Naslov
Milosrđe otkupljuje mržnju, Odnos jugoslavenskog komunističkog režima prema Družbi sestara milosrdnica svetog Vinka Paulskog - Zagreb od 1945. do 1952. godine
(Mercy Redeems Hatred, the Attitude of Yugoslav Communist Government Towards the Congregation of the Sisters of Charity of St. Vincent de Paul - Zagreb, from 1945 to 1952)

Autori
Popić, Veronika Mila

Vrsta, podvrsta i kategorija knjige
Autorske knjige, monografija, ostalo

Izdavač
Kršćanska sadašnjost

Grad
Zagreb

Godina
2021

Stranica
341

ISBN
978-953-11-1229-1

Ključne riječi
Družba sestara milosrdnica svetog Vinka Paulskog – Zagreb, redovništvo, komunistički režim, represija, zdravstvo, prosvjeta, zakonodavstvo, suđenja
(Key words: The Congregation of the Sisters of Charity of St. Vincent de Paul – Zagreb, religious life, Communist regime, repression, health care, education, legislature, trials)

Sažetak
Na djelovanje Katoličke crkve u Jugoslaviji nakon završetka Drugog svjetskog rata u najvećoj mjeri su utjecale promijenjene društveno- političke okolnosti, koje je bitno određivala jednostranačka vlast Komunističke partije Jugoslavije, zasnovana na ideologiji s ateističkim svjetonazorom. To je dovelo u težak položaj kako Crkvu u cjelini, tako i njezine institucije, među kojima su važno mjesto zauzimale ženske redovničke družbe. U pogledu brojnosti članica, teritorijalne rasprostranjenosti, kao i razgranatosti djelatnosti, najutjecajnija ženska redovnička zajednica na tom području u predratnom, ratnom i poratnom vremenu bila je Družba sestara milosrdnica svetog Vinka Paulskog sa sjedištem u Zagrebu. Ova je Družba, u skladu sa svojim pravilima, svoju prisutnost ostvarivala na odgojno-prosvjetnom i zdravstveno-karitativnom polju djelujući u brojnim vlastitim ili državnim institucijama. Revolucionarni zakoni doneseni u Demokratskoj Federativnoj Jugoslaviji (Federativnoj Narodnoj Republici Jugoslaviji) od 1945. do 1952. godine i politička praksa koja je iz njih proizlazila teško su pogodili Družbu. Državna zabrana pristupa službama koje je Družba dotad obavljala te oduzimanje njezine imovine na najmanju moguću mjeru sveli su materijalnu osnovicu potrebnu za ostvarivanje redovničkog života. Družbu je pogađalo i opće negativno ozračje koje je u društvu stvarano prema Katoličkoj crkvi, njezinim službenicima, ustanovama, a posebice ženskim redovima koji su se u novonastaloj situaciji teško snalazili. Postojeći materijal na kojem se temelji ova dizertacija potvrđuje da je za komunističke vlasti Družba, kao dio Katoličke crkve, bila značajan ideološki protivnik, a u isto vrijeme i izvor materijalnih posjeda. Naime, narav i obim Družbinih djelatnosti zahtijevali su i znatne materijalne posjede, u službi tih istih djelatnosti. Sustavna režimska difamacija Družbe u javnosti započela je već na samom početku nastupa nove vlasti sudskim procesima, prijekim sudovima, ubijanjima i namještenim povezivanjem Družbe s ustaškim režimom. Daljnji koraci vlasti, u kontekstu cjelokupnog odnosa prema Katoličkoj crkvi, odnosili su se na mjere poduzimane s ciljem uklanjanja Družbe iz javnog života. To se činilo onemogućivanjem njezina djelovanja, ali i pokušajima utjecanja na samu narav redovničkog života kao takvoga. Analizom pojedinih tematskih cjelina ove dizertacije, utvrđeno je nekoliko smjerova državne represije usmjerene prema Družbi. Prvi se odnosi na sustavno obezvrjeđivanje Družbe u javnosti te njezino uklanjanje iz društvenog života, što se činilo osobito namještenim suđenjima. Drugi je materijalno osiromašenje Družbe, utemeljeno na različitim zakonima kojima su oduzimani njezini materijalni posjedi. Treći je promjena unutarnje strukture i poslanja koja se provodila također umanjivanjem utjecaja članica Družbe u javnosti zabranom odgojnog te prosvjetnog djelovanja članica, a potom uvjetovanjem njihova djelovanja u državnim službama građanskim odijelom, a uz to nastojanjem oko što veće kontrole članica. Analizom odnosa jugoslavenskog komunističkog režima prema Družbi, u razdoblju od 1945. do 1952., može se doći do zaključka da je represija vlasti koja se događala na razini cijele Crkve bila dosljedno primjenjivana i prema Družbi. Ona je na koncu rezultirala potiskivanjem sestara iz javnog života kao i smanjenjem intenziteta njezine djelatnosti, što se posebno očitovalo na odgojno-prosvjetnom području. Također, represivni postupci državne vlasti uvjetovali su i promjenu Družbine djelatnosti posebno u pogledu odgojno- prosvjetnog djelovanja u vezi kojeg je provedena prekvalifikacija. Istraživački cilj ovoga rada bio je kritičkom raščlambom dostupnog arhivskog gradiva, ali i već objavljenih izvora, novina, časopisa i dosadašnjih historiografskih dostignuća ocijeniti način na koji se odvijao odnos komunističke vlasti i Družbe te doći do realnih pokazatelja represivnog stava vlasti prema Družbi, koji se očitovao u promjeni naravi njezine djelatnosti od 1945. do 1952. godine, kao i u promjeni nekih dotadašnjih oblika života u Družbi kao takvoj. S obzirom na navedene oblike njezine djelatnosti, i način na koji je odgovorila novonastaloj situaciji Družba može poslužiti kao ogledan primjer za uvid o postupanju vlasti prema ostalim ženskim redovničkim kongregacijama na cijelom području tadašnje države.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Povijest

POVEZANOST RADA