Pregled bibliografske jedinice broj: 1116270
Želimo li što hoćemo? – Glagoli željeti i htjeti kao prijelazni i modalni u hrvatskome
Želimo li što hoćemo? – Glagoli željeti i htjeti kao prijelazni i modalni u hrvatskome // Drugi znanstveno-stručni skup Hrvatskog društva sveučilišnih lektora Jezici i svjetovi
Zagreb, Hrvatska, 2021. str. 28-29 (predavanje, podatak o recenziji nije dostupan, sažetak, ostalo)
CROSBI ID: 1116270 Za ispravke kontaktirajte CROSBI podršku putem web obrasca
Naslov
Želimo li što hoćemo? – Glagoli željeti i htjeti
kao prijelazni i modalni u hrvatskome
(Do we want what we want? – Verbs htjeti and
željeti
as transitive and modal verbs in Croatian)
Autori
Đurđević, Ranka
Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Sažeci sa skupova, sažetak, ostalo
Skup
Drugi znanstveno-stručni skup Hrvatskog društva sveučilišnih lektora Jezici i svjetovi
Mjesto i datum
Zagreb, Hrvatska, 25.02.2021. - 26.02.2021
Vrsta sudjelovanja
Predavanje
Vrsta recenzije
Podatak o recenziji nije dostupan
Ključne riječi
modalni glagoli, samoznačni glagoli, hrvatski jezik
(modal verbs, autosemantic verbs, Croatian language)
Sažetak
Izvornim govornicima hrvatskog jezika glagoli htjeti i željeti značenjski su vrlo bliski. To potvrđuju i opisi tih dvaju glagola u Velikom rječniku hrvatskoga standardnog jezika (2015). Tako se htjeti, nakon što se opiše njegova uloga pomoćnoga glagola u tvorbi futura prvog, određuje kao prijelazni glagol koji znači: imati volju, pokazivati želju za čim. Opis je oprimjeren sljedećim rečenicama: Hoću učiti. ; Hoću sladoled. ; Neću da mi smeta. Zatim se kao njegov sinonim navodi prvo značenje glagola željeti: imati želju, težiti da se što ostvari, postigne ili dobije, npr. željeti dijete / novi stan / zaposlenje. Zanimljivo je vidjeti i da je uz glagol htjeti kad je određen kao prijelazni u primjeru Hoću učiti. vidljiva njegova modalna upotreba – uz infinitiv samoznačnoga glagola učiti, ali ona nije istaknuta u opisu glagola htjeti kao rječničke natuknice. Modalni glagoli opisuju se kao oni koji otvaraju mjesta infinitivnim dopunama u okviru složenog predikatnog ustrojstva (ili rjeđe konstrukcijom da + prezent) (npr. Silić i Pranjković 2007, Belaj i Tanacković Faletar 2017). U gramatici Silića i Pranjkovića (2007) glagol htjeti ubrojen je među modalne glagole u užem smislu, čije je primarno značenje modalno, a to su glagoli htjeti, morati, trebati, smjeti, moći. Prema njima modalni se glagoli dalje dijele na one u širem smislu, npr. znati, umjeti, imati, željeti, koji nisu primarno modalni – modalno značenje njihova je dodatna mogućnost. Kako i glagol htjeti i glagol željeti imaju mogućnost da otvore mjesto objektu u akuzativu, a imaju i modalnu funkciju, cilj je ovoga rada na primjerima iz hrvatskog internetskoga korpusa (hrWaC) provjeriti upotrebljavaju li se ova dva glagola u suvremenom hrvatskom jeziku više kao suznačni (modalni) u kombinaciji s nekim samoznačnim glagolom ili samostalno (kao samoznačni glagoli) te na tim primjerima pokušati procijeniti postoji li iznijansirana razlika u upotrebi ovih glagola s obzirom na njihovu etimologiju.
Izvorni jezik
Hrvatski
Znanstvena područja
Filologija