Naslov
Neobjavljena povijest otoka Krka, autora fra Vladislava Brusića
(An Unpublished History of the Island of Krk by Fr. Vladislav Brusić)

Autori
Galović, Tomislav

Izvornik
Krčki kalendar ... (1330-1535) 2021 (2020); 134-137

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Radovi u časopisima, pregledni rad, stručni

Ključne riječi
neobjavljena povijest, otok Krk, fra Vladislav Brusić (1881. – 1955.)
(Unpublished History, Island of Krk, Fr. Vladislav Brusić (1881–1955))

Sažetak
Iz hrvatske i talijanske historiografije o otoku Krku poznata su nastojanja nekolicine pojedinaca da napišu i objave cjelovitu otočnu povijest. No, to su uspjeli zajedničkim snagama samo mons. Mihovil Bolonić (1911. – 1984.) i mons. Ivan Žic-Rokov (1906. – 1984.) kada su u Zagrebu 1977. godine objavili kapitalnu knjigu Otok Krk kroz vjekove u nizu »Analecta Croatica Christiana« (sv. IX) Kršćanske sadašnjosti. Ta je knjiga doživjela i svoje drugo izdanje 2002. godine te nije ništa izgubila na svojoj izvornosti i dokumentarnosti te dakako historiografskoj i kulturološkoj vrijednosti. Puno vremena prije njih krčki liječnik Giambattista Cubich (1805. – 1876.) pokušao je u svojoj knjizi Notizie naturali e storiche sull’isola di Veglia (vol. 1-3, Trieste: Stabilimento tipografico Appolonio & Caprin, 1874. – 1875.) dati prirodoslovni i povijesni pregled otoka Krka. No, upravo je njegov povijesni dio doživio različite i opravdane kritike. Treba spomenuti i knjigu Anne Marie Fiorentin Krk – splendidissima civitas Curictarum (prvotno izišla na talijanskom jeziku 1993. kao Veglia la «splendidissima civitas Curictarum»), objavljena na hrvatskom 2001. i ponovljeno 2011. godine, ali u čijem je središtu grad Krk dok su ostali dijelovi otoka pokriveni tek elementarno. Međutim, u rukopisima je ostalo nekoliko djela koja su imala slične intencije – sjetimo se samo popa Ivana Feretića i njegove krčke povijesti („Komad skazanja i povidanja od grada i ottoka kerskoga“) ili pak povijesti krčkih kaštela Josipa A. Kraljića – ali su iz ovih ili onih razloga ostala neobjavljena. Takav je slučaj bio upravo i s rukopisom opsežne monografije „Otok Krk“ autora fra Vladislava Brusića.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Povijest

