Pregled bibliografske jedinice broj: 1102770
Oboa: put zraka od udaha do tona
Oboa: put zraka od udaha do tona, 2010., diplomski rad, diplomski, Muzička akademija, Zagreb
CROSBI ID: 1102770 Za ispravke kontaktirajte CROSBI podršku putem web obrasca
Naslov
Oboa: put zraka od udaha do tona
(Oboe: the path of air from breath to tone)
Autori
Szekeres, Ida
Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Ocjenski radovi, diplomski rad, diplomski
Fakultet
Muzička akademija
Mjesto
Zagreb
Datum
29.06
Godina
2010
Stranica
25
Mentor
Mihanović, Branko
Ključne riječi
oboa ; disanje ; dišni put ; ambažura ; pisak
(oboe ; breathing ; respiratory tract ; embouchure ; reed)
Sažetak
Tema ovog rada su disanje i pisak s ciljem da se opiše uloga zraka u disanju i nastanku tona pri sviranju oboe. Disanje je neophodno za život, ali i važan čimbenik pri sviranju oboe. Disanje je pri sviranju svjesno i podložno zahtjevima instrumenta i muzičke fraze zbog čega je potrebna kontrola frekvencije i volumena udaha i izdaha. Pisak je „promjenjiv“ dio instrumenta gdje nastaje ton. Nastanak tona rezultat je vibracije piska zbog brzog protoka zraka pod velikim tlakom. Količinu protoka zraka i njegov tlak kontroliraju mišići koji sudjeluju u disanju u koordinaciji s ambažurom . Potrebna količina zraka za sviranje dobiva se dobro uvježbanim i osmišljenim udahom. Izdah, iako kod normalnog disanja pasivan proces, kod sviranja oboe je aktivan i zbog toga mora, također, biti uvježban i osmišljen. Planiranjem disanja izbjegava se umor svirača, prekid muzičke fraze i loša kvaliteta tona zbog nedostatka zraka ili čak nemogućnost daljnjeg sviranja. Ove poteškoće mogu se izbjeći i vještinom cirkularnog disanja posebno kod tehnički zahtjevnih skladbi. Dijelovi dišnog puta koji aktivno sudjeluju u disanju pri sviranju su pluća sa svojim abdominalnim, srednjim i gornjim dijelom, grlo i usna šupljina. Jezik kao dio usne šupljine ima zadaću odvajanja tonova. Ambažura je izraz kojim se opisuje položaja usnica potreban za sviranje duhačkih instrumenata, no on podrazumijeva i cjelokupnu mišićnu strukturu lica oko usta i položaj čeljusti. Pisak je dio oboe i sastoji se od cjevčice djelomično obložene plutom na koju su koncem pričvršćena dva listića trstike. On mora duljinom, oblikom i obradom biti prilagođen sviraču i instrumentu. Njegova prilagodba ovisi o načinu izrade što podrazumijeva stil, redoslijed i vrijeme izrade te vrstu materijala i alat koji se pri izradi koristi. Obradom piska dobiva se određeni zvuk koji pridonosi karakteru zvuka skladbe ili zajedničkog zvuka komornog ansambla i orkestra.
Izvorni jezik
Hrvatski
Znanstvena područja
Glazbena umjetnost
POVEZANOST RADA
Ustanove:
Muzička akademija, Zagreb