Pregled bibliografske jedinice broj: 1097560
Rehabilitacija pasa oboljelih od akutnog idiopatskog poliradikuloneuritisa - prikaz slučajeva
Rehabilitacija pasa oboljelih od akutnog idiopatskog poliradikuloneuritisa - prikaz slučajeva // Veterinarska stanica, 52 (2021), 2; 245563, 9 doi:10.46419/vs.52.2.6 (međunarodna recenzija, članak, ostalo)
CROSBI ID: 1097560 Za ispravke kontaktirajte CROSBI podršku putem web obrasca
Naslov
Rehabilitacija pasa oboljelih od akutnog
idiopatskog poliradikuloneuritisa - prikaz
slučajeva
(Rehabilitation of dogs from Acute Idiopathic
Polyradiculoneuritis - a case report)
Autori
Kraljević, Anita ; Kajin, Filip ; Kiš, Ivana ; Brkljača Bottegaro, Nika ; Pirkić, Boris ; Bureš, Tomislav ; Vrbanac, Zoran
Izvornik
Veterinarska stanica (0350-7149) 52
(2021), 2;
245563, 9
Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Radovi u časopisima, članak, ostalo
Ključne riječi
akutni idiopatski poliradikuloneuritis ; pas ; rehabilitacija
Sažetak
Akutni idiopatski poliradikuloneuritis (AIP) je stečena periferna neuropatija koja primarno zahvaća ventralne korijene spinalnih živaca i periferne živce. Bolest je vrlo slična Guillain-Barré sindromu u ljudi, a nema dobne, pasminske ni spolne predispozicije te ne postoji specifična terapija. Oporavak traje 2 - 6 mjeseci. Fizikalna terapija i njega pacijenata preporučuju se kao potporna terapija. Dva psa, križane pasmine u dobi od šest i deset godina zaprimljeni su sa znacima akutne flakcidne tetrapareze/tetraplegije, u bočnom položaju bez mogućnosti da samostalno zauzmu sternalni položaj posljedično generaliziranoj zahvaćenosti nižih motoričkih neurona. Na svim ekstremitetima mišićni tonus je bio veoma slab. Dijagnoza AIP-a je bazirana na anamnezi, kliničkoj manifestaciji, neurološkom pregledu, slikovnoj dijagnostici i laboratorijskim testovima. Rehabilitacijski program je uključivao masažu ekstremiteta i pasivne kretnje zglobova kao važan dio kućnog programa, elektroterapiju, hidroterapiju i proprioceptivne vježbe. Nakon dva tjedna fizikalne terapije psi su se mogli samostalno podignuti u sternalni položaj, a na stražnjim nogama pokazivali su i voljne pokrete. Potpomognuto stajanje i voljni pokreti svih ekstemiteta bili su prisutni na kraju trećeg tjedna u jednog psa i krajem petog tjedna u drugog psa. Nakon toga u proces rehabilitacije uključena je hidroterapija. Jedan pas je mogao samostalno hodati dvadeset petog dana od početka fizikalne terapije, dok je drugom psu bilo potrebno pedeset dana. Fizikalna terapija u kombinaciji s adekvatnim kućnim rehabilitacijskim programom može rezultirati skraćenim razdobljem oporavka za pacijente s AIP-om
Izvorni jezik
Hrvatski
Znanstvena područja
Veterinarska medicina
POVEZANOST RADA
Ustanove:
Veterinarski fakultet, Zagreb
Profili:
Tomislav Bureš
(autor)
Boris Pirkić
(autor)
Ivana Kiš
(autor)
Filip Kajin
(autor)
Zoran Vrbanac
(autor)
Nika Brkljača Bottegaro
(autor)
Citiraj ovu publikaciju:
Časopis indeksira:
- Scopus