Napomena
O autoru
Fra Vladislav (Josip) Brusić rođen je u Vrbniku
20. travnja 1881. godine. Tu je završio pučku
školu, gimnaziju u Kopru i Zadru, a bogosloviju
u Dubrovniku 1906. godine. Kao franjevac i
svećenik odnosno redovnik Franjevačke provincije
sv. Jeronima u Dalmaciji i Istri bio je
nastavnik u franjevačkim školama na otočiću
Badiji (smješten na istočnom dijelu Pelješkoga
kanala) potom u Zadru i na Košljunu. Fra
Vladislav Brusić bio je plodan pisac te arhivist
i kroničar svoje Franjevačke provincije sv.
Jeronima. Kao povjesničar posebno se zanimao za
srednji vijek i rani novi vijek. U vrijeme svoje
redovničke službe najdulje je boravio u
franjevačkom samostanu Kampor na otoku Rabu i na
Košljunu. Obje sredine podario je svojim brojnim
člancima. O otočiću Košljunu i njegovu
franjevačkom samostanu, ali i onome što je njemu
prethodilo pisao je prvotno u sušačkoj Našoj
slozi (u nekoliko brojeva tijekom 1930.). Potom
je u Bogoslovskoj smotri objavio sljedeće
znanstveno-stručne članke: „Benediktinska
opatija na Košljunu“ (1932.), „Dolazak
franjevaca na Košljun“ (1932.), „Crkva sv.
Marije od Navještenja na Košljunu (Zadužbina
kneza Ivana Frankopana i njegove kćeri
Katarine)“ (1933.), „Barokne pregradnje u crkvi
sv. Marije u Košljunu“ (1934.), „Zvonik i
ponutrica crkve sv. Marije na Košljunu“ (1934.).
Članak „Ikonostas Jerolima da Santa Croce u
samostanskoj crkvi sv. Bogorodice na Košljunu
kod Krka“ (1932.) objavio je u Vjesniku za
arheologiju i historiju dalmatinsku (Split), a
„Samostan sv. Marije na Košljunu“ (1938.) u
časopisu Croatia Sacra (Zagreb). Osim toga pisao
je i o samostanima na otoku Hvaru te surađivao u
novom izdanju Annales Minorum seu trium ordinum
a S. Francisco institutorum irskog franjevca i
franjevačkog povjesničara Luke Waddinga (1588. –
1657.). Za života je objavio nekoliko što većih
što manjih studija i članaka. Radove je – a koji
su odreda nastajali na temelju arhivske građe
koja se čuva u franjevačkim samostanskim
arhivima – publicirao je u Bullettino di
archeologia e storia dalmata, Vjesniku za
arheologiju i historiju dalmatinsku, Našoj slozi
(sušački dnevnik), Bogoslovskoj smotri,
Hrvatskoj straži, Obzoru i Croatia Sacra. Autor
je i knjige Otok Rab: geografski, historijski i
umjetnički pregled sa ilustracijama i
geografskom kartom Kvarnera i Gornjeg Primorja
(Zagreb, 1926.). Tu je knjigu u vlastitoj
nakladi objavio Franjevački kamporski samostan
sv. Eufemije. Međutim, naišla je na oštru ocjenu
Giuseppea Prage, talijanskog povjesničara i
filologa (1893. – 1958.) koji je za nju napisao
da je nekorisno i štetno djelo („La storia di
Arbe in una recente monografia“, 1926.). Praga
– iako stručnjak i vrsni proučavatelj arhivske
građe – autor je studije koja već u samom
naslovu dovoljno govori o njegovu političkom
profilu „Arbe nella storia dell’arte, delle
lettere e del pensiero italiano“, tj. „Rab u
talijanskoj povijesti umjetnosti, književnosti i
misli“ iz 1927. godine, pa u tome pogledu treba
također razumijevati i kontekstualizirati
navedenu i u velikom djelu ipak nepravednu
ocjenu. Međutim, zbog svoje povijesne – imajući
u vidu dakako i iznesene napomene i kritičke
tonove koji su usmjereni na njezin nedostatni
znanstveni aparat, tj. ne navođenje vrela
(izuzev u „Dodatku“ knjige) – te kulturološke
vrijednosti knjiga Otok Rab tiskana je u
ponovljenom i nepromijenjeno izdanju u
zagrebačkom Grafičkom zavod Hrvatske 1990.
godine, a u nakladi SIZ-a za kulturu općine Rab.
Fra Vladislav Brusić umro je u Crikvenici, 23.
siječnja 1955. godine. Dosta je njegovih radova
ostalo u rukopisu, a među njima možemo izdvojiti
sljedeće: „O. Augustin Draganić, hrvatski
pjesnik 18. st.“, „Ljetopis dalmatinske
Franjevačke provincije sv. Jeronima, ranije sv.
Serafina“, „Spomenica Franjevačke provincije sv.
Jeronima u Dalmaciji“ i dakako monografiju „Otok
Krk“.

O rukopisu
Među rukopisima fra Vladislava Brusića posebno
se ističe opsežna monografija koja nosi naslov:
„Otok Krk“, a u literaturi se zna navoditi i kao
„Otok Krk – zemljopis, povijest i narodni
običaji“. Međutim, potpun naslov toga rukopisa
glasi: „Otok Krk. Šetnje po otoku u pohodu
njegovih prirodnih krasota i umjetnih
znamenitosti. Napisao otac Vladislav Brusić,
franjevac, Košljun 1947.
Tu je knjigu pisao i za nju građu prikupljao za
vrijeme svoje redovničke službe i boravka na
Košljunu, ali je nažalost ostala nedovršena.
Sada se čuva u Arhivu franjevačkog samostana
Navještenja Marijina na Košljunu (Ostavština fra
Vladislava Brusića). U tome opsežnom rukopisu
čiji su dijelovi pretipkani na pisaćoj mašini, a
dio je i nadalje u rukopisu, pronalazimo brojne
podatke, činjenice i događaje iz bogate krčke
povijesti.
U „Pregovoru“ Brusić ističe sljedeće: „Napisao
sam ovu knjigu pod naslovom Otok Krk na temelju
povjesnog gradiva, što sam ga sakupio go

POVEZANOST RADA