Naslov
Udruživanje vjernika: pravo i(li) karizma?
(Association of faithul: right and (or) charisma?)

Autori
Zec, Slavko

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Poglavlja u knjigama, znanstveni

Knjiga
Vjernici, društva, pokreti, Zbornik radova IV. međunarodnog znanstvenog simpozija crkvenih pravnika u Zagrebu, 29. – 30. listopada 2010.

Urednik/ci
Šalković, Josip

Izdavač
Glas Koncila

Grad
Zagreb

Godina
2011

Raspon stranica
9-29

ISBN
978-953-241-310-6

Ključne riječi
vjernici, krštenje, udruživanje, pravo, karizma, vjernička društva, crkveni pokreti
(faithful, baptism, association, law, charism, association of faithful, Church movements)

Sažetak
Da bi se utemeljeno moglo odgovoriti na upit iz naslova (na što upućuje upitnik), potrebno je najprije razmotriti osnovne pojmove, kao što su „vjernik“ i „udruživanje“. Stoga autor u prvom djelu razlaže pojam „vjernici“ kako ga shvaća kanonski pravni poredak, koji se pak sa svoje strane temelji na učenju Drugog vatikanskog koncila. Promotrivši crkveni identitet i pravni položaj vjernika u Crkvi, autor se nastavlja baviti pojmom „udruživanje“, ali ne pod sociološkim nego pod kanonsko-pravnim vidom. U tom smislu propituje pravo na udruživanje kako je izraženo u kan. 215 ZKP. Temelj toga prava pronalazi u krštenju po kojemu su svi vjernici jednaki u dostojanstvu, dok se razlikuju po službama. Narav prava na udruživanje proizlazi iz toga temelja: radi se o naime o istinskom, vlastitom i temeljnom pravu vjernika na udruživanje u Crkvi (ius verum et proprium, ius fundamentale). Temeljeći se na tim teološkim i ekleziološkim postavkama (communio Ecclesiae), te promatrajući vjernike ne tek na sociološkog razini nego nadasve na nadnaravnoj razini koja proizlazi iz novog stvorenja po krštenju, kanonski pravni poredak uređuje svojim normama pravo vjernika na udruživanje, i to svih vjernika: kako Kristovih vjernika laika tako i Kristovih vjernika klerika, ne zanemarujući pritom posebnu kategoriju vjernika koji se po zavjetima ili drugim svetim vezama posvećuju Bogu u nasljedovanju evanđeoskih savjeta. U zadnjem dijelu ovoga rada autor se vraća upitu iz naslova i nastoji odgovoriti na postavljeno pitanje: je li udruživanje vjernika pravo i/ili karizma? To pitanje implicira razjašnjenje općenitog odnosa prava i karizme u Crkvi. Autor dolazi do zaključka da zbog same imanentne strukture karizme, koja podrazumijeva obveze i prava iz međusubjektivnih odnosa, ne može biti stvarne suprotstavljenosti između prava i karizme. Ukazuje se međutim na poteškoće u postupku kanonske institucionalizacije karizme, a koji su problemi osobito vidljivi kod pokušaja kanonske konfiguracije novih crkvenih pokreta i zajednica u kojima treba sačuvati jedinstvo u različitosti. No to ne može postaviti u pitanje osnovno načelo kompatibilnosti prava i karizme kao što je i Crkva, po zamisli svoga utemeljitelja, karizmatsko-institucionalna zajednica Kristovih vjernika.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Pravo, Teologija

POVEZANOST RADA