Pregled bibliografske jedinice broj: 111735
Vibracijska dinamika najjednostavnijih šećera
Vibracijska dinamika najjednostavnijih šećera // 3. znanstveni sastanak hrvatskih biofizičara / Svetličić, Vesna (ur.).
Zagreb: Hrvatsko biofizičko društvo, 2003. str. 16-16 (predavanje, domaća recenzija, sažetak, znanstveni)
CROSBI ID: 111735 Za ispravke kontaktirajte CROSBI podršku putem web obrasca
Naslov
Vibracijska dinamika najjednostavnijih šećera
(Vibrational dynamics of simplest sugars)
Autori
Mohaček Grošev, Vlasta
Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Sažeci sa skupova, sažetak, znanstveni
Izvornik
3. znanstveni sastanak hrvatskih biofizičara
/ Svetličić, Vesna - Zagreb : Hrvatsko biofizičko društvo, 2003, 16-16
Skup
Treći znanstveni sastanak hrvatskih biofizičara
Mjesto i datum
Zagreb, Hrvatska, 13.06.2003
Vrsta sudjelovanja
Predavanje
Vrsta recenzije
Domaća recenzija
Ključne riječi
šećeri; Raman; infracrvena spektroskopija
(sugars; Raman; infrared spectroscopy)
Sažetak
Ako se složimo da pod šećerima podrazumijevamo polihidroksi- aldehide i ketone, tada glikolaldehid kemijske formule CH2OHCHO, mada zadovoljava općenitu formulu CnH2nOn, ipak ne bismo uvrstili u šećere. Gliceraldehid, CH2OHCHOHCHO i 1, 3-dihidroksiaceton s druge strane, jesu najjednostavnije trioze. No da bismo razumjeli vibracijsku dinamiku trioza, krećemo od glikolaldehida, hidroksiacetona i jednostavnih alkohola kako bismo pratili kroz spektroskopske podatke za razna agregatna stanja tip kemijskog vezanja u molekulama i njihovo međusobno udruživanje. Slobodna molekula glikolaldehida posjeduje ravninu simetrije i unutarmolekulsku vodikovu vezu, kao i hidroksiaceton CH3COCH2OH. Otapanjem u vodi nastaju većim dijelom hidrati, tj umjesto karbonilne grupe na dotični ugljikov atom se vežu dvije OH grupe. Vodene otopine su izuzetno teške za proučavanje zbog prisustva većeg broja molekulskih vrsta u otopini &#8211 ; za glikolaldehid ima ih devet1. Otapanjem u alkoholu šećeri daju poluacetale i opet, u otopini je prisutno više molekulskih vrsta. To je vjerojatno i razlog zašto su objavljeni podaci o kristalnoj strukturi samo gliceraldehida2, a ne i glikolaldehida i dihidroksiacetona. Svi spomenuti spojevi u kristalu čine dimere na bazi 1, 4-dioksana (šesteročlani zasićeni ugljikov prsten s dva kisika), pri čemu glikolaldehid raspolaže s dvije kristalne faze3, a dihidroksiaceton s pet4. Važnost ovih spojeva nije samo u tome što su oni konačni produkti mnoštva biokemijskih reakcija u našem organizmu, već i u mogućnostima koje nude za modeliranje novih biomaterijala za medicinske svrhe. Do sada su polimeri mliječne i glikolne kiseline, a u novije se doba polimeri para-dioksanona rabe u rekonstrukcijskoj ginekološkoj i urološkoj kirurgiji kod žena.
Izvorni jezik
Engleski
Znanstvena područja
Fizika