Naslov
PSIHO-AFEKTIVNA NEZRELOST I KANONSKA ŽENIDBA (KAN. 1095, BR. 2-3)
(PSYCHO-AFFECTIVE IMMATURITY AND CANONICAL MARRIAGE (CAN. 1095, NO. 2-3))

Autori
Zec, Slavko

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Poglavlja u knjigama, znanstveni

Knjiga
Kanonsko pravo i medicina. Izabrana pitanja. Zbornik radova VI. međunarodnog znanstvenog simpozija crkvenih pravnika

Urednik/ci
Šalković, Josip

Izdavač
Glas Koncila

Grad
Zagreb

Godina
2013

Raspon stranica
85-107

ISBN
978-953-241-406-6

Ključne riječi
psiho-afektivna nezrelost, kanonska zrelost, psihološka zrelost, normalnost, ispravna kršćanska antropologija, teški manjak prosuđivanja, nesposobnost preuzimanja bitnih ženidbenih obveza, objektivnost prava
(psycho-affective immaturity, canonical maturity, psychological maturity, normality, correct Christian anthropology, grave defect of discretion of judgment, incapacity to assume essential marital obligations, objectivity of law)

Sažetak
Autor u članku studijski promatra odnos psiho- afektivne nezrelosti i kanonske ženidbe, odnosno okolnosti i mogućnost da psiho- afektivna nezrelost bude uzeta u obzir kada se prosuđuje nečija (ne)sposobnost za kanonsku ženidbu, i to specifično s obzirom na dvije kanonske odredbe: kan. 1095, br. 2 koji govori o teškom manjku prosuđivanja i kan. 1095, br. 3 koji govori o onima koji zbog psihičkog razloga ne mogu preuzeti bitne ženidbene obveze. Iznose se u tom smislu, koliko je moguće znanstveno objektivno, i neka otvorena pitanja, među kojima se među stručnjacima ističe ono o uzročnosti nesposobnosti: može li se naime govoriti o psiho-afektivnoj nezrelosti kao o izravnom uzroku nečije nesposobnosti za ženidbu i time ništavosti same kanonske ženidbe, ili se radije treba govoriti o jednoj posebnoj okolnosti – lat. factispecies – koja može pogodovati drugom kanonskom razlogu ništavosti prema kan. 1095, br. 2-3? Prelazi se zatim na analizu temeljnih pojmova „normalnost“ i „zrelost“, s posebnom osjetljivošću na kontinuirane Govore pape Ivana Pavla II. Rimskoj roti 1987. i 1988. godine. U njima je naime sam Rimski prvosvećenik pojasnio te pojmove u kontekstu ženidbenog prava Katoličke Crkve i upozorio na njihova moguća različita poimanja, koja mogu biti podložna različitim vizijama o čovjeku i psihologijskim školama. Stoga je izuzetno važno da za crkvenog pravnika i suca bude mjerilo ispravna i cjelovita kršćanska antropologija. Izričito je papa Ivan Pavao II. upozorio na potrebu razlikovanja između „kanonske zrelosti“ i „psihološke zrelosti“, kao i na uključivanje Objave i transcendencije kad se prosuđuje nečija normalnost i zrelost za ženidbu. Kanonska ženidba naime ne pretpostavlja savršenog čovjeka, nego i njegove slabosti, pa i grešnost, ali u isto vrijeme ima u vidu i otkupljenost toga istoga čovjeka. Autor zatim iznosi glavne indicije psiho- afektivne nezrelosti prema sadašnjem stanju znanosti o čovjeku (psihologije i psihijatrije), da bi zatim – služeći se provjerenom sudskom praksom Rimske rote – konfrontirao tako utvrđenu nezrelost prema teškom manjku prosuđivanja o bitnim ženidbenim obvezama i pravima (kan. 1095, br. 2) i prema „psihičkom razlogu“ kanonske nesposobnosti za preuzimanje bitnih ženidbenih obveza (kan. 1095, br. 3). Temeljem tako prijeđenog studijskog puta, autor zaključuje da se sama činjenica psiho-afektivne nezrelosti ne može automatski (ipso facto) povezivati s nečijom nesposobnošću za ženidbu, nego da treba uzeti u obzir i sve ostale okolnosti slučaja, pa sudske zaključe i u ovakvim slučajevima temeljiti na činjenicama i dokazima (ex actis et probatis). Nezrelost dakle može biti jedna, premda važna, okolnost koja ukazuje na ništavost ženidbe, ali ne oslobađa od vjernog traženja objektivne istine nečije ženidbe sudskim putem, čuvajući se pritom bilo kakve subjektivnosti i arbitrarnosti. Uvijek, a pogotovo kada je riječ o psiho-afektivnoj nezrelosti, potrebno je zato sačuvati onaj objektivni smisao prava, na što upozorava i papa Benedikt XVI. u Govoru Rimskoj roti 21. 01. 2012.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Pravo, Teologija

POVEZANOST RADA