazovne prakse, zatim nepostojanje pojedinih programa i pristupa koji bi pomogli učenicima s posebnim potrebama i njihovim tipičnim vršnjacima u prilagodbi na nove integracijske uvjete kao i nepostojanje posebne izobrazbe učitelja i stručnih službi uključenih u provođenju integracijske prakse. Na osnovi svih provedenih pojedinačnih analiza rezultata naših istraživanja možemo zaključiti o negativnim ishodima integracije u našem osnovnom obrazovanju koji su izraženi s jedne strane u neuspjehu socijalizacije učenika s posebnim potrebama i s druge strane u neuspjehu razvoja socijalnih kompetencija tipičnih učenika u integracijskim razredima. Međutim, treba istaknuti da naši rezultati ne dovode u pitanje korisnost i opravdanost primjene integracijskog modela već samo način njegova organiziranja i provođenja. Na kraju treba istaknuti posebno važnu ulogu empatije u organizaciji i realizaciji integracijskog modela u okvirima osnovnog obrazovanja. Analiza svih pojedinih rezultata istraživanja pokazuje da empatijske sposobnosti, posebno empatijska briga tipičnih učenika imaju posebno važnu ulogu i značenje u kontekstu osnovne obrazovne integracije. Važnu ulogu empatije u kontekstu osnovne obrazovne integracije možemo izraziti kroz tvrdnju da empatija je dio i produkt osnovne obrazovne integracije. Tako s jedne strane sposobnost empatije tipičnih učenika igra važnu ulogu u izgradnju bliskih i prijateljskih odnosa s učenicima s posebnim potrebama, što bitno određuje uspješnost realizacije integracijskih zadataka u redovnim razredima osnovne škole i s druge strane uspješnost realizacije tih integracijskih zadataka bitno određuje uspješnost njezina razvoja. Iz svega navedenog može se zaključiti da u organiziranju i provođenju integracijskog modela u okviru osnovnoga obrazovnog sustava posebnu pažnju treba posvetiti kreiranju posebnih programa i pristupa za učenika i učitelje koji će poticati i podržavati razvoj empatijskih sposobnosti tipičnih učenika.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Psihologija

Napomena
Knjiga je napisana na hrvatskom jeziku (150 str.) i
engleskom jeziku (154 str.)

POVEZANOST RADA