Naslov
Islamski modernisti i liberalni islam
(Islamic modernists and liberal Islam)

Autori
Matić, Davorka

Izvornik
Behar : časopis za kulturu i društvena pitanja (1330-5182) XXVI (2017), 138; 7-11

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Radovi u časopisima, članak, znanstveni

Ključne riječi
Islamski modernizam ; politički islam ; liberalni islam ; al-Nahda
(Islamic modernism, political Islam, liberal Islam ; al-Nahda)

Sažetak
Rad je posvećen opovrgavanju teze o suštinski autoritarnoj naravi islama, što se ilustrira na primjerima velike tradicije islamskog modernizma i suvremenog liberalnog islama. Islamski modernizam predstavljao je važnu komponentu arapskog preporodnog pokreta, poznatog kao al- Nahda, koji se u zadnjoj četvrtini 19. stoljeća pojavio u Egiptu odakle se polako širio i na ostala područja tadašnjeg Osmanskog carstva. Glavna preokupacija vodećih islamskih modernista Afganija i Abduha bila je razvijanje argumentacije kojom bi se ponudilo ideološko opravdanje sveobuhvatnom programu reforme pravnih, socijalnih i političkih institucija muslimanskih društava. Nastojeći riješiti probleme svojeg društva unutar okvira vlastite kulturne tradicije modernisti su poduzeli preispitivanje klasičnih koncepata i metoda islamske pravne znanosti i formulirali novi pristup egzegezi Kur'ana. Taj novi pristup bio je, i suštini, kompatibilan s normativnim i kognitivnim standardima prosvjetiteljstva i predstavljao je otvorenu pobunu protiv islamske ortodoksije. U značajnom raskoraku sa suvremenim islamskim fundamentalistima koji Zapad doživljavaju isključivo u terminima opresije i kulturne prijetnje, islamski modernisti su prepoznali i pozitivnu stranu Europe i u njezinim idejama i političkim institucijama tražili inspiraciju za izgradnju političkog modela koji će, kroz pomirbu koncepata islama i vrijednosti reprezentativne demokracije, doprinijeti općem preporodu muslimanskih društava. Njihovu liniju razmišljanja u značajnoj mjeri slijede i suvremeni liberalni islamski intelektualci poput Ašmavija, El-Fadla, Ahmeda i Fatime Mernisi. Unatoč razlikama, svi liberalni islamski mislioci dijele uvjerenje da su islam i demokracija povezani temeljnim moralnim vrijednostima, da tradicija islamske političke misli sadrži interpretativne i praktične mogućnosti koje se mogu razviti u demokratski sistem. Zaključno, u radu se iznosi teza da je islam, kao i sve religije, povijesno dinamična i varijabilna kulturna forma koja živi i razvija se unutar određenog sociohistorijskog konteksta te da suprotstavljene interpretacije odnosa islama i demokracije treba tumačiti kao sociopolitičke sukobe prenesene na ideološko- teorijsku razinu.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Politologija, Sociologija

POVEZANOST RADA