Naslov
Ivan Aralica i model nove historiografske fikcije
(Ivan Aralica and the model of new historical fiction)

Autori
Nemec, Krešimir

Izvornik
Zadarska smotra : časopis za kulturu, znanost i umjetnost (1330-4577) 59 (2020), 1-3; 11-16

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Radovi u časopisima, članak, ostalo

Ključne riječi
Ivan Aralica, historiografska fikcija, vlast, ideologija, etnocentričnost, mit, patrijarhat
(Ivan Aralica, historical fiction, power, ideology, ethnocentrism, patrirachy)

Sažetak
Uz pomoć autentične građe, vješto miješajući “velike” i “male” događaje, Aralica pomno rekonstruira turbulentnu društveno-povijesnu scenu i razotkriva njezine vidljive i nevidljive silnice. Cilj je uočiti ponovljive situacije i općevažeće primjere, tj. stanovite zakonitosti povezivanja po kojima se može pokazati što je opće u partikularnoj (nacionalnoj) povijesti i što se to iz povijesti, i kako, reflektira i u našoj suvremenoj političkoj situaciji. Zato i odabire povijesne događaje i situacije koji nose potencijal arhetipskoga, svevremenskoga. Rezultat je velika epska sinteza o jednom kraju, njegovim ljudima, i o njihovim identifikacijskim znamenjima (kulturi, jeziku, moralu, mentalitetu, narodnim običajima i ritualima.Preuzmemo li Rüsenovu tipologiju pisanja o povijesti mogli bismo reći da Aralica afirmira svojevrsnu mješavinu tradicionalnog i tzv. egzemplarnog pripovijedanja. U tradicionalnom pripovijedanju o povijesti cilj je stvaranje veza između prošlosti, sadašnjosti i budućnosti, dok se aktualno iskustvo tumači kao obnova prvobitnog reda. S druge strane, temelj je egzemplarnom pripovijedanju didaktički pristup prošlosti koji ljudsku povijest tumači kao „provedbu trajno važećih pravila djelovanja“ . U povijesnom tijeku konkretizira se poredak što stoji iznad realnih stvari. Zato Araličini historiocentrični i etnocentrični romani afirmiraju svojevrsnu etičku interpretaciju povijesti. Zato oni uvijek imaju i nekakvu metahistorijsku pozadinu utemeljenu na nacionalnom mitu, patrijarhalnom moralu, kolektivnoj predaji. Kolektivno etičko biće pokazuje se kao “nepresušno napajalište vrlinama i dobrotom” . Tematska osnovica u Araličinu „morlačkom ciklusu“ u pravilu počiva na višestrukom sudaru: službena (strana) vlast ↔ pučki kolektiv/etnikum slabi pojedinac ↔ žrvanj velike povijesti obiteljski mit ↔ društveno-povijesna scena kulturno pamćenje ↔ povijest

Izvorni jezik
Hrvatski

POVEZANOST RADA