Naslov
Fizioterapijski pristup u habilitaciji prirođenog oštećenja plexusa brachialisa
(Physiotherapy treatment of patient with congenital brachial plexus palsy)

Autori
Marić, Paula

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Ocjenski radovi, diplomski rad, preddiplomski

Fakultet
Sveučilišni odjel zdravstvenih studija

Mjesto
Split

Datum
30.09

Godina
2019

Stranica
58

Mentor
Poljičanin, Ana

Ključne riječi
pleksus brahijalis ; fizioterapijska intervencija ; terapija
(brachial plexus ; physiotherapeutic intervention ; therapy)

Sažetak
Oštećenje plexusa brachialisa stanje je koje najčešće nastaje kao posljedica mehaničkog oštećenja nastalog najčešće u toku porođaja. Ovo stanje kod novorođenčeta nije česta pojava, ali može dovesti do trajne onesposobljneosti i invaliditeta. Plexus brachialis tvore korijenovi C5- Th1, a oštećenje se klasificira po zahvaćenosti moždinskih živaca o čemu ovisi i klinička slika. Razlikuju se: Erb-Duchenne pareza ili oštećenje gonjih korjenova C5, C6, srednja ili proširena pareza ili oštećenje korjena C7, Klumpke pareza ili oštećenje donjih korjenova C8 i Th1 i miješani tip lezije ili oštećenje C5, C6, C7, C8 i Th1 korjenova. Zbog oštećenja navedenih korjenova, uz ovo stanje veže se nemogućnost izvođenja abdukcije i vanjske rotacije, a unutrašnji rotatori su očuvani pa se ruka nalazi u unutarnjoj rotaciji. Također, zbog paralize lakat je ekstendiran, a podlaktica se nalazi u pronaciji, dok je pomičnost prstiju očuvana. Habilitacijski postupak provodi se nakon objektivne evaluacije stanja, te izrađenog individualnog plana i programa uz pomoć svih članova habilitacijskog tima. Fizioterapijsku intervenciju potrebno je započeti što ranije kako bi se spriječile brojne posljedice kao što su npr. kontrakture zahvaćenih zglobova i razvoj abnormalnih obrazaca pokreta. Početna terapija uključuje zaštitu zglobova i ruke od daljnjih povreda. Pozicioniranje i pravilan baby handling su vrlo bitni jer osiguravaju da zahvaćeni ekstremitet bude uvijek u svim položajima podržan i zaštićen. Intenzivna fizioterapija je neophodna, a poseban naglasak u daljnjem procesu habilitacije stavlja se na facilitaciju normalnog pokreta, očuvanje normalnog opsega kretnji u zglobovima te snaženje zahvaćene muskulature. U fizioterapijsku intervenciju uključuju se i ostali postupci kao što su: senzorno osvješćivanje, elektroterapija, hidroterapija, radna terapija te terapijske vježbe koje uključuju i pasivne i aktivne oblike terapije, te neke fizioterapijske koncepte kao što su Vojta, Bobath i PNF. Fizioterapeut, kao član tima u provođenju cjelokupnog postupka, kroz fizioterapijski proces procjenjuje, evaluira, postavlja fizioterapijsku dijagnozu i provodi intervenciju na razini funkcionalnog ograničenja i onesposobljenja, te educira djetetove roditelje. Terapija se provodi toliko dugo koliko funkcionalno onesposobljenje to zahtijeva, a ukoliko se ovakvim, konzervativnim načinom liječenja ne postignu željeni rezultati u određeno vrijeme, prelazi se na neurokirurško liječenje.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Kliničke medicinske znanosti

Napomena
Urn:nbn:hr:176:873079

POVEZANOST RADA