Naslov
Pripovijedanje kao otpor metafizici zla: relacije franjevačkih ljetopisa iz 18. stoljeća s opusom Ive Andrića i Josipa Mlakića
(Narration as resistance to the metaphysics of evil: relations between the 18th-century Franciscan chronicles and the oeuvres of Ivo Andrić and Josip Mlakić)

Autori
Vrkić, Maja

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Ocjenski radovi, diplomski rad, diplomski

Fakultet
Filozofski fakultet

Mjesto
Zagreb

Datum
10.07

Godina
2020

Stranica
75

Mentor
Grmača, Dolores ; Grgić, Kristina

Ključne riječi
pripovijedanje ; zlo ; intertekstualnost ; franjevačke kronike 18. stoljeća ; Ivo Andrić ; Josip Mlakić ; povijest ; Bosna ; lik fratra ; pamćenje
(Keywords: narration ; evil ; intertextuality ; 18th century Franciscan annals ; Ivo Andrić ; Josip Mlakić ; history ; Bosnia ; friars ; memory)

Sažetak
Rad analizira intertekstualne relacije franjevačkih kronika 18. stoljeća s odabranim tekstovima Ive Andrića i Josipa Mlakića u teoretskom okviru pojmova pripovijedanja i zla. U okviru Ljetopisa fra Nikole Lašvanina, Ljetopisa kreševskoga samostana fra Marijana Bogdanovića te Ljetopisa sutješkoga samostan fra Bone Benića razmatra se koncept bilježenja i pamćenja povijesti kao „učiteljice života“. Stoga će se pripovijedanje očitovati kao izvor spoznaje, ali i kao čuvar ugroženog identiteta. Analiza nadalje pokazuje važnost ljetopisne tradicije u tzv. „franjevačkom ciklusu“ te romanima Travnička hronika, Na Drini ćuprija i Prokleta avlija Ive Andrića. Odnosno Andrićeva će djela preuzeti koncept ponovljivosti povijesnog zla koje se upisuje u prostor Bosne, a ispisuje u liku fratra. Andrićevi fratri svjedoče odmak od politike do poetike, odnosno postaju prije svega simbolima pripovijedanja i pamćenja koji se zatim prenose i u Mlakićevim tekstovima kao što je slučaj u romanu Tragom zmijske košuljice. Interpretacija nadalje pokazuje kako Mlakićevi romani zadržavaju koncept ponovljivosti zla, ali donose odmake u konceptima pripovijedanja. Kad magle stanu posvjedočit će propast priče o homogenom identitetu i pojavu novih priča na temelju kojih se subjekt samostalno (de)konstruira. Nadalje analiza romana Evanđelje po Barabi ističe ideju performativnosti nepouzdane priče koja sudjeluje u konstrukciji svijeta i zla. Nakraju se razmatra složenost same priče i njezine ekvivalentnosti sa životom kojim upravlja neiskazivo zlo na temelju romana Skica u ledu.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Filologija

POVEZANOST RADA